Domaći ekonomski eksperti relativno su malobrojna i homogena skupina, koja voli reciklirati šablonska rješenja i usput si davati nagrade. Paralelno s liberalnim mainstreamom nastaje i nova grupa libertarijanaca koji vatreno zagovaraju svoju političku agendu. Posebno je vidljiv Centar za javne politike i ekonomske analize (CJPEA). Njihovi savjeti mogu se sažeti u tipične libertarijanske formule: slobodno tržište je najbolji mehanizam za stvaranje blagostanja, u Hrvatskoj ne postoji pravi kapitalizam nego kronistička i korumpirana devijacija, javna poduzeća su puna uhljeba i uteg su privredi, porezi ukidaju slobodu itd.Sama ekspertiza koju nudi CJPEA ne samo da je ideološki motivirana nego je često i činjenično neutemljena. Jedna je njihova nedavna analiza spojile te dvije stvari u zaista nevjerojatni koktel ideologije i iskrivljenih činjenica. Naime, autori iz CJPEA su u seriji tekstova predložili Teksas kao primjer u koji bi se Hrvatska trebala ugledati
Sve to bi bilo relativno bezopasno kada CJPEA i njegovi vodeći ljudi ne bi dobivali prostor u mainstream medijima kao što su Jutarnji list i Index te kada ne bi s državom radili na rezanju regulacije. Treba se nadati da su ostali vjerni svojim načelima te da su taj dogovor s Ministarstvom gospodarstva sklopili pro bono. Jer ako primaju honorare onda su i sami uhljebi, zar ne?
Sama ekspertiza koju nudi CJPEA ne samo da je ideološki motivirana nego je često i činjenično neutemljena. Jedna je njihova nedavna analiza spojila te dvije stvari u zaista nevjerojatni koktel ideologije i iskrivljenih činjenica. Naime, autori iz CJPEA su u seriji tekstova predložili Teksas kao primjer u koji bi se Hrvatska trebala ugledati. Nekoliko je očitih razlika – poput veličine Texasa ili zaliha nafte i plina – koje već u startu diskvalificiraju Teksas kao korisnu usporedbu. Ali CJPEA cilja na nešto drugo. Teksas je, navodno, zahvaljujuću snažnom političkom vodstvu uspio ukloniti štetnu regulaciju te stvoriti bum u zapošljavanju. Hajde da vidimo koliko ova stilizirana interpretacija drži vodu.
Najprije, bivši se guverner Rick Perry navodi kao primjer uspješnog političkog vodstva, on ima "najveće političke zasluge" za uspjeh Teksasa. Da, riječ je o onom istom Rick Perryju koji je tražio da se ukine Ministarstvo energetike da bi zatim postao Trumpov izbor za taj resor. Kada mu je Trump ponudio mjesto, Perry se odjednom predomislio oko ukidanja.
Perry je dobar primjer razarajućeg anti-intelektualizma koji već dugo postoji u američkoj politici, a koji s Trumpovim mandatom ulazi u novu fazu. Perryjevi biseri ukljujučuju usporedbu homoseksualnosti i alkoholizma, zagovaranje spolne apstinencije mladih, tezu da je Woodrow Wilson (rođ. 1856) bio američki predsjednik prije deset godina, da je američka revolucija bila u 16. stoljeću, da je Juarez najopasniji grad u SAD, da su izljevi nafte božje odluke, zatim osporavanje klimatskih promjena te plesanje u Dancing with the stars. Pri tome je ovo posljednje najmanji problem.
Drugo, je li Teksas zaista doživio ekonomsko čudo i s njim povezan bum u zapošljavanju? Službena stopa nezaposlenosti je oko 4 posto, što je niže od ukupne stope u SAD, ali tek za 1 postotak. Postoji relativno banalno objašnjenje nešto bržeg ekonomskog rasta i niske nezaposlenosti u Teksasu. Naime, Teksas ima nešto brži rast stanovništva od ostatka zemlje, ponajprije zahvaljujući višim stopama imigracije iz Meksika i priljevu Amerikanaca željnih toplije klime. Taj rast stanovništva drži plaće niskima jer stalno održava konkurenciju među radnicima. Zapravo, kada se rast broja poslova korigira za veličinu ekonomski aktivnog stanovništva, Teksas postaje jedna od lošijih američkih država.
Prema tome, čudo zapošljavanja je zapravo mit. Za libertarijance je također nezgodna i činjenica da je Perry gubitak u zaposlenosti tijekom krize nadoknadio državnim zapošljavanjem: oko 180 tisuća radnih mjesta u privatnom sektoru djelomično je nadomjestio zapošljavanjem oko 125 tisuća ljudi u javnom sektoru. Što je sasvim razumna anti-recesijska mjera, ali toliko o libertarijanizmu.
