H-Alter
Foto: I.P.Foto: I.P.Adonis, najveći arapski pjesnik današnjice i gost 22. Sa(n)jam knjige u Istri: "Rodio sam se u povijesti odgovora, i ti su odgovori religijski. U mojem je slučaju riječ o islamu, ali isto je i s kršćanstvom i judaizmom. To su religije odgovora, i to konačnih odgovora. Ti odgovori se brzo pretvaraju u zakone. Poezija je protiv svega toga. Govorim o arapskoj poeziji, ali slično je s poezijom svugdje. Arapska poezija rodila se u otporu prema religiji. Religija počiva na odgovorima, a poezija na pitanjima - bit čovjeka je u postavljanju pitanja."

Raznolik program 22. Sa(n)jam knjige u Istri, koji se održava od 1. do 11. prosinca u pulskom Domu hrvatskih branitelja, bavi se dvjema velikim temama - središnjom, Transatlantik, i regionalnom, Ljubljana bere. No ovaj sajam uvelike je i sajam poezije, a poseban dio programa nosi predznak Istočno pitanje u stihovima. Uz velikog sirijskog pjesnika Adonisa, na sajmu su se u sklopu Istočnog pitanja predstavili kurdska pjesnikinja Bejan Matur i palestinski pjesnik Najwan Darwish.

U Puli su se tako, makar na nekoliko dana, Istok i Zapad bez zadrške spojili u jedno. U Adonisovim su pjesmama spojeni već desetljećima, pa tako u zbirci Pozornica i zrcala (1968), nalazimo pjesmu Zapad i Istok:

Nešto se protezalo kroz tunel povijesti
Nešto kićeno, minirano
Noseći svoje dijete naftom otrovano
Što opijeva ga trgovac otrovani.
Istok je poput tog djeteta pitao
Za pomoć vapio
Zapad mu nepogrešiv učitelj bio.
 
Taj je zemljovid izmijenjen
Jer svijet je u plamenu
Istok i Zapad sad grob su
Jedan
Od njegova pepela sazdan.

 

Adonis je nedvojbeno jedan od najvećih pjesnika današnjice, često spominjan kao kandidat za Nobelovu nagradu. U Puli je upitan što misli o Bobu Dylanu kao ovogodišnjem dobitniku nagrade, ali je jednostavno, na sebi svojstven način, odgovorio da na to nema komentara. Pjesnik je u Puli predstavio zbirku pjesama Zrcalo sna, prvi prijevod na hrvatskom jeziku (prevoditeljica Tatjana PaićVukić) u izdanju zagrebačkog Sandorfa. Na Doručku s autorom u mirno nedjeljno jutro s Adonisom i prevoditeljicom Paić-Vukić pred prepunom Kavanom Mozart razgovarao je Aljoša Pužar. U sat vremena ugodnog razgovora okupljeni su imali priliku upoznati Adonisa i zaviriti makar na kratko u prostore njegove ličnosti i djela, u kojima je stalna samo mijena.Pretvaranje cijelog svijeta u tržište trebalo bi nas potaknuti na pitanje zašto svijet propada, a odgovor na to pitanje je odgovornost svih nas. 

Adonis je rođen 1930. u Siriji, a značajan dio svog života proveo je u Libanonu i Francuskoj (libanonski je državljanin od 1963., a u Parizu živi od 1986). Profesor je arapskog jezika na Sveučilištu Sorbonne. Pravim imenom je Ali Ahmad Said Isbir, a pseudonim Adonis preuzeo je u dobi od sedamnaest godina i često napominje kako mu je nakon tog poteza bilo puno lakše objavljivati pjesme. Pjesme je pak počeo pisati u djetinjstvu, iako je do svoje trinaeste godine živio na selu, potpuno izoliran od ostatka svijeta i u nemogućnosti da pohađa školu. Ipak, otac ga je kod kuće poučavao, dajući mu da čita stare arapske pjesnike i tekstove islamskog misticizma, sufizma.

"Ja sam prije svega seljak. Do trinaeste godine nisam išao u školu, jer u mome selu nije bilo škole. Živio sam s pticama, s drvećem, sa suncem. U prirodi ne postoji jedan poredak, postoji raznovrsnost poredaka, svjetovi za sebe koji funkcioniraju zajednički. Ako moram biti dio nečega, ja sam dio takve prirode. Protiv sam svega što je automatski. Moj poziv je da stvaram, i za to uzimam potrebno vrijeme", rekao je predstavivši se publici u Puli.

