Kino Zvezda samo je jedno od kina bivšeg diva Beograd filma, prodanog Nikoli Đivanoviću privatizacijskim procesom 2007. godine za samo 9.2 milijuna eura. Iako se Đivanović tada obvezao da neće prodavati kina ili ih prenijeti, godinu kasnije prodaje pet gradskih kina za 19,7 milijuna eura i to većinu trgovinskom lancu Idea, srpskoj podružnici Agrokora Ivice Todorića. Zbog sporne prodaje pet kina, Đivanović je uhićen 2011. godine i uskoro osuđen na tri godine zatvora uz novčanu kaznu. Tereti ga se da je prodajom oštetio male dioničare Beograd filma za više od četiri milijuna eura, a srpski proračun za 1,5 milijun eura. Zvezda, iako se nije našla među pet prodanih kina, biva osuđena na propadanje jer se s još nekoliko kina našla pod hipotekom, kao garancija da će Đivanović platiti novčani dio kazne.
"Zvezda se prosto nametnula jer je na mestu pokraj kojeg svako od nas prolazi makar jednom dnevno i vidi napušten, mračan i prljav hodnik iz kojeg dopire smrad buđi i truleža. I onda se seti da ga boli što je to tako i što smo dozvolili da to bude tako"
Pokret za okupaciju bioskopa ističe kako ovaj slučaj predstavlja vrlo jasan primjer korupcije, a još tragičnijim smatraju činjenicu da je tim postupkom svjesno oštećena i kulturna infrastruktura Srbije. Naglašavaju da bez kulture nema identiteta države, a samim tim ni identiteta naroda koji tu državu konstruira. Stoga smatraju da su dužni reagirati i vratiti ono što im je ukradeno. Primjer Beograd filma, samo je jedan od niza primjera sustavnog uništavanja kulture, kako u Srbiji tako i u regiji. Sličnu sudbinu vjerojatno bi doživjelo i zagrebačko kino Europa da akcija Daj mi kino iz 2007. godine nije bila uspješna.
Naravno, nije riječ samo o kinima, već i muzejima što pokazuje primjer zatvaranja Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Među glavnim problemima uglavnom se ističu pitanja poput nedostatnog financiranja kulturnih aktivnosti, loših uvjeta za rad, ali i loše kulturne politike, odnosno nedostatne brige institucija o stanju kulture. Naravno, postoje pozitivni primjeri pokretanja kulture poput talijanskog kazališta Valle koji je, zahvaljujući brojnim građanima i građankama, prije nekoliko godina uz pomoć mehanizma okupacije uspio vratiti kulturu u sferu javnog dobra.
O okupaciji kina Zvezda, razvoju situacije, sve većoj podršci građana, ali i o budućim planovima razgovarali smo s Majom Todorović, jednom od aktivistkinja Pokreta za okupaciju bioskopa.
Već nekoliko dana ste u kinu Zvezda i, kako ste rekli, ne želite pustiti da kultura umre iako je u fazi odumiranja. Otvorili ste prostor građanima i građankama Beograda da sami izgrađuju kulturu kakvu žele, ponovno zauzmu prostore koji pripadaju svima. Zapravo, aktualizirali ste pitanje kulture kao javnog dobra. Smatrate li da se kultura još uvijek percipira tako ili je postala samo još jedna u nizu roba na tržištu?
S obzirom na tendenciju savremenog društva da sve stvari gura u određene "kalupe", čini mi se da se slično dešava i s kulturom. Kultura postaje nešto što je nepotrebno jer "se ne maže na hleb", sve češće možete naići na komentare poput: "ima toliko važnijih pitanja, a vi o kulturi". I nekako mi se sve više čini da ona postaje stvar koja ni ne zanima ljude, a da su oni koji bi trebali da se bave njom, u očajničkoj želji da joj vrate značaj, krenuli putem srozavanja na robu. A onda kao potpuna protuteža i želja da se dokaže da je umetnost ipak stvar elitizma pojavljuju se hermetične forme, često do te mere zatvorene da ni samim autorima nije najjasnije šta su hteli. Upravo u tom disbalansu gde se s jedne strane teži ka popularizaciji kako bi se opstalo i privukla masa, a s druge strane teži ka nekom kvazi elitizmu (opet kako bi se opstalo ), izgubio se prostor za ono što kultura jeste ili bi bar trebala da bude. Zbog toga je jedna od naših stavki konstantan poziv na dijalog, na mišljenje, na akciju, na preispitivanje, jer to je ono što je umetnost čini živom.
Kako je došlo do ideje da upravo kino Zvezda bude kino koje će ponovno pripasti građanima?
Bioskop Zvezda, kao što konstantno napominjemo, simbol je za sve bioskope s istom sudbinom, iako zbog imena Zvezda mnogi tu vide neke komunističke ideje i sl. Ne, Zvezda se prosto nametnula jer je na mestu pokraj kojeg svako od nas prolazi makar jednom dnevno i vidi napušten, mračan i prljav hodnik iz kojeg dopire smrad buđi i truleža. I onda se seti da ga boli što je to tako i što smo dozvolili da to bude tako.
Stanje koje ste tamo zatekli bilo je katastrofalno. Kino je bilo zaboravljeno i prepušteno propadanju, kao i ostala kina Beograd filma?
