Nakon "Umjetnika u egzilu", događaja iz 2012. godine, i prošlogodišnjeg filmskog i umjetničkog festivala "Zimsko ljetovanje", Centar za mirovne studije, u suradnji s obitelji Desnica, 4. i 5. srpnja ove godine u Kuli Stojana Jankovića, smještenoj u ravnokotarskom selu Islam Grčki, organizira "Festival kulture i snova". Riječ je o svojevrsnom književnom maratonu, odnosno upoznavanju autorica i autora različitih poetika i estetika, ali i zajedničkih politika - nenasilnih, feminističkih, politika rizika, eksperimenta, odnosno politika otvorenosti prema novom, drugom i drugačijem. Na festivalu će, osim samih autora i autorice, sudjelovati i publika, kreirajući ambijent u kojem književnost ostvaruje jednu od svojih osnovnih funkcija, a to je da propituje, otvara, te spaja ljude i događaje, priče i povijesti, strahove i nadanja, kulturu i snove. Uz redovne gošće, Miru Furlan i Borku Pavićević, festivalu će se ove godine pridružiti pisci iz regije, a lokalnoj zajednici će se po prvi put predstaviti i zadarski krug pisaca. Tim smo povodom razgovarali s Petrom Jurlinom iz Centra za mirovne studije.
Centar za mirovne studije, odnosno tim za međuetničke odnose i interkulturni dijalog, zadnjih se nekoliko godina pojavljuje u ulozi organizatora i suorganizatora različitih događanja u Kuli Stojana Janković. Zašto vam je taj prostor važan?
Umjetnike dovodimo u Kulu kako bi se što bolje upoznali s tim mjesto i kako bi ga možda jednog dana i sami koristili za svoj rad
Kula Janković nam je draga iz dva razloga. Prvi je što jako volimo obitelj Desnica koja podržava sve što radi Centar za mirovne studije. Naravno da je zadovoljstvo raditi s nekim tko je jednostavan, ne komplicira i razumije teme s kojima se bavimo. Njima je bila velika želja nastaviti tradiciju svoga oca, Vladana Desnice, koji je pedesetih godina prošlog stoljeća otvorio Kulu za javnost. Sve to je zamrlo s ratom i uništenjem mjesta u kojem se objekt nalazi. Kula se fizički počela obnavljati 2002. godine, a obitelj Desnica je shvatila da mora ulagati napore da ona opet postane mjesto koje će biti ucrtano na mapi kulturnih i mirovnjačkih događanja. Budući da se u ravnokotarskom kraju do tada nisu otvarale teme s kojima se CMS bavi, članovi obitelji su nam nakon upoznavanja ponudili Kulu kao mjesto na kojem uvijek možemo organizirati naša događanja. Drugi razlog je što nam je predivno u tom kraju i što sama Kula zrači posebnom energijom. Islam Grčki i okolna mjesta su dušu dala za organizacije poput naše jer su direktno vezan za nasljeđe rata, ratne zločine i izgradnju mira u zajednici kroz poboljšanje međuetničkih odnosa. Riječ je o mikro zajednici u kojoj se kroz upoznavanje stanovništva može shvatiti kakvo je stanje ljudskih prava, odnosno, kako žive prosvjetni radnici, djeca, studenti, Srbi i Hrvati iz Bosne i Hercegovine koji su se doselili nakon operacija Maslenica i Oluja.
Na koji način to mjesto utječe na rad vas i vaših gostiju koji iza sebe imaju životne priče slične onima stanovništva iz toga kraja?
Riječ je o kraju koji je kroz povijest bio migracijski, koji je puno propatio, bio razdvojen i čije je stanovništvo bilo u izravnom konfliktu. Tu je život kroz povijest u nekoliko navrata krenuo od nule. Sama Kula je jako nabijena simbolikom jer je sagrađena na samoj crti razgraničenja kao nekadašnja čeka Mletačkog carstva, a onda su kroz nju prošli i četnici, partizani, vojska Krajine i naposljetku hrvatska vojska, koja je Kulu uništila. Sada smo u poziciji napraviti spin - totalnu militarističku pozadinu toga kraja možemo koristiti kao mjesto na kojem progovaramo o mirovnjačkim temama i radimo s ljudima koji će ratne teme vjerojatno procesuirati do kraja života, bilo da je riječ o lokalnom stanovništvu ili umjetnicima koje ugošćujemo.
islam1.jpg
Tijekom događanja Umjetnici u egzilu smo ugostili osobe iz kulturnog života koje su rođene u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini, a koje su zbog različitih razloga morale napustiti svoj rodni kraj. Naravno da im to nasljeđe utječe na rad. Neki od njih se možda ni ne bi počeli baviti s time čime se bave da kroz život i sami nisu svjedočili nasilju. Sada smo u mogućnosti prezentirati te priče s ciljem afirmacije ravnokotarskog kraja. Uostalom, umjetnike dovodimo u Kulu kako bi se što bolje upoznali s tim mjesto i kako bi ga možda jednog dana i sami koristili za svoj rad.