Na pitanje o srži poezije, o tome treba li ona otkrivati naš svijet ili stvarati svoj, Adonis je odgovorio: "Dolazim iz naroda u kojem se poezija rodila spontano. Arapin se u pustinji rodio kao pjesnik. Poezija je početak otkrivanja svijeta, ali to otkrivanje mora se stalno obnavljati. Ono što je najvažnije jest mijenjanje svijeta. Čovjek živi u običnom, rutinskom svijetu i ponavlja se. Misija stvaralaštva je da obnovi, da iznova stvori odnose između čovjeka i svijeta, između čovjeka i riječi, između riječi i stvari. U poeziji uvijek možemo vidjeti svijet novim, kao i u ljubavi".

Pjesnik bi prije svega trebao biti mislioc, što Adonis izražava u pjesmi Stanje mislioca: 

Uvijek sam griješio, griješim i sada, i nadam se da će potrajati
Zarad one prosvijetljene spoznaje, to moje griješenje.
Ne težim savršenstvu, ova žudnja što šiklja u mojim jecajima
U mojim uzdasima
Nije žudnja za osloncem.

 

Za mislioca je presudno postavljanje pitanja, preispitivanje svega. Stoga je, u Adonisovim očima, poezija nespojiva s religijom. "Rodio sam se u povijesti odgovora, i ti su odgovori religijski odgovori. U mojem je slučaju riječ o islamu, ali potpuno je isto i s kršćanstvom i judaizmom. To su religije odgovora, i to konačnih odgovora. Ti odgovori se brzo pretvaraju u zakone. Poezija je protiv svega toga. Ovdje govorim o arapskoj poeziji, ali slično je s poezijom svugdje. Arapska poezija rodila se u otporu prema religiji. Svi najveći arapski pjesnici nisu bili vjernici. Religija počiva na odgovorima, a poezija na pitanjima. Bit čovjeka je u postavljanju pitanja. Nijedno drugo biće na svijetu ne može postaviti pitanje osim čovjeka", govori Adonis.

U pjesmi Mrtvi bog jasno izriče kako svojih bogova nema:

Danas sam spalio opsjenu subote i opsjenu petka
Danas sam s kuće skinuo krinku
A boga slijepoga kamena i boga sedam dana
Mrtvim bogom zamijenio.

 

Jezik je u Adonisovoj poeziji prije zakona, prije zavjeta - jezik je samo otkrivenje, u njemu je sva metafizika. Taj se jezik neda ograničiti, on je, kako je na Doručku s autorom istaknuo Pužar - horizont koji izmiče, ludilo koje se neprestano iznova izmišlja, otkriva i zamagljuje stvarnost.

"Posebnost poezije je u tome što se neda ograničiti, kao ni ljubav – to su jedine stvari koje ne dozvoljavaju granice. Ono što čovjeku zaklanja poeziju su tegobe svakodnevnog života, običaji i navike – to je ono što sprječava čovjeka da vidi poeziju, da je otkrije u sebi. Prepreka je i industrija, automatizam svega što radimo, despotski režimi... Sve nas to udaljava od poezije. Svijet je toliko opjevao demokraciju, ali u svakodnevnom životu čini sve protiv nje", objašnjava Adonis.

Foto: Sa(n)jam knjige u Istri (facebook) Foto: Sa(n)jam knjige u Istri (facebook)

Iako je šezdesetih smatrao kako je raditi na prestižnom Sveučilištu Sorbonne zatrašujuće, danas na stvar gleda znatno drugačije. "Danas je to kao bilo koje sveučilište. Gdje je nestala veličina Sorbonne? Sveučilišta su propala. Sada tamo ima mjesta samo za sustav koji se ponavlja, koji je jako tvrd, od kojeg nemamo ništa", kaže Adonis.

O sustavima u kojima živimo dobro govori jedna strofa iz njegove pjesme Grob za New York:

I da objavimo:
1. prostor se mjeri kavezom ili zidom,
2. vrijeme se mjeri konopcem ili bičem,
3. sistem koji gradi svijet onaj je koji počinje bratoubojstvom,
4. Mjesec i Sunce dva su dirhema što svjetlucaju ispod vladareva prijestolja.

