Pandorina škrinjica je otvorena i više - nema natrag, nismo znali, nismo željeli i tako to. Prema UN-ovim podatcima, trenutno je više od 72 milijuna nesretnika u svijetu na izbjegličkim/migrantskim nogama. S Juga na Sjever, s pinklecom na leđima, malom djecom za ruku ili u naručju, u očajničkoj želji spasiti glave od imperijalnih ratova, megakorporativnog uništavanja ljudi i prirode, katastrofalnog siromaštva...Globalna se ekonomska, politička, vojna, društvena konfiguracija Plavog planeta ubrzano miienja, u Davosu se moćnici, tzv. gazde svijeta dogovaraju iza strogo zatvorenih vrata i na popratnim dernecima o žurnom resetiranju potrošenog modela kapitalizma kao, sic transit, "ipak najboljeg društvenog uređenja u povijesti", a nevoljne mase postaju problem tek kada vrag valjda sasvim odnese šalu
Na tursko-grčkoj i manje na tursko-bugarskoj granici humanitarna i drama kršenja osnovnih ljudskih prava očajnika na putu "u Njemačku" intenzivira se i nitko živ ne zna kako će završiti.
U kampovima u Turskoj nakrcano je u neljudskim uvjetima oko 3,7 milijuna izbjeglica/migranata s Bliskog istoka (navodno najviše iz sukobima destabilizirane Sirije), iz najsiromašnijih i politički ruiniranih zemalja Azije te nešto iz Afrike. To je, je li, milijunska masa nesretnika spremnih na sve brojčano otprilike identična ukupnom još neiseljenom stanovništvu RH. Kakva im je sudbina?
Europa nema rješenje i pitanje je koliko još dugo može/smije politikantski impotentnim "moramo, trebamo...“ farbati tunele, držati zabravljenim ulaz na tzv. balkansku rutu, koja neizbježno dobrim dijelom prolazi kroz RH.
Što znači tvrdnja hrvatskog ministra nutarnjih poslova Davora Božinovića u povodu neformalnog tzv. sigurnosnog sastanka u Zagrebu europskih ministara obrane - teme Sirija, izbjeglička/migrantska kriza, sigurnost... - da "Grčka i Bugarska trebaju izdržati i spriječiti dolazak migranata u EU"?
Mlađahni se austrijski lider Sebastian Kurz, valjda inspiriran "živim" sjećanjem na neuspjele osmanlijske vojne pohode na Beč: sultana Sulejmana Veličanstvenog (1529.) i paše Kara Mustafe (1683.), jetko obrecnuo na turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana zato što je iz kampova pustio navodno 75.000 izbjeglica/migranata na put u EU te izazvao nevjerojatno humanitarnu, političku i krizu na osnovi (ne)poštivanja ljudskih prava.
E sad, pogled iz Beča ili na Bruxellesa i onaj iz Ankare na krizni problem itekako se razlikuju i globalno i suštinski. Naravno da nije normalno i tek tako pustiti svakog da nekontrolirano ide kamo želi, kada želi i kako želi, no još je manje normalno tražiti od Turske da na svom tlu drži, hrani, oblači, liječi, etc. gotovo četiri milijuna ljudi koji iz raznih razloga više ne mogu o(p)stati u svojim domovi(na)ma. A svi ljudi imaju pravo pristojno živjeti u miru, sigurnosti, od svog rada...
I zato, kada se više ne može izdržati životne ugroze, imaju pravo izmaknuti se zlu i otići tamo gdje će im biti bolje, a ti što žive tamo gdje je bolje - nerijetko baš na račun ili baš zaslugom egzistencijalno/ekonomski ugroženih - imaju i ljudsku i međunarodnopravnu obvezu na svaki način pomoći im. .
"Naš interes je da Grčka i Bugarska izdrže u svom naumu da spriječe dolazak migranata na teritorij EU-a, jer to je ono što je bitna razlika u odnosu na 2015. I 2016. Godinu kada je Grčka puštala migrante dalje u Europu", pomalo gorkasto i uliznički neodlučnom/zbunjenom Bruxellesu zvvući vladin potpredsjednik i policijski ministar Božinović.Prema UN-ovim podatcima, trenutno je više od 72 milijuna nesretnika u svijetu na izbjegličkim/migrantskim nogama. S Juga na Sjever, s pinklecom na leđima, malom djecom za ruku ili u naručju, u očajničkoj želji spasiti glave od imperijalnih ratova, megakorporativnog uništavanja ljudi i prirode, katastrofalnog siromaštva
Tim više, jer izbjeglički/migrantski val još ni približno nema niti će po svoj prilici imati zastrašujuće dimenzije kojima je turski predsjednik prijetio Uniji. Da bi, je li, dobio europske političke koncesije u Siriji, odnosno izdašniju pomoć od obećane tri milijarde eura za uzdržavanje cijele jedne Hrvatske u svojim izbjegličkim/migrantskim kampovima. Dakako, još je tu štošta u igri s turske strane, no to je druga tema.