Ove godine će vam se na Festivalu kulture i snova po prvi put pridružiti i Zadarski pisci - udruga pisaca i spisateljica s područja Zadra i okolice. Kako je došlo do te suradnje?
Činilo mi se da građani i građanke Zadra nisu prije prepoznali Kulu zbog lokalne priče, ali od rata je prošlo 20 godina, što bi trebalo biti dovoljno da lokalni stanovnici ne doživljavaju baš sve pežorativno
S njima nas je povezao naš prijatelj Bojan Krivokapić, mladi pisac iz Novog Sada. Jako nam je drago zbog toga jer se nadamo da ćemo zahvaljujući njima u Islam Grčki privući dio zadarske književne publike. Naime, do sada nam nije pošlo za rukom povezati Zadar s Kulom. Osim što želimo da Kulu stavimo na mapu kulturnih mjesta i događaja u Hrvatskoj, želja nam je da ona postane interesantna ljudima iz Zadra jer veći grad podrazumijeva i veću šansu da su njegovi stanovnici zainteresirani za kulturne sadržaje. Činilo mi se da građani i građanke Zadra nisu prije prepoznali Kulu zbog lokalne priče, ali od rata je prošlo 20 godina, što bi trebalo biti dovoljno da lokalni stanovnici ne doživljavaju baš sve pežorativno. Volim misliti da Kula još uvijek nije prepoznata u onoj mjeri kao što su to neka druga mjesta od kulturnog značaja u Zadru zbog nekontinuiranog rada na njenom PR-u. Osim ako je riječ o Dubrovačkim zidinama, moramo biti svjesni da na promociji kulturnih dobara trebamo stalno raditi.
Kakva je reakcija lokalnog stanovništva iz Islama Grčkog na vaša događanja?
Ljudi dolaze, doduše, pomalo sramežljivo. Čini mi se da je riječ o starijem, klasnom moment kojeg ranijeg nismo prepoznali. Naime, kroz godine su u Kulu najčešće dolazili različiti umjetnici i intelektualci iz grada, bliski obitelji Desnica, a lokalno ju je stanovništvo posjećivalo samo jednom godišnje na krsnu slavu sela. Čini mi se da zbog toga još uvijek sramežljivije dolaze na događanja koja se organiziraju u Kuli od onih koji se iz Splita ili Zadra dovezu autom kako bi čuli razgovor s Borkom Pavićević. Doduše, ponekad je riječ o predrasudama. Ponekad navrate ljudi iz sela koji se predstave Miri Furlan i kažu da vole njene ranije uratke i da su osamdesetih u Zadru imali prilike gledati predstavu u kojoj je glumila. Prošle i pretprošle godine nam je došlo mnogo ljudi koji su prije rata bili povezani s kulturnim životom svojih mjesta - kroz kulturno umjetnička društva i amaterske kazališne skupine. Sve im to jako puno znači pogotovo s obzirom na činjenicu da Kula ima značajnu poziciju u njihovoj kulturnoj memoriji. Doduše, radi se o malom broju ljudi. Treba uzeti u obzir da smo mi tamo uvijek ljeti, odnosno kada lokalno stanovništvo ima puno posla oko poljoprivrede. Reakcija stanovnika okolnih mjesta je također bila primjeran. Primjerice, u lokalnim kafićima smo bez problema mogli ostavljati letke i plakate s pozivima na događanja.
Festival kulture i snova naslanja se na dva prethodna događaja - Umjetnici u egzilu i Zimsko ljetovanje. Riječ je o kulturnim događanjima. Zašto ste se odlučili baš za tu formu i u kojoj je mjeri ona pogodna za progovaranje o temama s kojima se inače bavi CMS?