 

"Intelektualci su postali izdajnici, a glavni razlog za to je ekonomske prirode. Pretvorili su se u službenike, pokorni su i podložni ustanovama i institucijama. U tome je jednaka i ljevica i ono što se naziva ljevicom i desnica i ono što se naziva desnicom. Širi se bolest povezana s moći i vlašću, a svaka moć i vlast se temelji na novcu i religiji. Današnji sukobi sukobi su oko toga tko će bolje i više zavladati", napominje Adonis.

Kao očit primjer takvih vodilja na razini državne politike Adonis navodi SAD. "Vidimo SAD koji se miješa svugdje, kao svjetski policajac. Za mene je najgori režim na svijetu upravo američki. To je režim koji počiva na istrijebljenju čitavog jednog naroda, prvi režim koji je upotrijebio atomsku bombu, i neprestano vodi nove ratove, od Vijetnama do Iraka. Kapitalistički despotizam na kojem počiva, SAD nastoji provesti svugdje u svijetu. U zemljama Bliskog istoka američki političari nikada nisu vidjeli drevne civilizacije, nisu vidjeli ljude, vidjeli su samo naftu i resurse. Amerika je stvorila i Bin Ladena i Talibane, i ISIS, i uredno sklapala saveze s najvećim religijskim nazadnjacima na Bliskom istoku", objašnjava.

Ovdje valja staviti još pokoju strofu iz pjesme Grob za New York:

Sve dosad Zemlju su crtali kao krušku
Mislim, kao dojku
Ali, između dojke i nadgrobnog kamena nema ničega osim
Građevinske varke:
New York,
Četveronožna civilizacija.
Svaka joj strana ubojstvo i put
Prema ubojstvu,
A u daljinama stenjanje utopljenika.
 
New York,
Žena – kip žene
Jednom rukom podiže dronjak što ga slobodom zovu neki
Papiri koje poviješću nazivamo
Drugom davi djevojčicu imena Zemlja.

 

Pretvaranje cijelog svijeta u tržište trebalo bi nas potaknuti na pitanje zašto svijet propada, a odgovor na to pitanje je odgovornost svih nas. "Trebamo izdati ono službeničko u nama da bismo bili vjerni onome što zaista jesmo. Ali, naravno, to je jako teško. Ja sam protiv nasilja. Najlakše je ubiti čovjeka, ali to nije put. Prava revolucija počinje u nama, i ona mora biti dubinska. Nama vladaju ljudi, u ime demokracije, koji nisu demokrati, i u ime revolucije, koji nisu revolucionari. Živimo u svijetu koji je krivotvorina, koji je protiv čovjeka. Svatko od nas se mora boriti protiv toga svojim primjerom", govori Adonis.Intelektualci su postali izdajnici, a glavni razlog za to je ekonomske prirode. Pretvorili su se u službenike, pokorni su i podložni ustanovama i institucijama

Svoj je primjer Adonis izgradio od ljubavi i poezije, na onome što nema konačnog odgovora, na onome što ne piše zakone u kamenu, na onome što je nemoguće definirati. Njegova je revolucija ispisana u stihovima što su nastali u tišinama između dvije granate, u vječnom stanju unutarnjeg egzila, u potrazi koja nikad neće završiti.

Zbog te je veličine, veličine onoga koji ne propituje zato što traži oslonac, koji ne ograničava da bi posjedovao, koji voli da bi volio, koji istražuje da bi istraživao, Adonisova poezija poezija koja otvara i nudi ono najljepše od čovjeka. Svijet je zato ovih dana u Puli bio malo veći, a u prsima je bilo malo šire. Kroz poeziju smo iskopali ljude u nama, pustili čovjeka iz okova. Vjerujem kako je većina prisutnih osjetila da putuju u sebi, da je put dalek, a mjesto koje otkrivamo duboko, drhtavo i toplo – vrijedno truda i vjerojatno jedino spasonosno. Stigli smo poeziji, stigli smo doma.

__________________________________________________________________________________________________

Dragi čitatelji i čitateljice, ovaj tekst je napisan volonterski. Ako vam se sviđa ovo što čitate i želite podržati naš daljnji rad, možete nam pomoći svojom donacijom i/ili proširiti riječ među svojim prijateljima. Solidarno za slobodno novinarstvo i veliko hvala svima.
<
Vezane vijesti