Još uvijek nije jasno je li Brexit uvod u raspad Europske Unije ili samo kratkotrajna kriza. Sve se njegove posljedice još ne mogu predvidjeti. Međutim, prilično je jasno da je Brexit imao klasnu dimenziju. Glasanje za izlazak bilo je snažnije kod onih ljudi koji su ekonomski i društveno zapušteni. Za Brexit su u većim postocima glasali oni koji su siromašniji, manje obrazovani i stariji. Također, glasova za izlazak bilo je više u sjevernoj Engleskoj i Walesu, regijama koje se nikad nisu oporavile od deindustrijalizacije i privatizacije, procesa započetih još u vrijeme Margaret Što se točno nudi građanima? Vidimo li ih kao ekonomski i društeno produktivne aktere ili ih vidimo samo kao uteg kojeg subvencijama treba nekako održavati iznad površine?Thatcher. "Tranzicijski gubitnici", reklo bi se u našem djelu svjeta.
Brexit je, dakle, bio protestni glas zapostavljenih i zaboravljenih, upućen protiv kozmopolitskih elita koje s prijezirom gledaju na obične ljude. Naravno, nije bio samo to. Tjeskobe oko imigracije i rasizam također su dio priče. Sama EU nije možda kriva za sve probleme Britanaca, ali njen tehnokratski liberalizam nije na te probleme mogao dati efikasan odgovor. Refleksno rješenje Europske Unije jest problem zasipati novcem. Strukturni fondovi služe tome: da se opere savjest. Međutim, teško da će stvaranje osjećaja ovisnosti engleskih farmera o dobročinstvu nekih bezimenih briselskih birokrata (a zapravo njemačkih poreznih obveznika), stvoriti jači osjećaj vezanosti za Europu. To nisu zdravi temelji za solidarnost. Vjerojatniji ishodi su frustracija, osjećaj nemoći i želja da "ponovno preuzmemo kontrolu", kako je glasio slogan kampanje za izlazak.
Nakon Brexita, svi se moraju dobro zamisliti. Pogotovo to vrijedi za ljevicu, koja je s Blairovim "trećim putem" nekritički preuzela i opasnu dozu elitizma. Što se točno nudi građanima? Da li ih vidimo kao ekonomski i društeno produktivne aktere ili ih vidimo samo kao uteg kojeg subvencijama treba nekako održavati iznad površine? Osobno mi se čini da kao dugoročno rješenje najviše obećava temeljni dohodak. Ali postoje i kratkoročni problemi. Što ako druge zemlje uskoro održe svoje referendume o odlasku? Ne treba misliti da je Hrvatska imuna na to. Nakon Brexita, i kod nas se čulo da nam treba takav referendum. Ako se takvo što dogodi, kako će izgledati struktura glasanja? Postoje li i kod nas regije koje su zapuštene i zaboravljene, regije koje su plodno tlo za poruke nekog lokalnog Nigela Faragea?
Neki uvidi se mogu dobiti iz geografske analize hrvatskih općina i gradova. Gdje se nalaze regije koje su ekonomski posebno deprivilegirane? Ovdje predstavljam nekoliko karata, koristeći podatke iz posljednjeg popisa stanovništva.
Prva karta vizualizira koliki postotak u danom gradu ili općini živi samo od mirovine. Druga karta predstavlja postotke koji žive samo od socijalne naknade, a treća karta postotke koji su bez ikakvih primanja. Četvrta karta govori gdje se ti aspekti ekonomske deprivilegiranosti preklapaju. Tamnija boja predstavlja veći postotak, a svjetlija manji. Tehnička napomena: pet boja predstavljaju čitavu distribuciju podijeljenu u pet kvartila, tj. pet podjednako velikih grupa u koje su raspoređene sve općine i gradovi, ovisno o visini promatranog postotka. S obzirom da ima oko 500 teritorijalnih jedinica, svaka grupa ima oko 100 općina i gradova. Zagreb je konsolidiran u jednu teritorijalnu jedinicu.
