Stručnjaci upozoravaju da je smjena gradonačelnika realno moguća jedino - uz pomoć slavnog splitskog dišpeta.
Uoči najava novog zimskog hladnog vala, dogradonačelnik i načelnik splitskog kriznog stožera Jure Šundov najavio je jučer kako su u Gradu ovaj put spremni te da će biti drugačije nego prošli petak. No, iako su kotarevi nabavili lopate, a Grad najavio promptno čišćenje ulica, izgleda da se Željku Kerumu poljuljala gradonačelnička fotelja. Nakon opsadnog stanja u kojem je preko osamsto građana završilo u bolnici, a grad danima bio pod ledom, zatrpan smećem i potpuno van svake funkcije, građani su digli svoj glas, a za njima se povela i oporba.
Prvi način rušenja Keruma: da devet vijećnika Gradskog vijeća predloži smjenu gradonačelnika, za što im je onda potrebno trinaest ruku koje bi ih podržale
Podsjetimo, sve je počelo on-line peticijom splitske profesorice dr.sc. Marije Brajčić, koju je u dva dana potpisalo skoro šest tisuća građana. Negdje u isto vrijeme na Facebooku su osvanule čak četiri grupe koje na različite načine traže smjenu gradonačelnika. A jučer su se oglasili i oporbeni vijećnici SDP-a i HNS-a te HDZ-a. Od gradonačelnika traže izvanrednu sjednicu Gradskog vijeća.
Svima njima zajedničko je da žele ispitati odgovornost gradske vlasti, dok građani izravno traže raspisivanje referenduma za smjenu gradonačelnika.
Prema sadašnjim zakonskim regulativama (Zakon o referendumu i Zakon o lokalnoj i područnoj regionalnoj samoupravi) gradonačelnika je teoretski moguće smijeniti na dva načina. Prvi je način da, u splitskom slučaju, devet vijećnika predloži smjenu gradonačelnika, za što im je onda potrebno trinaest ruku koje bi ih podržali. Drugi je način da se prikupi 32 tisuće potpisa u 15 dana koje se predaje Gradskom vijeću. Tada ovo tijelo donosi odluku o tome hoće li raspisati referendum. "Građani Splita mogu skupljati potpise radi podnošenja prijedloga gradskom Vijeću, koje tek većinom svih članova može odlučiti o raspisivanju referenduma o opozivu gradonačelnika. Vijeće ispituje i je li počinjena šteta u određenom iznosu, odnosno je li gradonačelnik izvršavao odluke Vijeća. Ako bi gradonačelnik bio opozvan, Gradsko vijeće obavijestit će Vladu radi raspisivanja izbora za gradonačelnika", objašnjava hipotetsku situaciju prof. Branko Smerdel sa zagrebačke Katedre za ustavno pravo.
No, Branko Smerdel smatra kako od toga nema ništa, podsjećajući na zagrebačko najavljivanje smjene Milana Bandića koje na kraju nije realizirano jer nisu izvršene promjene zakona. Iako, kao stručnjak smatra da bi se ustavna odredba trebala direktno primjenjivati gdje god je to moguće.
"Po mojem mišljenju morala bi se primijeniti odredba Ustava po kojoj se odlučuje većinom glasova onih koji su pristupili glasovanju. Međutim, ima i drugih mišljenja, jer u svemu ostalom treba primijeniti raniji, a jedino postojeći Zakon o referendumu, dok je novi predviđen, ali nije donesen. K tomu, ovdje je u pitanju opoziv, a ne klasičan referendum za koji je donesen Zakon o referendumu. Sve je to detaljno raspravljano u Gradu Zagrebu, gdje je skupštinska većina na kraju odustala od smjene gradonačelnika putem referenduma. Ako vam se iz toga čini da se može kazati 'pojeo vuk magare', to je točno. Referendumom je nemoguće smijeniti gradonačelnika. Na to sam i ja i moje kolege upozoravao prije nego je taj zakon donesen."
