Školski reformator nad reformatorima na ovim prostorima - i šire - legendarni Stipe Šuvar grohotom se smije iz groba. Politički unovačeni prosvjetni trećepozivci, učenici njegovih učenika i reformskih suboraca sada opet jurišaju na obrazovnu Bastillu, koju ni on - intelektualno, strateški i logistički znatno spremniji - nije uspio razoriti. Ali si je revolucijom tzv. samoupravnog socijalističkog preobražaja odgoja i obrazovanja sredinom 1970-ih godina prokrčio putu u povijest. O kojoj ni danas ne sude baš svi negativno. Kamo će si prokrčiti kurikulni reformatori (ne kurikularni, kako govore i pišu "nacionalno osviješteni" jezične neznalice) može se pretpostaviti. Političko-ideološka reciklaža 42 godine stare šuvarice - pedagoški pofriškane desetljeće uoči 1990., a nakaradno pohrvaćene nakon preokretne 1990. - nije ozbiljan posao.
Ministar Pavo Barišić, opterećen teškim sumnjama za znanstveno plagiranje i bez većeg ugleda u akademskoj zajednici, nema ni novca niti potpore za bilo što ozbiljnije promijeniti u obrazovnom ili znanstvenom sustavuTadašnji je ministar prosvjete i kulture Stipe Šuvar, neupitan autoritet u akademskoj javnosti i politici, imao i novac za svoju reformu i snažnu političku potporu/logistiku. Ministar Pavo Barišić, opterećen teškim sumnjama za znanstveno plagiranje i bez većeg ugleda u akademskoj zajednici, nema ni novca niti potpore za bilo što ozbiljnije promijeniti u obrazovnom ili znanstvenom sustavu. Vladajuća mu HDZ-crkvena kasta, i to samo ona, drži fenjer bez upaljenog stijenja i samo dok ne treba ništa platiti. Za tu reformu nije predviđen nikakav ozbiljniji proračunski novac, a bez para nema muzike. Štoviše, nastavak kurikulnog posla i njegovi s političke desnice instalirani reformatori suočeni su sa žestokim otporom/kritikom prosvjetara, učenika, roditelja, stručne i šire društvene javnosti zbog grubog pokušaja oktroiranja konzervativnog svjetonazora u javno školstvo, vjerske indoktrinacije i nacionalne neumjerenosti.
Krajnje je upitan čak i konsenzus o voditeljima i karakteru kurikula, kojem ton daju interesne skupine iz HDZ-a i Katoličke crkve. Kad bi i bilo novca i valjane kurikulne koncepcije, a nema ih jer su smjenom vlasti koncem 2015. licemjerno gurnuta pod tepih reformska postignuća oko 500 ponajboljih stručnjaka i voditelja Borisa Jokića, promjene neće uspjeti bez širokog konsenzusa većine od oko dva milijuna izravno zainteresiranih za školski sustav. Kurikulna reforma nema izgleda, jer isključuje sve izvan pokreta tzv. konzervativne kontrarevolucije i političko-ideološke osovine HDZ-a koji nemaju intelektualno-stručnog kapaciteta za išta bolje od prikriveno plagiranje, pa recikliranje u predagoškom CRO-pogonu strateških ideja Šuvara radi primjene u okolnostima tržišnog kapitalizma, profita i jeftine/konkurentne radne snage.
Škola šuvarica nije dala ploda u uvjetima tzv. udruženog rada, nakon kraha velike privredne reforme u SFR Jugoslaviji 1960-ih godina. Cilj je Kad bi i bilo novca i valjane kurikulne koncepcije promjene neće uspjeti bez širokog konsenzusa većine od oko dva milijuna izravno zainteresiranih za školski sustavbio povezati izobrazbu i svijet rada i time osigurati mladima kvalificirana znanja, vještine i sposobnosti koje će biti konkurentne u modernizaciji proizvodnje te brzorastućoj industrijalizaciji zemlje, a udruženom radu kvalitetan i raznovrstan kadrovski resurs za učinkovitiji društveni razvitak. Danas, 42 godine kasnije, prepredsjednice RH Kolinda Grabar-Kitarović drži na FB-u da je moguće jednostavno reciklirati taj šuvarizam i primijeniti. Kad već nije originalnih ideja za gurnuti školstvo u funkciju kapitalističkog tržišta i bildanja profita bogatih na štetu tzv. običnih građana i napretka zemlje.
"Konkurentnost i globalno natjecanje od znanja i kompetencija učinili su najpoželjniji resurs", piše Grabar-Kitarović. "Stoga je nužna prilagodba tržištu znanja kako bi se premostio jaz između današnjih ograničenja i sutrašnjih potreba. (...) Pripremajmo našu djecu za globalno, moderno gospodarstvo. Nužno je pristupiti ekonomskom opismenjavanju djece i mladih, kako bi naučili gospodariti i upravljati osobnim resursima te time postati društveno odgovorni građani. Pripremajmo ih na način da se osjećaju kao da pripadaju najrazvijenijem dijelu svijeta..."