Što se vidi na kartama? Prva karta nam pokazuje gdje su najveće koncentracije ljudi koji žive samo od mirovine. Kao što se može vidjeti, najveći Sama EU nije možda kriva za sve probleme Britanaca, ali njen tehnokratski liberalizam nije na te probleme mogao dati efikasan odgovorje udio takvih ljudi u Lici, Baniji, Kordunu i dalmatinskom zaleđu. U takvim se općinama postotak penje i do 47 posto. Druga karta prikazuje drugu vrstu deprivilegiranosti. Gdje se nalaze visoke koncentracije ljudi koji žive samo od socijalne naknade? Kao što se vidi, slika je ovaj put malo drugačija. Posebno se ističe bilogorski i podravski kraj, ali i središnji dio Slavonije. U tim se krajevima udio penje i do 21 posto. Visoke su koncentracije i u Krajini oko Knina i Gračaca te u okolici Karlovca. Treća karta pokazuje gdje se nalaze najveće koncentracije ljudi koji su bez ikakvih primanja, tj. ljudi koji ne primaju ni plaću, ni mirovinu, ni socijalnu naknadu. Tu se uglavnom radi o djeci i domaćicama te dugoročno nezaposlenima, tj. o ekonomski potpuno zavisnom stanovništvu. Najteže je u šibenskom i zadarskom zaleđu i u praktički cijeloj Slavoniji. U takvim se općinama postotak stanovištva koji je bez ikakvih primanja penje i do 53 posto. Slika je ovdje dosta drugačija od one iz prve karte (mirovine), gdje su najveće koncentracije bile prije svega u Lici. Ondje je populacija starija, pa ni nema toliko ekonomski zavisnih ljudi srednje dobi kao u Slavoniji (čitaj: domaćica).
U kojim je sredinama najteža situacija? U kojim se sredinama preklapaju razni oblici ekonomske deprivilegiranosti? Četvrta karta prikazuje općine i gradove koji su bili među 100 najgorih u barem dvije od tri kategorije. Kao što se vidi, ponovno se ističu kninska Krajina, Kordun i dijelovi Brexit je bio protestni glas zapostavljenih i zaboravljenih, upućen protiv kozmopolitskih elita koje s prijezirom gledaju na obične ljude Slavonije. Ukupno je 50 takvih općina i gradova. Najveće mjesto od tih 50 je Knin. S obzirom da uskoro slijedi 5. kolovoza, možda je trenutak da se političari koji će taj dan doći u Knin pitaju što mogu ponuditi svojim domaćinima osim (umjesto?) tradicionalnog postrojavanja na kninskoj tvrđavi.
Da je društvena slika u ovim mjestima loša pokazuju i rezultati brzog Google-pretraživanja. Kakve se vijesti dobiju kada se u Google upišu imena ovih mjesta? Primjerice, za Kistanje se dobije vijest o tome kako je jedan susjed drugome pokušao zapaliti kuću. Za Bebrinu se pak dobije vijest da je svađa oko gledanja televizije u staračkom domu završila ubojstvom. Da je situacija teška pokazuje i priča iz Andrijaševaca gdje mještani nemaju novaca pa odbijaju plaćati crkvene usluge. A Viljevo je pak u takvom stanju da je poslužilo kao predložak za jedan nagrađivani horor/triler roman.
Što takvim mjestima nudi politika? Jesu li takve ekonomski deprivilegirane sredine pogodno tlo za neku hrvatsku inačicu Brexita? Takav ishod uopće nije daleko. Ove sredine već jesu konzervativne. Na prošlim parlamentarnim iznorima, samo je u 6 od 50 tih sredina SDP dobio više glasova od HDZ-a. Na prošlim je pak predsjedničkim izborima Ivo Josipović dobio više glasova od Kolinde Grabar Kitarović u samo 9 od 50 općina i gradova. A na referendumu na kojem se glasalo o definiciji braka odnos je bio 7 naprema 1 u korist konzervativnih glasača. Ako ih neko uvjeri da je Bruxelles novi krivac za njihove probleme (jer Beograd očito više ne može biti), ove sredine će postati hrvatski ekvivalent Walesa i Sjeverne Engleske. Posebno je važna Slavonija, jer je tu i mnogo više stanovnika nego primjerice u Krajini ili na Kordunu. Dakle, ključno je političko-ekonomsko pitanje: kakav model razvoja nudite Slavoniji?
