Već nam je pomalo dosta vijesti o pandemiji koronavirusa, i osjećaja panike i nemoći koju bombardiranje informacijama može izazvati. Čovječanstvo je suočeno s globalnom prijetnjom i nitko nije siguran.
U Brazilu, Kovid19 je dobila ime "bolest bogatih" jer su je donijeli međunarodni putnici. Evropom se je proširila iz alpskih skijaških destinacija. Možda je upravo činjenica da čak ni bogati i slavni nisu pošteđeni doprinijela masovnoj histeriji. No usprkos tome, posljedice bolesti će najviše Umjesto da se pokuša vratiti na predkrizno stanje, bolje je iskoristiti priliku i sredstva usmjeri u pravednu tranziciju i ekološka rješenja, koja ne samo da će stvoriti radna mjesta i smanjiti posljedice ekonomske krize, već će dugoročno doprinijeti razvoju održivog i pravednog društvapogoditi najsiromašnije, pogotovo one koji žive u lošim higijenskim uvjetima, što je već dokumentirano u Indiji, i izbjegličkim kampovima. Bogataši su se sklonili u vile i ljetnikovce, srednja klasa je zatvorena u stanovima i kućama i prebacila je društveni i poslovni život na internet, a zdravstveni i javni, te uslužni radnici su na prvoj liniji borbe kako bi omogućili osnovne usluge, piše New York Times.
Više nego ikad, postali smo svjesni važnosti dostupnosti javnog zdravstva i vrijednosti mukotrpnog rada sestara i doktora. Više nego ikad postali smo zahvalni na potplaćenom radu blagajnica, čistačica i sakupljača otpada, da spomenem samo neke. Dobro je da im plješćemo s balkona, ali još važnije je da ne zaboravimo kako je bitno da imamo kapacitetom i kvalitetom adekvatne javne usluge i kako je važno da radnici imaju dobre radne uvjete. Pravu solidarnost treba pokazati, ne pljeskanjem i zahvalom, nego podrškom u predviđenoj recesiji kako ne bi upravo radnici u tim djelatnostima platili cijenu izgubljenih profita u novim mjerama štednje i rezanja.
Vlade širom svijeta su pokazale kako mogu djelovati brzo u slučaju krize, te uvesti drastične mjere, čak i uz uvjet ograničavanja slobode i veliku štetu ekonomiji. I dok su te mjere privremeno neophodne kako bi se širenje virusa usporilo i zaraza smanjila, bitno je ne prerastu u trajno stanje. Upravo sada je bitno da se pažljivo prate predložene i provedene mjere, te da se provedu one koje su neophodne za sprečavanje širenja zaraze, a ne da nam se podvali dugotrajno ograničavanje slobodna ili donošenje štetnih politika. Naomi Klein je dobro opisala u knjizi Doktrina šoka kako se krize i ratovi koriste za proviđenje štetnih politika i bogaćenja, dok je pažnja javnosti usmjerena negdje drugdje.
Da ovo upozorenje nije puko puhanje na hladno dokazuje i stanje u Mađarskoj gdje je Orban sebi, pod izlikom mjera protiv pandemije, osigurao neograničeno autokratsko vladanje. Ni Hrvatska tu ne stoji dobro, kao što su nedavno upozorile 44 organizacije civilnog društva, izražavajući zabrinutost zbog sličnog pokušaja u RH te najavi mjere praćenja kretanja građana putem mobitela. Općenito trebamo biti vrlo budni da mjere zabrane javnih okupljanja te praćenja ne bi prerasle u trajno stanje. Ovi primjeri pokazuju da je sad još važnije nego prije, za zaštitimo i očuvamo demokraciju i civilno društvo, kako bismo osigurali da uvedena ograničenja doprinose zaštiti zdravlja ljudi, a ne zloupotrebi moći. Pravu solidarnost treba pokazati, ne pljeskanjem i zahvalom, nego podrškom u predviđenoj recesiji kako ne bi upravo radnici u tim djelatnostima platili cijenu izgubljenih profita u novim mjerama štednje i rezanja
Nastanak pandemije je možda iznenadan, ali nije slučajan. Moglo bi se reći i da su ljudi stvorili preduvjete za njen nastanak, kombinacijom monokulture urbanizacije i velike gustoće stanovnika, zajedno sa uništenjem šuma, ekosustava i bioraznolikosti. Degradirani ekosustavi smanjene bioraznolikosti su nestabilniji te pogoduju razvoju organizama koji brzo mutiraju i brzo se razmnožavaju, a virusi su upravo takvi organizmi. Vrijeme je da čovječanstvo konačno prestane ratovati s prirodom i da počnemo obnavljati ekosustave i bioraznolikost.
Virus nas uči i što znači eksponencijalni rast, a upravo takav rast radi svjetska ekonomija globalnom ekosustavu preko krajnjih granica. Imamo primjere od Kine do Italije kako se je zagađenje zraka smanjilo, u nekom dijelovima Europe i više od 50 posto, kako izvještava Europska agencija za zaštitu okoliša. Internetom se šire fotografije životinja koje preuzimaju napuštene prostore, bilo da govorimo o slonovima koji se odmaraju u poljima ili pticama koje se gnijezde na retrovizoru automobila. Dobra je to ilustracija kako priroda brzo zauzima od ljudi napuštene prostore i dobra demonstracija njenog potencijala za oporavak.
