"Istini za volju, do obrade teme je došlo sasvim slučajno. Nisam imao zaokruženu temu za završnu vježbu, a Matej, flambojantan kakav zna biti, je predložio da snimam film o njemu. Kada je to predložio nije znao da ću se fokusirati na njegove borbe s depresijom, već je želio snimiti kratki film o njegovom životu kojega je smatrao filmičnim. Nakon razgovora o temi filma složio se da su njegove odnedavne depresivne epizode, nažalost, značajan dio njegovog trenutnog života i da bi se trebali koncentrirati na njih. Publika bi tako dobila fokusiraniju temu o kojoj se svakako treba govoriti, a Matej bi dobio nesvakidašnji pristup obrade situacije u kojoj se nalazi", objašnjava nam svoj motiv za snimanjem dokumentarnog filma Lapo lapo, autor Leo Vidmar.
"Tabui su šumovi u kanalu bilo koje iskrene komunikacije. Tabui su rezultati straha, a strah je najveći neprijatelj napretka i razumijevanja. Tabue treba satrti."Dokumentarni film Lapo lapo, nastao je u sklopu Restartove Škole dokumentarnog filma i prati Mateja koji živi život ekstrema. Razlika između onoga sto priželjkuje i onoga sto uistinu živi dovela ga je do depresivnih stanja u kojima nije sposoban sudjelovati u svakodnevici. Matejeva priča sve je češća realnost mladih ljudi razapetih između onoga što žele, onoga što mogu i onoga što društvo očekuje od njih.
"Ljudi su uglavnom skloni zatomljivanju negativnih pojava u društvu. Osobama koje pate od depresije teško je o njoj govoriti i vjerujem da često ne vide smisao u elaboraciji njihovog stanja. Rijetki su oni, pa čak i među prijateljima, koji mogu i žele nositi se s ovom bolešću", govori nam Vidmar koji smatra da društvo nije dobro upoznato s bremenitošću depresije i s potpunim pomračenjem perspektive osobe takvih stanja.
Vidmar dodaje kako se depresija još uvijek smatra zanemarivom nuspojavom modernog društva od koje obole slabići. Naglašava kako ne može govoriti o obiteljima, jer srećom nema ikakvih iskustava, ali da je siguran kako hrvatsko društvo još uvijek ne prihvaća adekvatno bolesti poput depresije, ali i ostale anomalije koje odskaču od tradicionalnih poimanja uloga u društvu.
"Snimanje filma Lapo lapo je svakako nastojanje da se apstraktno konkretizira u Mateju, mladoj, kreativnoj osobi koja bi po svim društvenim konvencijama i pravilima trebala svijet doživljavati kao veliku odskočnu dasku. No, kako to uvijek jest, svako lice ima svoje naličje koje je često pod velom patosa. Ono što Matej bez sumnje jest, je dio zeitgeista u kojem mladi očekuju od sebe i drugih da budu instant uspješni i zauvijekHrvatsko društvo još uvijek ne prihvaća adekvatno bolesti poput depresije, ali i ostale anomalije koje odskaču od tradicionalnih poimanja uloga u društvu. relevantni. Pitanje je koliko je svijet doprinio našem pesimizmu, a koliko mi sami. Nerealna očekivanja su gadna stvar. Uzroke depresije jednako je važno razumjeti kao i same bolesnike. Za to treba otvoreni komunikacijski kanal. Tabui su šumovi u kanalu bilo koje iskrene komunikacije. Tabui su rezultati straha, a strah je najveći neprijatelj napretka i razumijevanja. Tabue treba satrti“, objašnjava Vidmar.
Unatoč percepciji da se Mateju bilo teško "otvoriti", Vidmar nam govori kako je zapravo suprotno te da je Matej od početka radno sudjelovao u snimanju i često iznosio prijedloge o tome što bi još mogli snimiti.
"Znali smo se šaliti na račun njegove, uvjetno rečeno, 'bipolarnosti'. Uglavnom, nije mu nimalo bilo teško otvoriti se. Štoviše, nekada je bio neugodno realan. On je živopisan lik, s ili bez depresije. Nekad dobar, nekad najgori. Najvažnije, nikada lažan. Mislim da je to dobro prenio na film", zaključuje autor Leo Vidmar.
Dokumentarni film Lapo lapo nastao je u sklopu Restartove Škole dokumentarnog filma koja kroz četiri mjeseca intenzivnog programa uz međunarodne i domaće tutore polaznicima pruža osnovne i napredne vještine potrebne za snimanje vlastitog dokumentarca. Za razliku od tradicionalnog načina podučavanja filma koji proces razlaže na odvojene faze i postupke, Restartova Škola filmu pristupa kao cjelovitoj djelatnosti te je program organiziran kao organski sustav koji polaznike uči vještinama potrebnim za stvaranje dokumentarnog filma- osnovama snimanja, montaže slike i zvuka, produkcije, dramaturgije i režije, omogućavajući polaznicima da postanu "kompletni autori". Svi koje zanima dokumentarni film imaju priliku prijaviti se na natječaj Škole dokumentarnog filma čije su prijave u tijeku.
Leo Vidmar završio je povijest umjetnosti i bavi se pisanjem o glazbi na portalu potlista.com i pisanjem o umjetnosti za Booniku, platformu za vizualnu komunikaciju. Kako kaže, u zadnje vrijeme pokušava svoj entuzijazam za glazbu prenijeti i na film. "Trenutno imam dva filmska projekta u planu za koje sam siguran da nema pojma kako ću ih snimiti. Ljubitelj sam marcipana i bilo čega s višnjom", kaže Vidmar.