A da za "lokalni" referendum ne vrijede pravila koja su se prakticirala za vrijeme referenduma o EU potvrđuju i iz Ministarstva uprave: "Vezano uz većinu potrebnu za donošenje odluke o razrješenju gradonačelnika, odredbom članka 6. stavka 3. važećeg Zakona o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave propisano je da se na lokalnom referendumu odlučuje većinom birača koji su glasovali, uz uvjet da je
split_snijeg_2.jpg
Iz ove odredbe proizlazi da na referendum za smjenu gradonačelnika treba izaći većina od ukupnog broja birača upisanih u popis birača grada, a da bi odluka o razrješenju gradonačelnika bila donesena za nju se na referendumu treba izjasniti većina birača koji su glasovali.
Što se tiče državnog referenduma, izričitim odredbama Ustava Republike Hrvatske propisano je da se na državnom referendumu odlučuje većinom birača koji su pristupili referendumu (članak 87.), kao i da se odluka o udruživanju Republike Hrvatske donosi na referendumu većinom glasova birača koji su pristupili referendumu (članak 142.). Dakle, navedeni članci Ustava odnose se na postupak odlučivanja na državnom referendumu i referendumu za udruživanje i razdruživanje, ali ne na odlučivanje na lokalnom referendumu, kao i na referendumu o razrješenju nositelja izvršnih ovlasti.
Naime, na lokalnom referendumu, kao i na referendumu o razrješenju nositelja izvršnih ovlasti primjenjuju se odredbe važećeg Zakona o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave".
Drugi način rušenja Keruma: da se prikupi 32 tisuće potpisa u 15 dana, koje se predaje Gradskom vijeću
Za razliku od zagrebačkih kolega na državnim upravljačkim funkcijama, splitski SDP-ovci drugačije kažu. "Tražit ćemo izvanrednu sjednicu na kojoj će se tražiti opoziv gradonačelnika. Ukoliko bude trinaest ruku, tražit ćemo raspisivanje referenduma. Sada je prava prilika da se pokaže tko je zapravo oporba", kaže Vesna Perak Bone, dodajući kako se zakoni trebaju mijenjati te da će SDP to sigurno učiniti. Hoće li splitski SDP-opvci poduzeti neke akcije po tom pitanju, nije konkretizirala.
Za prvi korak u opozivu gradonačelnika potrebno je 13 glasova. Osim HGS-ovih vijećnika, tu je pet SDP-ovih, dva HNS-ova, tri HDZ-ova, umirovljenica Milica Cipci, HSP-ov Luka Roguljić, HČSP-ov Luka Podrug te Igor Boraska s Nezavisne liste. Kako će se pojedini vijećnici pozicionirati, saznat ćemo uskoro.
U međuvremenu ni splitske aktiviste ne obeshrabruju problematični uvjeti smjene gradonačelnika, a izgleda da se i DORH odlučio pozabaviti eventualnom kaznenom odgovornošću čelništva Grada Splita zbog nepoduzimanja potrebnih radnji nakon snježnog nevremena. Još se ne zna hoće li krenuti u prikupljanje potpisa, no sigurno je da neće prepustiti oporbi da sama obavi posao. Uskoro očekujemo pismo gradskim vijećnicima u kojima će zahtijevati raspisivanje referenduma, kako je najavio Ivica Delić, osnivač jedne od FB grupa Za referendum za opoziv gradonačelnika Splita koja broji preko tisuću članova.
A što o buđenju splitskih građana misle splitski aktivisti i profesori, pročitajte u nastavku:
, aktivistica neformalne građanske inicijative Za Marjan: "Čini se da su Splićani još jednom spremni prezentirat moć slavnog splitskog dišpeta i to pokretanjem niza postupaka kojima bi mogli Keruma zbacit s vlasti prije kraja mandata i očekivanog fijaska njegovih političkih angažmana."
Što se tiče Keruma i Kerumovih, zbunjuje samo činjenica koliko malo to društvance drži do svoga ugleda
Društvene mreže i internet peticije su nas do sad već nekoliko puta ugodno iznenadile, bar u Splitu. Najave lakše provedbe demokratičnih ideja i ideala integrirane u mediju interneta, brzo su zaživjele i pretvorile se u praksu u kojoj okupljanje i organiziranje istomišljenika više nije problem, pa ni iznenađenje. Što se tiče Keruma i Kerumovih, zbunjuje samo činjenica koliko malo to društvance drži do svoga ugleda. Ponašaju se kao da su bolno svjesni svoje prolaznosti u Gradu pa se samo još žure dovršit materijalizaciju osobnih interesa, ne ustručavajući se pri tom besramno vrijeđati građane. Što drugo reći o izjavama Brace i Seke o snijegu, kojima su dosegli karikaturalnost negativaca iz dječjih crtića? S druge strane se čini da su Splićani još jednom spremni prezentirat moć slavnog splitskog dišpeta i to pokretanjem niza postupaka kojima bi mogli Keruma zbacit s vlasti prije kraja mandata i očekivanog fijaska njegovih političkih angažmana. Ako je o tome riječ, Kerumu gradonačelniku nema spasa! Osobno navijam za taj scenarij, i to puno više zbog gradonačelnika koji dolaze nego ovog koji bez sumnje odlazi.