Novoizabrana voditeljica Ekspertne radne skupine za provedbu kurikulne reforme Jasminka Buljan-Culej precizirat će (da ne bude zabune o reinkarnaciji Šuvarove glavne ideje) da je "najbolji put za unaprjeđenje obrazovnog sustava - uskladiti obrazovanje s tržištem rada". A tržište rada danas determiniraju strani korporativni kapital, profit, drastične socijalne razlike, rad ispod ljudskog dostojanstva, nenarodne i koruptivne politike te zakonski alibiji za neprirodne društvene odnose. Školstvo je u dehumaniziranoj tržišnoj ekonomiji dehumaniziranog kapitalizma Tržište rada danas determiniraju strani korporativni kapital, profit, drastične socijalne razlike, rad ispod ljudskog dostojanstva, nenarodne i koruptivne politike te zakonski alibiji za neprirodne društvene odnosetrenažer za buduće servisere sustava nepravde i poslušnosti. Izobrazba ima svrhu drila/treninga jeftine i pokorne radne snage. Toj školi ne treba kurikul za formiranje samostalnih, slobodnih i poduzetnih mladih ljudi, sposobnih kritički misliti, stvaralački sumnjati, ali i cijeniti znanstvenu spoznaju i demokratske/građanske vrijednosti...
"Nadasve važnom pitanju obrazovanja ne pristupam samo kao Predsjednica Republike", piše Grabar-Kitarović na FB-u, "o njemu svakog dana promišljam i s njim sam svakim danom suočena kao majka dvoje školske djece. I kao majka najbolje mogu vidjeti koliko je važno da djeca uče za život, a ne samo za ocjene. Ako je obrazovanje budućnost, ima li išta važnije od dobre budućnosti?" Nema, ali...
Nije se prvi put pokazalo da predsjednica RH jedno govori, drugo misli, a treće čini, pa ni ta "dobra budućnost" u njezinom diskursu nije ista za njezinu i svu ostali djecu. Po povratku obitelji Kitarović 2015. u Zagreb, gdje će majka preuzeti dužnost u bivšim Titovim paviljonima na Pantovčaku, upisala je kćer u srednjoškolski program međunarodne mature The International Baccalaureate, gdje vrijedno uči za život na engleskom jeziku i bez ikakva dodira s hrvatskim gradivom. Nema tu ni hrvatskih kraljeva, knezova, Marulića i Držića, svetaca i blaženika, ustaša i partizana, nema ni Domovinskog rata s antologijskim pjesnikom Ivanom Toljem, nema vjeronauka... i obilja školskog gradiva bez kojih bi domaći kurikul bio nezamisliv.
Smiješno je kad trenutni kurikulni arbitri - čak na presici, držeći valjda kako se nitko ni u struci ne sjeća ili se neće usuditi to primijetiti - prodaju pod svoju Šuvarovu polit-mudrost o pupčanoj vezi škole i budućnosti, ulaganju u izobrazbu kao investiciji u budućnost zemlje i naroda. Toj bi budućnosti učinili neprocjenjivu uslugu, o mladima i roditeljima da se i ne govori, samo jednim ništa ne košta reformskim potezom: čak i na Smiješno je kad trenutni kurikulni arbitri prodaju pod svoju Šuvarovu polit-mudrost o pupčanoj vezi škole i budućnosti, ulaganju u izobrazbu kao investiciji u budućnost zemlje i narodažmirećki izbaciti iz školskih torba osnovaca makar svaki drugi udžbenik, priručnik, zbirku zadataka... Nema ni zdravstvenog niti pedagoškog opravdanja, osim tržišnog, da mališa u nižem razredu osmoljetke tegli na leđima i po osam kilograma tereta. U osam godina na putu od kuće do škole i natrag prenese više od 18 tona.
Hej, gdje je tu pedagoška pamet? Je li normalno preopterećivati djecu s po tri-četiri knjige za jedan nastavni predmet? Čak za vjeronauk - dvije? Ništa manje učenici ne bi naučili da se prepolovi, čak i više od toga, količina školskih knjiga, vjeronauk vrati u crkve i izbaci sve indoktrinirajuće i kvazidomoljubno gradivo.koje nikom nikad u životu neće trebati. Uza sve te tone tereta u školskim torbama, međunarodni PISA testovi su otkrili zapanjujuće neznanje hrvatskih školaraca. Ključni deficiti školskog sustava, od kojih se neki čine sasvim banalnim, kurikulnim reformatorima nisu u "opisu posla". Umjesto toga se forsira komercijalizirano domoljublje, pa pedagoški neuk Hrvatski generalski zbor poučava profesore povijesti što će predavati o Domovinskom ratu.