Čini mi se da je u lokalnom stanovništvu puno lakše doći na projekciju filma, predstavljanje knjige ili predavanje o permakulturi ili ekološkom sjemenarstvu jer u manjim sredinama ljudi puno teže progovaraju o osobnim problemima
CMS je u "područjima od posebnog državnog interesa" pružao direktnu pomoć i radio na osnaživanju lokalnih organizacija, ali kulturu smo prepoznali kao kanal kroz kojeg se mogu afirmirati teme s kojima se inače bavimo u Zagrebu - izgradnja mira i afirmacija međuetničkih odnosa koji su u potpunosti uništeni u ratu. Čini mi se da je u lokalnom stanovništvu puno lakše doći na projekciju filma, predstavljanje knjige ili predavanje o permakulturi ili ekološkom sjemenarstvu jer u manjim sredinama ljudi puno teže progovaraju o osobnim problemima. Uostalom, tamo gdje je bilo slučajeva međuetničkog nasilja jako je teško dobiti veliki broj ljudi koji će na konstruktivan način i smireno razgovarati o tome što se dogodilo. Zbog toga kroz drugačiju formu otvaramo teme s kojima se u Zadarskoj županiji još uvijek nitko ne bavi. To možda neće biti rasprava o tome je li presuda Anti Gotovini pravična ili nije, ali na kraju uspijemo sve te ljude dobiti da sjede u istoj sobi. Pomake zbilja vidimo. Primjerice, pretprošle godine, kada smo radili na publikaciji Bukovica i Ravni kotari; vodič kroz kulturnu baštinu,upoznali smo se sa zaposlenicima Hrvatske turističke zajednice i profesorima škola iz Benkovca i Obrovca, koji su nakon svega sami izrazili želju da ove godine događanja iz Kule uvrste u program Benkovačkog kulturnog ljeta. Prije pet godina je to bilo gotovo nemoguće.
islam4.jpg
Kada smo zadnji put razgovarale, kazali ste da Hrvati i Hrvatice iz ravnokotarskog i zadarskog kraja Kulu i Islam Grčki još uvijek doživljavaju kao "srpsku priču". Znači li da se u međuvremenu to promijenilo?
Sada u tom kraju imamo saveznike. Zahvaljujući nama su se i oni međusobno upoznali, a sada se vole i druže. Nakon svega nam se dogodilo da smo saznali da su lokalni Srbin i Hrvat iz Bosne postali jedan drugom jamac za kredit. To je život
Sada vidim da cijela priča nije samo crno-bijela i da je naprosto prema tim ljudima trebalo napraviti određene korake. Ne možeš očekivati da će se svi uvijek javiti tebi i pohvaliti sve što radiš. Uostalom, nerealno je očekivati da će svi na prvu loptu shvatiti što je to izgradnja mira. Sada vidimo određene pomake. Doduše, trebalo je proći pet godina da ljudi vide da CMS nije tu od danas do sutra i da ne radimo projekte koji će prohujati, što je problem koji se često javlja na nevladinoj sceni. Organizacijama zbog različitih projekta često treba priča stanovnika određenog kraja. Nakon što ispitaju stanovnike, odu i više se ne vrate. A naravno da je ljudima naporno stalno ponavljati svoju tešku priču pa uopće ne čudi kada neki od njih imaju zazor prema organizacijama koje dolaze iz Zagreba. Kroz naš rad u lokalnoj zajednici uspjeli smo ostvariti kontakte, usuđujem se reći prijateljstva, različitih backgrounda i etničkih i socijalnih. Sada u tom kraju imamo saveznike. Zahvaljujući nama su se i oni međusobno upoznali, a sada se vole i druže. Nakon svega nam se dogodilo da smo saznali da su lokalni Srbin i Hrvat iz Bosne postali jedan drugom jamac za kredit. To je život.
Postoji li opasnost da se događanjima koje organizirate priključi samo mali broj ljudi koji već od ranije njeguje stavove koji su usko povezani s mirotvorstvom?
Postoji šansa da ne dopremo do većine ljudi koja ima izgrađene stavove i koja je uvjerena da je bilo što iz civilnog sektora naklonjeno propagandi koja umanjuje hrvatske žrtve. Ali mi možemo napraviti onoliko koliko možemo. Isto pitanje vrijedi i za H-Alter. Hoće li on doprijeti do onih ljudi koji se koriste internetom, ali otpuhnu već na prvu rečenicu onoga o čemu pišete? Uvijek mislim da se isplati raditi takve stvari jer nikad ne znaš na koji način, u kojoj mjeri i kada možeš utjecati na nekoga. Smatram da vrijedi raditi ono u što vjeruješ.