Iziritiranost građana likom i djelom Željka Keruma jedva da više treba tumačiti, a i puno je okolnosti koje su dovele do novog vala samosvijesti građana. Naime, dišpet tj. inat u Splitu nikada nije bezglav i bezrazložan.
Osim promjene vlasti na nacionalnoj razini i kazne koju je HDZ pretrpio, lokalno gledajući upravo su građani uspjeli obraniti marjansku Prvu vodu u trenutku kad su joj sve lokalne upravne službe i strukovne institucije okrenule leđa. Iako sam stalno isticala da u fokusu obrane Marjana nije gradonačelnik, teško je negirati da dio otpora nije bio motiviran nizom odluka ove gradske vlasti, a za koje je građanima očito dosadilo čekati da ih DORH već jednom detektira kao sukob interesa, zlouporabu položaja ili neku treću prekršajnu pravnu normu. Snijeg u Splitu samo je omogućio bjelinu podlozi na kojoj se propusti gradonačelnika i institucija još jasnije ocrtavaju.
, viša asistentica Odsjeka za povijest umjetnosti i aktivistkinja: "Kerum je posljedica sistema koji vlada u gradu Splitu posljednjih nekoliko godina. Niti jedna politička stranka nije učinila za grad nešto dobro po čemu bi se pamtila njihova vladavina."
Voljela bih vidjeti da sadašnja oporba radi nešto za boljitak Splita, da pokaže građanima da imaju strategiju razvoja i da Split ima budućnost, a ne da iskorištava nezadovoljstvo građana
Snijeg u Splitu, koji se ne topi već šesti dan, iznenadio je sve građane Splita, a kako vidimo i gradske službe. Prvih dva dana snijegu smo se svi radovali, smijali smo se splitskim snježnim inovacijama, skijanju na Bačvicama i na Marjanu. Međutim, kada smo treći dan shvatili da se snijeg ne topi, a da službe Grada ne djeluju adekvatno, pokrenulo su nezadovoljstvo građana Splita. Izjave gradonačelnika i predsjednice Gradskog vijeća, kojima za odgovornost prozivaju same građane, samo su dolile ulje na vatru. Stoga mi je razumljiva reakcija po društvenim mrežama i pokrenuta peticija za smjenu gradonačelnika. Ne mogu se oteti dojmu da bi sve bilo drugačije da se gradonačelnik pojavio drugi dan u javnosti i priznao nespremnost gradskih službi, pozvao građane da čiste ulice, pa čak i svojim primjerom pokazao kako se to radi (kao npr. gradonačelnik Metkovića). Žao mi je sto je ova nezapamćena vremenska nepogoda stavila situaciju u Splitu u medijski centar, dok ostali dijelovi Dalmacije i dalje muku muče s nanosima snijega.
Na žalost, gradonačelnik Kerum je posljedica sistema koji vlada u gradu Splitu posljednjih nekoliko godina. Niti jedna politička stranka nije učinila za grad nešto dobro po čemu bi se pamtila njihova vladavina. Ne zaboravimo da je prije sadašnjeg gradonačelnika na vlasti u Splitu bila koalicija poduzetnika. Možda je u Splitu ipak trebao pasti snijeg da ljudi shvate da nešto ne valja. Međutim, voljela bih vidjeti da sadašnja oporba radi nešto za boljitak Splita, da pokaze građanima da imaju strategiju razvoja i da Split ima budućnosti, a ne da iskorištavaju nezadovoljstvo građana.
, sociolog: "Ove akcije smatram važnim u procesu postupnog samoosvješćivanja građana o tome što uopće jest politika."