Stanje bioskopa je bilo očajno. Smrad, mrtvi pacovi, krš, lom, buđ, smeće, prašina, uništene instalacije, polomljene stvari, uništene cevi... Apsolutno ništa nije funkcionisalo. Sada imamo struju, vodu, projekcije, a nadamo se uskoro grejanje i sređen krov.
Je li Nikola Đivanović najodgovorniji za to stanje, nakon privatizacije 2007. godine? Obratio vam se putem Facebooka, i naveo da "niste zainteresovani da se pronađe dugoročno mirno rešenje, već želite prisvajanje privatne svojine radi svojih političkih/ekonomskih ciljeva, što ne ostavlja mogućnost za kompromis". Kako komentirate njegovu izjavu?
Potrebno je da ideja dobije mnogo šire razmere, da se planira repertoar, da se otvara mogućnost za razne filmove, okupljanja autora, diskusije, rađanje kreativnih ideja, da duh koji smo sada uspeli stvoriti nastavi da živiNe bih tvrdila da je Nikola Đivanović jedini krivac. Da mu neko to nije dozvolio, ne bi on sam mogao da uništi sve to. Bioskopi su bili zapušteni i pre toga, a takva je privatizacija samo dovela do potpunog uništenja. S obzirom da se gospodin Đivanović posle toga javio i preko Skajpa tokom tribine i rekao da to nije njegovo vlasništvo, nego vlasništvo Beograd filma, očigledno je da s njim nemamo šta da pregovaramo.
Podrške vam stižu sa svih strana, od raznih glumaca, režisera, građana, Festivala autorskog filma, ali i od institucija poput Skupštinskog Odbora za kulturu i informisanje koje je reklo da će poslati zahtjev za preispitivanjem privatizacije i da se sagleda mogućnost ponovne uspostave mreža, kako u Beogradu tako i diljem Srbije. Smatrate li da će kina opet postati javna ukoliko pritisak bude velik? Trenutno su sve projekcije besplatne. Smatrate li da će to ostati isto, ili na nekoj simboličnoj razini, ako ih Grad opet preuzme?
Mi bismo voleli da karte ostanu na nekoj simboličkoj ceni, ali se mnogo dublje nadamo da će se zapravo sve ovo pokrenuti mnogo bitnija pitanja. Za jedan bioskop danas nije dovoljno da se samo puštaju filmovi i nije realno očekivati da će on preživeti samo tako, jer onda bi se postavljalo pitanje što ga to razlikuje od drugih bioskopa. Potrebno je da ideja dobije mnogo šire razmere, da se planira repertoar, da se otvara mogućnost za razne filmove, okupljanja autora, diskusije, rađanje kreativnih ideja, da duh koji smo sada uspeli stvoriti nastavi da živi. A za to je potrebno bavljenje mnogo širim kontekstom. Čini mi se da je odgovornost države i javnosti mnogo šira od samo jednog bioskopa. To podrazumeva repozicioniranje kulture, njeno vraćanje u žižu interesovanja. Potrebno je da kultura opet bude "in" i "kul", a ne "lejm" i "smorčina".
Foto: Pokret za okupaciju bioskopa Jeste li razmišljali o modelu rada kina, poput primjerice modela "građani za građane"? Hoće li možda o tome građani i građanke odlučivati na nekoj od budućih tribina?
Što se tiče modela rada bioskopa, pokrenuli smo tribinu i povodom toga svakodnevno dobivamo predloge šta treba da se radi i kako. Postoji nekoliko varijanti u slučaju da se dosadašnji spor reši: da on postane državna svojina, da se reprivatizuje ili da se osmisli model tipa "građani za građane". Mi ne želimo da donosimo sami odluke o tome, to je stvar u kojoj treba da učestvuje šira javnost, i zato postoje i postojat će tribine.
Koliko se građana i građanki pridružilo akciji? Koliko su zainteresirani za rad, volontiranje? Što vam je od donacija potrebno i mogu li vam ostali iz regije ikako pomoći?
Svakodnevno se priključuje i menja desetine ljudi. Kad neki imaju obaveze zamenjuju ih drugi i sl. Svi volontiramo, a sav skupljeni novac dajemo za materijale za obnovu, promotivne plakate i tehniku, mada je određeni deo tehnike naš. Filmove također dobivamo. Iz regije nam je dobrodošla medijska podrška, dobri filmovi, kao i ljudi koji žele da dođu i dele sva iskustva s nama. Idealno bi bilo i voleli bismo da organizujemo susret ili predavanje s ljudima koji su radili na pitanju bioskopa, npr., u Hrvatskoj. Također i da vidimo kako bismo mogli da se povezujemo, da mladi imaju bolji i povezaniji kontakt, kreativnu saradnju, a da ovaj bioskop bude samo polazna tačka okupljanja. Imamo zaista mnogo ideja koje nisu teške za realizaciju uz dobru energiju i motivaciju, ali nam je potrebno da se te ideje podrže i prepoznaju, kao i da oni koji bi trebali da shvate, napokon čuju krik mladih ljudi: želimo da ostanemo ovde, da stvorimo bolju budućnost. Dajte nam šansu. Sve daljnje akcije, kao i rasporede projekcija i tribina možete pratiti na Facebook stranici Pokreta za okupaciju bioskopa.
