"Kad god se bavim ozbiljnom temom, tema me natjera da napravim komediju", kaže Filip Remunda, autor nagrađivanih dokumentarnih filmova i jedan od osnivača Instituta dokumentarnog filma, neprofitnog centra za edukaciju i povezivanje sa sjedištem u Pragu.
Remunda naglašava kako za njega " smijati se ne znači ismijavati se", a kako se smijati bez ismijavanja Zagrepčani i Zagrepčanke mogu pogledati u Dokukinu gdje se upravo prikazuju dva njegova dokumentarna filma "Češki mir" i "Češki san".
"Nakon sto godina filmskog stvaralaštva više se ne mogu smijati na to da se netko oklizne na koru od banane. Za mene komedija znači da imaš dvije sukobljene ideje, a posljedica tog sukoba je da se smiješ - to znači da razmišljaš. Komedija je za mene sredina za razmišljanje, borba protiv ili komunikacija sa sudbinom. Uvijek mi je zanimljivo kada netko radi nešto što izgleda besmisleno, a ni sam ne zna zašto. U tom trenutku za mene počinje dokumentalna komedija - veza između racionalnog i iracionalnog, svjesnog i podsvjesnog, realističnog i nadrealističnog. Ova pitanja su za mene važna", pojasnio je ovaj češki redatalj za H-Alter prošloga vikenda u Zagrebu gdje je u organizaciji Restarta gostovao na projekcijama te održao predavanje "Doku-mentalna komedija".
img_1959.jpg
Restart će uskoro objaviti DVD "Češki paket" koji će sadržavati dva Remundina filma, "Češki san" iz 2004. i "Češki mir" iz 2010., koje je četrdesetogodišnji redatelj snimio je u koautorstvu s Vítom Klusákom.
"Češki san" bavi se temom konzumerističke kulture koja je u Češkoj uzela maha 2000-ih, kada su se masovno počeli otvarati hipermarketi. Dvojica redatelja osmislila su eksperiment- podvalu: pretvorili se u "menadžere" i pokrenuli veliku marketinšku kampanju za otvaranje izmišljenog hipermarketa "Češki san". Tiskali su letke, napravili radijske i televizijske spotove i drugo kako bi naveli ljude da dođu na otvorenje. Oko tri tisuće ljudi čekalo je navedenog dana na ledini da bi, nakon što su otvorene rampe, shvatili da iza velikog platna koje je fingiralo pročelje hipermarketa - nema ničega.
"Kada snimam, iskren sam. Ako me nešto zanima, ne želim se tome ismijavati. U 'Češkom snu' samo kraj filma prikazuje ljude koji su bili žrtve naše reklamne kampanje. Ali do tada smo vidjeli ljude koji stoje iza toga da natjeraju tvoj mozak da ideš čekati otvorenje u četiri ujutro. U tom je filmu više riječ o industriji koja radi iza naših leđa da bi utjecala na naše mišljenje, nego o ljudima koji maštaju da nešto kupe", pojašnjava redatelj.
Film koji je osvojio brojne nagrade, a Michael Moore ga je proglasio jednim od najboljih filmova desetljeća, vjerno prikazuje moć oglašivačke industrije. Iako je prevara podignula dosta prašine, redatelji su se ipak "izvukli" bez ozbiljnijih posljedica - neki su ljudi reagirali ljutito, no najčešći komentar bio onaj o tome na što se troši novac. Filmska prevara je, kako je Remunda objasnio u razgovoru nakon projekcije, zadobila i jednu neplaniranu konotaciju: zbog sličnosti s kampanjom koja je građane pozivala da glasaju za ulazak u EU sloganom "Samo reci DA", pojavili su se komentari kako je i ulazak u EU nešto iza čega nitko ne zna što stoji.
"Prije deset-dvanaest godina pojavljivanje supermarketa i "supermarketomanija" je bila tema, sada više nije tako. Postoji grupa aktivista koji se bore protiv loših utjecaja supermarketa - na lokalnu ekonomiju, propadanje lokalnih trgovina, prometne probleme i druge socijalno-ekonomske probleme i slažem se s njima da treba biti kritičan prema tim temama. U doba nastanka ovog filma to je bilo pitanje emocija - ljudi su, nakon ograničenih mogućnosti u socijalizmu, počeli boraviti po cijele dane vikenda u supermarketima. Danas je to više pitanje racionalnog stava - kako se pojedinac osjeća s konzumerizmom i globalnom trgovinom. Srećom, pojavljuju se alternative, iako su neke od njih možda i upitne. Danas, primjerice, imamo trend 'bio' trgovina. No nakon ovog iskustva, koje otvara oči, mene će danas teško 'kupiti' neka biotrgovina koja prodaje u stvari ono što smo mi imali desetljećima prije - zdravu hranu koju proizvode seljaci. No to je svakako daleko više od pitanja hrane", opisuje današnju situaciju u Češkoj Remunda koji dodaje kako osobno nije ljubitelj, primjerice, razmjene cipela putem interneta, iako nema ništa protiv takvih inicijativa.
