Kako saznaju iz Transbalkanske solidarnosti, neposredni povod je "incident" u kojem su predstavnici kampa u vrat udarili dječaka koji je zatražio pidžamu. Nakon toga, ostali štićenici kampa su se opravdano pobunili protiv nasilja.
Štićenici ovog kampa, kao i predstavnici organizacija koje se bave ljudskim pravima, smatraju da je razlog ovakvod djelovanja da se prenese poruku "da se neće dobro provesti onaj ko se bude bunio ili tražio pidžamu ili sapun."
Poslednjih meseci u Srbiji je sve više brutalnog nasilja nad migrantima i izbjeglicama koje sada kao da dobija svoje opravdanje i razlog u mjerama koje su poduzete u borbi protiv širenja pandemije, uvođenju vanrednog stanja i protuustavnom raspuštanju Narodne skupštine (čime je direktno prekršen član 109. Ustava Republike Srbije).
"Neizvesnost i strah se povećavaju i time što kad god se oslobode mesta u nekom od kampova, ljudi bivaju premeštani bez da im se kaže gde ih odvode, čime se krše njihova prava jer ih se tretira kao opasnost, a ne kao da su u opasnosti. Posljednji ‘incident’ u kampu Krnjača dio je sistemske i sistematske politike koja opetovano dehumanizira one koji su izbjegli i protjerani. Mučenja ove vrste, i drugi oblici ponižavanja kroz koje prolaze oni koji su se zatekli u Srbiji u doba pandemije, u kontradikciji su s međunarodnim humanitarnim pravom koje štiti ljudska prava i slobode", poručuju iz Transbalkanske solidarnosti.
Podsjećaju i na svoje ranije zahtjeve u kojima su, upozoravajući da trenutna migracijska politika EU doprinosi nasilju nad ljudima u pokretu na cijelom Balkanu, istakli kako ova situacija istovremeno zahtijeva oprez i otvorenost te nas poziva na organiziranu podršku izbjeglicama, migrantima i drugim skupinama u riziku.
"Na to nas obvezuje elementarna čovječnost, pa i temeljna javnozdravstvena logika jer niko nije bezbedan dok svi nisu bezbedni!", zaključuju.
