Na facebook stranici 40 dana za život – Vukovar jučer je osvanula objava pod nazivom Doček kraljeve kćeri, u kojoj se dežurne molitelje poziva da se pojave ispred vukovarske bolnice i dočekaju trudnicu koja ima dogovoren termin za pobačaj. Time će joj, piše u pozivu, pokazati kako je vrijedna ljubavi i kako zaslužuje oprost. Ali tko kaže da trudnica koja se odluči za pobačaj već nije vrijedna ljubavi i što joj uopće itko ima oprostiti?
Ovakve parade, na prvu možda smiješne, ali zapravo opasne na više razina, opet su uskrsnule kroz razne inicijative "za život" i biskupskoginekološke kongrese. Prije gotovo tri godine pisali smo kako "borbe" na način da se kleči na podu i drži natpis "dragocjena si u mojim očima" nisu dobra metoda djelovanja – pogotovo ne kada se, kao, borite za život. Dragocjena sam u tvojim očima? A tko si ti? I tko kaže da se već ne osjećam dragocjeno?
Zapitajmo se još jednom, po stoti puta (ako postoji među moliteljima onih koji se zaista žele zapitati o ičemu) - postoje li bolji načini da se danas (i uvijek) borimo za život? Nabrojimo ih, još jednom, po stoti puta, samo nekoliko: opća dostupnost i opća prihvaćenost korištenja kontracepcije, spolni odgoj u školama, edukacija i usmjerenost na "ne silujte", umjesto na "ne budi silovana", odgovarajuća rehabilitacija žrtava seksualnog nasilja, bolji Zakon o radu, bolji uvjeti za radnice i trudnice, mogućnost lakšeg (jeftinijeg) podizanja djece – besplatan prijevoz, školske knjige, vrtići, javno financirano visoko školstvo, primjerena pomoć samohranim roditeljima. Borimo se za sve to, ako smo za život! Borimo se glasno, ulažimo vrijeme i novac, umrežavajmo se!
Živimo u vremenu intenzivnog masovnog istrebljenja, svjedočimo razvijanju moćnog sustava međugeneracijskog masovnog ubijanja – oprostite što nekima treba par trenutaka da promisle o rađanju djece. Pogledajte samo sve te izbjeglice (zovite ih migranti, ako zbog toga mirnije noću spavate), među njima tisuće djece koja se po hladnoći bosim nogama vuku po žicama prošaranom europskom tlu – mislite li na njihova lica kada pričate o svetosti života i velikim demografskim problemima naše mile zemlje? Jesu li i oni anđeli? Ili za anđele postoji samo jedan kalup?
Do kada će nam se servirati porcija mitova, uglavnom od glasnih muškaraca koji nisu navikli promišljati o bilo čemu što govore, koji će u raspravama, poput one jučerašnje u emisiji Otvoreno, na kraju nadmeno postaviti pitanje o pravima muškaraca? Malo je pitanja koja se toliko isključivo tiču žena - kao što je pitanje pobačaja – ali i kod pobačaja Krešimir Planinić iz udruge U ime obitelji bez problema zaziva presveto pravo muškarca. Jer on je muškarac, on ima mišljenje, on zna sve i on želi odlučivati!
Pa tako Planinić govori da zabrana pobačaja ne dovodi do ugrožavanja zdravlja žena, da žene rade abortus jer im se ne sviđa spol djeteta, pa još nadoda nebuloze o glazbenom ukusu fetusa... Zareda se zatim u emisiji još nekoliko opaski o korištenju pobačaja kao kontracepcijskog sredstva (tko ne voli koristiti pobačaj na taj način?) i pobačaju kao zločinu (ne samo grijehu, zločinu!), i čitavo vrijeme Gordana Sobol i Bojana Genov (dvije žene u emisiji) pomalo potiho i pomalo prekasno reagiraju na glasna mišljenja Planinića i Prgometa.
Foto: Faktiv
To nije nevažno. Pape, popovi, ministri – svi imaju nešto za reći, svi koji nikada neće zatrudnjeti, svi koji nikada neće roditi, svi koji nikada neće biti u situaciji da pobace – i njihovi su glasovi rojevi pčela, kroz koje se još uvijek slabo probijaju glasovi žena (koliko god različiti ti glasovi bili).
Oni su Milan Bandić koji govori: "Jesi li ti rodila? Nisi. Onda nemoj o tome govoriti!" (jer on je rodio).
Oni su Vinko Puljić koji govori: "Žene se ne bi trebale upuštati u tjelesna zadovoljstva prije braka, što je postalo učestalo u zadnje vrijeme kako bi isprobale koji će muž biti dobar. Pazite da tako ne bi postale štrace" (jer žene se trebaju seksati samo da bi zatrudnjele, i nakon što zatrudne u nikojem slučaju ne smiju ne roditi).
Oni su Krešimir Planinić koji govori: "Ne postoji ljudsko pravo odlučivanja o tijelu žene. Osnovno ljudsko pravo je život, i ono je nad svim ostalim pravima. Mi razgovaramo o tome kada počinje život".
Kako za koga, ali za mnoge žene život svakako počinje kada Planinić i njemu slični ušute. I na to njega i njemu slične treba natjerati. Informirano i glasno, sada i odmah!