Osim toga, postavlja se i pitanje kvalitete zapošljavanja u Teksasu. Kakvi se poslovi kreiraju? Teksas dijeli prvo mjesto s Mississippijem u postotku radnika koji zarađuju minimalnu plaću. Uz to, radni uvjeti u Teksasu su među najtežima jer je zaštita na radu među najslabijom u Americi.Drugo, je li Teksas zaista doživio ekonomsko čudo i s njim povezan bum u zapošljavanju? Službena stopa nezaposlenosti je oko 4 posto, što je niže od ukupne stope u SAD, ali tek za 1 postotak
Niskim plaćama i lošim uvjetima pridonosi i "right to work" regulativa koja ograničava djelovanje sindikatima. U Teksasu je oko 4 posto radnika učlanjeno u sindikate dok je za čitavu Ameriku to oko 10 posto. Drugim riječima, teksaško ekonomsko čudo velikim dijelom se temelji na konkuriranju drugim američkim državama kroz obaranje sindikalnih prava i radničke zaštite. Za libertarijance je također nezgodna činjenica da je Teksas izbjegao jedan dio krize 2008. godine jer je nešto stroža regulativa spriječila nastajanje velikog stambenog mjehura kakav se dogodio u Arizoni i Nevadi. Dio te regulacije je išao kroz više poreze na nekretnine. Ah, ti štetni porezi.
Zaista, što je s porezima, omiljenom temom libertarijanaca? Istina je da su porezi uglavnom niski u Teksasu. Ne postoji porez na dohodak. To znači da najveći teret oporezivanja pada na porez na potrošnju, što teksaški porezni sustav čini izrazito regresivnim. Riječ je o trećem najregresivnijem poreznom sustavu u SAD.
Niski porezi istovremeno znače i slabu ponudu javnih usluga. To je najočitije kada je riječ o zdravstvu. Naime, u Teksasu je oko 20 posto ljudi bez ikakvog zdravstvenog osiguranja, što je najviše u Americi. Autori iz CJPEA preporučaju da Hrvatska također ukine porez na dohodak, a zatim tragikomično dodaju da bi i mi mogli poput Teksasa više eksploatirati naftu te tako popuniti proračunske rupe. Zaboravljaju dodati da ovisnost o nafti vodi u cikluse uspona i krahova, već kako se kreću svjetske cijene. Sada, kada su cijene pale i Texas je u problemima. Proračunski je manjak narastao na 6 milijardi dolara. Ta se rupa mogla popuniti, ali teksaški političari uvijek iznova inzistiraju na rezanju poreza.
Ono što pomnija analiza Teksasa otkriva je da paralelno uz libertarijanski imidž postoji niz institucionalnih rješenja koja zapravo idu u drugom smjeru. Primjerice, porezi jesu niski, ali porezi na nekretnine su četvrti najviši u SAD, a pogotovo su visoki u većim gradovima. Također, financiranje državnih sveučilišta je u Teksasu robusnije nego u mnogim američkim državama zahvaljujući posebnom sovereign wealth fondu kojiSvakakvih se još nevjerojatnih rečenica može naći u tekstovima autora iz CJPEA. Primjerice, u kratkoj povijesti Teksasa pojavljuju se "hrabri borci" koji su "uslobodili" Teksas od Meksika. Čini se da su u svom posjetu Teksasu usvojili ne samo službeni libertarijanizam nego i službeni nacionalizam garantira financiranje za visoko obrazovanje.
Ili primjerice, sektor energetike je dereguliran pa potrošači kupuju energiju na tržištu (naravno da su cijene porasle). Ali istovremeno postoji niz lokalnih kooperativa koje su iz te deregulacije izuzete, primjerice u gradovima kao što su Austin i San Antonio. Sve u svemu, teksaški model je zapravo mnogo zanimljiviji nego što pojednostavljena libertarijanska interpretacija sugerira.
Svakakvih se još nevjerojatnih rečenica može naći u tekstovima autora iz CJPEA. Primjerice, u kratkoj povijesti Teksasa pojavljuju se "hrabri borci" koji su "uslobodili" Teksas od Meksika. Čini se da su u svom posjetu Teksasu usvojili ne samo službeni libertarijanizam nego i službeni nacionalizam. Također, autori iz CJPEA preporučuju neispavanim šoferima koji pate od jet-laga da popiju "Five hour energy drink", energetsko piće koje je povezano s raznim zdravstvenim nuspojavama. Ili, primjerice, tvrde da Teksas nema mnogo prirodnih ljepota što je sasvim van pameti s obzirom da Teksas ima više od 100 državnih i nacionalnih parkova. Ali nacionalni parkovi su pomalo socijalistički pa ih je bolje ne spominjati.
U Hrvatskoj zaista postoje stručnjaci za javne politike, ali čini se da ne rade na CJPEA. Na drugim institucijama, kao što je primjerice Fakultet političkih znanosti, ne samo da rade stručnjaci koji se kompetentno bave raznim javnim politikama, nego rade i znanstvenici koji su živjeli u Sjedinjenim Državama, čak i Teksasu. Dečki iz CJPEA sve tumače iz neke političke vizije poželjnog društva. To je normalno. Svima se to ponekad dogodi, a tu ne izuzimam ni samog sebe.
Ali ovakvo selektivno uočavanje i tumačenje činjenica moguće je samo kada je riječ o nekoj vrsti fundamentalizma. Dečki iz CJPEA su popušili ideologiju. A treba spomenuti da zaista jesu dečki. Na njihovom "executive board" od sedam članova nema nijedne žene. Čestitam, dečki. Želim vam da na idućem putu u inozemstvu naučite nešto novo. A ne da tek potvrdite prethodno usvojene dogme. Za to niste morali ići u Teksas.