Ostaje neodgovorenim zašto bi Turska morala biti hot spot za izbjeglice/migrante eda s njima ne bi imale problema zemlje tzv. prve brzine na bogatom europskom Sjeveru? Što je hrvatski „naš interes“ da se Grčka i Bugarska tuku s očajnicima na međi s Turskom, pa onda policije/vojske u Srbiji i BiH s tima što probiju grčko-bugarske prepreke i kordine, kad nijedan nevoljnik na putu "u Njemačku" ne želi ostati, raditi i živjeti u Hrvatskoj ni činiti zlo u tranzitu?
Bilo je jadno gledati europski birokratski tzv. mainstream - predvođen šeficom Europske komisije Ursulom von der Leyen, u nazočnosti i premijera RH Andreja Plenkovića kao predstavnika zemlje predsjedateljice Vijećem EU-a - kako zabezeknuto bulje s visine, iz helikoptera na more nevoljnika koji duboko dolje svim silama probijaju tursko-grčku granicu.
Tv-kamere vjerodostojnije su dokumentirale suštinu i razmjere drame no sve izjave helikopterskih putnika po prizemljenju, i kasnije. Europa se ne snalazi i ne zna kako postupiti u okolnostima što se intenziviraju. Nikakvi Frontexi i nikakve policijske/vojne ispomoći Grčkoj i Bugarskoj (komu sutra!?), ali ni dodatni namjenski (?) milijuni Ankari neće stati na put desetcima milijuna očajnih ljudi, po svaku cijenu spremnih doći na odredišta. Bajka o tomu da "moramo osigurati uvjete za povratak tih ljudi u njihove zemlje, gdje će pristojno živjeti", birokratski je larpurlartizam s figom u džepu. Duh je pušten iz boce, Pandorina je škrinjica otvorena.
Globalna se ekonomska, politička, vojna, društvena konfiguracija Plavog planeta ubrzano miienja, u Davosu se moćnici, tzv. gazde svijeta dogovaraju iza strogo zatvorenih vrata i na popratnim dernecima o žurnom resetiranju potrošenog modela kapitalizma kao, sic transit, "ipak najboljeg društvenog uređenja u povijesti", a nevoljne mase postaju problem tek kada vrag valjda sasvim odnese šalu. Kao što sada vjerojatno jest slučaj?Europa nema rješenje i pitanje je koliko još dugo može/smije politikantski impotentnim "moramo, trebamo...“ farbati tunele, držati zabravljenim ulaz na tzv. balkansku rutu, koja neizbježno dobrim dijelom prolazi kroz RH
"Nikomu nije drago gledati ove slike", patetizira Božinović. "Upravo oni koji pokušavaju manipulirati (Turska, op. a.) nisu zemlje koje su na toj trasi niti su to zemlje koje su trajno odredište (bogate države EU-a što su bile gadne kolonizatorice upravo na tim područjima iseljavanja/migracija; u stanovitim ovisničkim ekonomsko-političkim međuodnosima su i danas, op. a.). To treba regulirati na način da migracije budu humane (kao što je hrvatska policija „humana“ na granici s BiH, gdje se puca na ljude, otima mobitele i novac, premlaćuje, uništavaju ruksaci s hranom i odječom, op. a.), da budu regularne, a kad govorimo o ilegalnim migrantima, Europa si više ne može dopustiti luksuz da ih propušta kao što je činila 2015.“, rekao je Plenković.
Njegov "čvrsti stav“ podrazumijeva i hrvatsku policiju na granicama u Grčkoj i Sjevernoj Makedoniji, patrolni brod u sklopu Frontexove misije te ovih dana još jedan radi ojačanja grčko-turske morske granice u Sredozemlju. RH također ubrzano mijenja zakonske pretpostavke za slanje vojske kao ispomići graničnoj policiji na međama s BiH i Srbijom, gdje prolazi tzv. balkanska ruta. Zlu ne trebalo? Budući da nije red, je li, da vojska bude pod policijskim zapovjedništvom.
Pandorina je škrinjica sada još više otvorena ne samo terorizmu kao osvetničkom činu Uncle Samu i europskim saveznicima u NATO-u, nego i izbjegličko-migrantskim kretanjima milijuna unesrećenih koje s vremenom prerasta u krizu na kakvu Europa nije spremna i nema rješenje.
Članak je objavljen u sklopu projekta "Vladavina prava" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).