Konferencija za novinare što su je upravo održali ministar Barišić, predsjednica Posebnog stručnog povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije Dijana Vican i ministrova savjetnica izabrana za voditeljicu Ekspertne radne skupine za provođenje kurikulne reforme školstva Jasminka Buljan-Culej znak je da frka može početi. Svi troje su iz iste konzervativne zaprege HDZ-a i Katoličke crkva, čiji stručno-znanstveni i svjetonazorski pedigre ne jamče školstvu ništa dobro, jer je baš taj desni mainstream, isključiv i osvetoljubiv, Pokret otpora aktivirat će se javnim prosvjedom, najavljeno je, u četvrtak 1. lipnja u organizaciji civilnih udruga u sklopu inicijative GOODpresudio Jokićevom projektu. I reče ministar Barišić da u nastavku reforme "nema politike". To spominje i Grabar-Kitarović, ipak između redaka sklonija Jokiću, nego Buljan-Culej, ali..
No, ministar Barišić je izravan eksponent desne politike (Plenkovićeve?), Dijana Vican (državna tajnica 2008.-2011., koju je premijer koncem siječnja imenovao za glavnu u kurikulnoj reformi) i Jasminka Buljan-Culej (Barišićeva savjetnica) dolaze iz političke institucije, Ministarstva znanosti i obrazovanja. Pokret otpora aktivirat će se javnim prosvjedom, najavljeno je, u četvrtak 1. lipnja u organizaciji civilnih udruga u sklopu inicijative GOOD. Slijede i druge akcije. Osobito nezadovoljstvo vlada zbog izbora Buljan-Culej na Jokićevo mjesto. Iako je ima bolje uvjete, a ona dosad nije vodila ni jedan veliki projekt, ipak je odbijen na natječaju s 11 kandidata. Izbor je vodila Dijana Vican. Njezinoj se pak izabranici pripisuje suradnja ne samo s Vican nego i Željkom Markić i njezinom udrugom U ime obitelji.
"Nažalost, dobili smo potvrdu prošlotjednih sumnji na koje sam uporno upozoravao - kurikulna reforma ide u ruke Željke Markić", komentirao je na FB-u predsjednik HNS-a Ivan Vrdoljak. "Vlada je odlučila ignorirati prosvjede više od 50.000 ljudi diljem Hrvatske i dala je reformu obrazovanja u ruke politike, a ne struke."
Znanstvenik Boris Jokić je bio deficitaran kandidat za posao koji je po općoj ocjeni uspješno već obavljao - da malo ironiziramo - zato što mu Centar Stjepan Matičević andragoginje Dijane Vican nije, kao što Buljan-Culej jest, 24. ožujka u Zadru upriličio gostujuće predavanje o temi Kako koristiti rezultate vanjskih vrednovanja? Jokić nije lani ni predavao na međunarodnoj konferenciji Obitelj i škola - ključ odgoja za vrijednosti udruge U ime obitelji Željke Markić. Buljan-Culej jest. Godine 2015. pod pokroviteljstvom same predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović. Ali zato Barišićeva savjetnica nije bila "na nož" s akademikom Vladimirom Paarom, najžešćim Jokićevim osporavateljem s rigidno desnog krila HAZU-a.
Jokić ni znanstvenim radom prispodobivim vođenju kurikulne reforme školstva nije bio ravan izabranici, biologinji Buljan-Culej. Magistrirala je temom o utjecaju pušenja na posteljicu djeteta u trudnica, a doktorirala radom Primjena koštanog morfogenetskog proteina (BMP) i mehanizam djelovanja u suzbijanju osteoporoze.
A propos akademika Paara, inače stručnjaka za teoriju kaosa. On je imao svoje vrlo zauzete, čak rukovodeće prste u svim školskim reformama u SRH/RH do sada, osim u Jokićevoj. I svaku je žestoko kritizirao kao promašaj, čim bi se stekla kritična masa novih reformatora. I nešto novca za tzv. intelektualne usluge. Zanat gradi-ruši-gradi "doktorirao" je baš u vodećoj momčadi ministra Stipe Šuvara (Pero Šimleša, Vladimir Podrebarac, Josip Pivac, Zlatko Jurković, Ivica Podgorski, Ante Vukasović, Vladimir Poljak, Dragutin Rosandić, Vlatko Previšić...), koja je stavljala u funkciju projekt samoupravnog socijalističkog preobražaja odgoja i obrazovanja. I išlo mu je to, dok je išlo. Poslije mu je opet išlo za HDZ-ovih vlasti, pa će mu sada opet ići dok bude išlo i kurikulnom laboratoriju Barišić&Vican&Buljan-Culej. Jokića nema, pa ni zapreke za "uvažiti i druga mišljenja". Npr. akademika Vladimira Paara.