"Priroda brzo zauzima od ljudi napuštene prostore i ovo je dobra demonstracija njenog potencijala za oporavak". (Foto: Pixabay)
No to nije razlog za slavlje, jer je situacija samo privremena i još k tome takva da uzrokuje veliku ljudsku patnju i gubitak života. No ipak ukazuje da bismo brzo postigli rezultate kada bismo s namjerom i planom, krenuli u obnovu ekosustava, samo kada bismo doista ozbiljno odlučili da se zaustavi klimatski kaos, uništenje bioraznolikosti i da se smanji zagađenje okoliša.
Kako bi samo veliki učinak imale kreativne promjene u načinima kako živimo, radimo, putujemo, trošimo i proizvodimo? Što bi se desilo kad bismo stavili fokus na obiteljske i društvene odnose, a ne na materijalno? Što bi se desilo da malo usporimo s tempom života i uživamo više u jednostavnim stvarima, umjesto da tražimo sreću u prekomjernoj potrošnji?Nastanak pandemije je možda iznenadan, ali nije slučajan. Moglo bi se reći i da su ljudi stvorili preduvjete za njen nastanak, kombinacijom monokulture urbanizacije i velike gustoće stanovnika, zajedno sa uništenjem šuma, ekosustava i bioraznolikosti
Koronavirus je dokazao da postoji društvo, rekao je zaraženi britanski premijer Boris Johnson iz samoizolacije svog doma, kontrirajući svojoj prethodnici Margaret Thatcher, koja je davno izjavila da društvo ne postoji. Thatcher je provodila politiku privatizacije javnih usluga i poreznih olakšica za bogate, Johnson hvali umirovljene doktore i sestre koju su se dobrovoljno javili da pomognu u vrijeme pandemije. Čini se kao da koronavirus ubija neoliberalizam.
Ono čemu svjedočimo bi mogla biti važna promjena paradigme, jer spašavanje ljudskih života, a pogotovo onih manje produktivnih i ranjivih skupina na uštrb ekonomije je u suprotnosti s neoliberalnom ideologijom. U djelovanju koje su poduzele, većina nacionalnih vlasti se odmakla od neoliberalnog pristupa. Čak je Ujedinjeno Kraljevstvo sredinom ožujka promijenilo politiku i pristup imuniteta stada zamijenilo politikom karantene i smanjenja ekonomski aktivnosti, kako bi se usporilo širenje zaraze.
Vrijeme je da se počnu osmišljavati mjere za ublažavanje stanja i posljedica takvog pristupa. Zaustavljanje društvenih i gospodarskih aktivnosti je već sada jako utjecalo ne najranjivije društvene skupine, mnogi su izgubili posao, a posljedice trpe slobodnjaci i samozaposleni, radnici-migranti i svi oni koji su u nekoj vrsti prekarnog rada.Virus nas uči i što znači eksponencijalni rast, a upravo takav rast radi svjetska ekonomija globalnom ekosustavu preko krajnjih granica
No kriza je ukazala i na važnost kvalitete i kapaciteta javnih usluga, mnoge od kojih su bile pogođene mjerama rezanja i štednje tijekom desetljeća neoliberalne dogme, a pogotovo nakon 2008. godine i financijske i ekonomske krize. Ekonomski oporavak nakon korone mora biti sasvim nešto drugo nego što je tada provedeno, i umjesto spašavanja banaka i velikih međunarodnih tvrtki, potpore moraju biti usmjerene upravo na najranjivije skupine s ciljem smanjenja nejednakosti i stvaranja okolišne održivosti.
Ono što se je do jučer činilo kao utopija, već sutra može biti stvarnost. Španjolska je upravo najavila univerzalni osnovni dohodak kao privremenu korona-mjeru ublažavanja ekonomskog zastoja, s mogućnosti da se produži u trajnu mjeru. Takva akcija možda i ne čudi kad je u pitanju lijeva vlada, no rasprava o privremenom uvođenju slične mjere se vodi i u SAD-u, a ima podršku čak i kod nekih konzervativaca.
Upravo sada trebamo osmisliti odgovor na krizu i obnovu nakon nje kako bi se izbjeglo pogoršanje stanja. Lobisti i interesne skupine već sada pokušavaju zaustaviti nedovoljno ambiciozan Europski zeleni plan. Originalni zeleni plan je osmišljen kao odgovor na ekonomsku krizu 2008. s ciljem da smanji društvenu nejednakost i zaustavi klimatske promjene, ali vlade su tada smatrale takve mjere pre-radikalnim i njihov odgovor na krizu je bio – podrška bankama i velikim tvrtkama, a mjere štednje građanima i javnim uslugama. Između ostalog, to je za posljedicu imalo još veću okolišnu i klimatsku krizu, još veće društvene nejednakosti i osiromašenje, te porast populizma i ksenofobije. Izgubili smo 12 godina, no sad je prilika ispraviti tu grešku.
Umjesto da se pokuša vratiti na predkrizno stanje, bolje je iskoristiti priliku i sredstva usmjeri u pravednu tranziciju i ekološka rješenja, koja ne samo da će stvoriti radna mjesta i smanjiti posljedice ekonomske krize, već će dugoročno doprinijeti razvoju održivog i pravednog društva.
-