"Ima i drugih inicijativa, primjerice, čuo sam od prijatelja kako je njegova prijateljica otvorila anarhistički vrtić jer se protivi obveznom cijepljenu - za mene je to vrlo inspirativno. To je mlađa generacije od mene, 25-30-godišnjaci, koja se razlikuje od moje. Mi smo navikli čekati što nam država nudi, a oni ne čekaju, već se sami organiziraju. To je zadatak svih nas - ako ti se nešto ne sviđa, organiziraj se i napravi nešto. Mi tako s Institutom dokumentarnog filma pokušavamo povezati prostor za distribuciju dokumentarnog filma izvan službenih, blockbuster kanala distribucije", kazao je o ovoj temi Remunda, koji s Klusákom ima i tvrtku naziva Hypermarket.
img_1948.jpg
Drugi njihov zajednički, također nagrađivani film "Češki mir" bavi se pak temom borbe lokalne zajednice protiv postavljanja NATO radara u nekadašnjoj sovjetskoj vojnoj bazi. Unatoč snažnoj propagandi, lokalno stanovništvo, uz široku podršku javnosti, aktivista, ali i nekih političara koji su sudjelovali u prosvjedima, uspjelo je u svojem naumu te je SAD odustao od postavljanja radara. I ovaj film nosi podnaslov "komedija" - a komičnost možda najbolje dolazi do izražaja u prizorima spota snimljenog u povodu posjeta tadašnjeg predsjednika SAD-a Georgea Busha, ali i u međusobnom nabacivanju nazivima poput "boljševici", "komunisti" ili "talibani" i zagovornika i protivnika radara.
"Prvi put poslije baršunaste revolucije 1989. ljudi su se počeli aktivno zanimati za geopolitiku svoje zemlje. Do tada nam je svima nama bilo svejedno hoćemo li slati vojnike u Bosnu, na Kosovo... Istraživanja javnog mnijenja pokazivala su kako je više od 70 posto građana bilo protiv, ali aktivisti nisu uspjeli pokrenuti referendum na nacionalnoj razini. Referendum nije dozvoljen s argumentom da bi narod tako mogao izglasati i dozvolu smrtne kazne. Državni referendum imali smo samo za ulazak u EU - nije održan ni za razlaz sa Slovačkom, ni za ulazak u NATO. O tome odlučuju političari", kazao je Remunda.
img_1958.jpg
Stranka koju je osnovao nekadašnja politička zvijezda Václav Klaus, ODS, Građanska demokratska stranka, potpuno je propala na zadnjim izborima. Pojavile su se neke nove političke alternative, jedna od njih je stranka ANO Andreja Babiša, koji je dobio velik dio glasova na temama antikorupcije.
"Iako se jedan dio ljudi nada da će uspjeti napraviti nešto, postoji i sumnja u to. Ovo što sada imamo u Češkoj zapravo i nije pobjeda ljevice, nego gubitak desnice - ljudi su, razočarani desnicom, glasali za komuniste u nadi da su oni nešto bolji. A mislim da je tu situacija slična kao i kod vas - zbog korupcije je narod razočaran politikom i ne vjeruje političarima", komentirao je.
Remunda se nastavlja baviti društveno-angažiranim temama i filmom koji planira dovršiti do kraja sljedeće godine - "Anarhizam za početnike". Priča je to, kako nam je objasnio, o američkom paru koji je napustio svoje situirane obitelji, te su, nakon što su se upoznali u skvotu u San Franciscu, osnovali bend SABOT. Potom se sele u Češku gdje osnivaju kulturni centar, gdje počinje i Remundina filmska priča.
"Filmovi nemaju direktan utjecaj na javnost, ali se nadam da imaju neku više općenitu poruku koja dovodi u pitanje neki trenutačni sukob. Zanimaju me pitanja koja se mogu povezati s nečim općenitim - uvijek imam namjeru da film funkcionira i, ako ne nakon sto, barem nakon deset godina. Sadašnjošću se trebaju baviti novinari, film treba više povezivati konkretno s općenitim. Kada se to uspije, onda je film dobar", zaključuje Filip Remunda.