U mom sustavu vrijednosti, svaka građanska aktivnost i svako građansko promišljanje politike ima pozitivan predznak, pa i ovo, koje je definitivno zakašnjelo i odvija se u kanalu koji služi više za izražavanje nezadovoljstva nego što može dovesti do željene promjene uz korištenje mehanizama "službene" politike.
Hrvatski propisi o tehnici provođenja referenduma prilično su restriktivni i svaka administrativno percipirana pogreška može dovesti u pitanje i prilično velik broj prikupljenih potpisa. Široj javnosti je to postalo jasno kad je čula primjedbe upućivane organizatorima široko podržane sindikalne peticije protiv izmjena Zakona o radu.
No, čak i kad se ne bi detaljno provjeravale razne "tehnikalije", moram reći da nisam siguran da bi se uspjelo prikupiti 32 tisuće potpisa potrebnih za početak službene političke akcije smjenjivanja gradonačelnika, niti da bi potpisnici nakon toga počeli bolje razumijevati i koristiti kanale službene politike za poboljšanje općeg stanja u gradu.
U slučaju Kerumova "gradonačelnikovanja", upućenijima je od samog početka bilo jasno što će se u njemu dogoditi
Bez obzira na to, smatram ove akcije važnim u procesu postupnog samoosvješćivanja građana o tome što uopće jest politika. Poraznim smatram podatak da političke stranke u gradu ne pokazuju sposobnost artikuliranja problema na eminentno politički način, niti spremnost na edukaciju građanstva o tome što jest grad i kako se njime upravlja u suvremenim društvenim okolnostima.
No, svaka kriza ujedno je i početak transformacije cjelokupnog sustava, a u ovom se slučaju može reći da se inicijative za smjenu gradonačelnika naslanjaju na prve uspješne korake civilnog društva u suprotstavljanju Kerumovoj politici uzurpacije javnog u privatne svrhe, koji su se dogodili u okviru Incijative za Marjan. Mislim kad ovo kažem na širi krug građana, a ne na usamljene intelektualce i alternativce koji se Kerumu i njegovoj "politici" - ako se ona tako može nazvati - suprotstavljaju još od vremena prije nego što je izabran za gradonačelnika.
U slučaju Kerumova "gradonačelnikovanja", upućenijima je od samog početka bilo jasno što će se u njemu dogoditi, s obzirom na sukob interesa unaprijed ugrađen u njega i Kerumovo očito nerazumijevanje toga što uopće znači obnašanje političke dužnosti u službi javnosti.
Manje pismenima, koji su izabrali Keruma i od kojih to neki priznaju u komentarima uz aktualnu peticiju o smjenjivanju, nije bio dovoljan povod za traženje opoziva gradonačelnika to što on od početka svog mandata gradskom blagajnom služi za financiranje privatnih projekata, što se gradski proračun rekordno slabo puni, što grad i njegove službe neučinkovito rade, što je Kerumova vizija turizma uvela neprimjerene sadržaje u gradsku jezgru i od kontaktnih zona Dioklecijanove palače učinilo - kako je netko to slikovito rekao - pravi "dernek". Ni to što gradska vlast očito selektivno propušta uklanjati grafite s homofobnim i etnički isključivim sadržajima nije bio razlog za pozivanje na smjenu gradonačelnika. Tek je osobno lomljenje kostiju ili opasnost od njega, te bešćutnost njegovih medijskih izjava koju su mnogi doživjeli kao ruganje, izazvala aktualne bijesne reakcije.
Tek je osobno lomljenje kostiju ili opasnost od njega, te bešćutnost Kerumovih medijskih izjava koju su mnogi doživjeli kao ruganje, izazvala aktualne bijesne reakcije
To nam, samo po sebi, dovoljno govori o tome kako veliki broj građana Splita shvaća politiku. Reagiraju tek kad ih nešto osobno pogodi, a povod očito mora biti vrlo izravan. Istina je da se nekoliko tisuća ljudi odazvalo na svojedobnu prosvjednu akciju inicijative Za Marjan, istina je da u gradu postoji i kompetentna intelektualna manjina, kao i sve aktivnija jezgra civilnog društva. No, kad je riječ o srednjoj klasi, ona još uvijek rijetko dopušta da "politika uđe u njezinu butigu" ili naivno na izborima glasa za "poduzetnike", koji će navodno znati pokrenuti gospodarski razvoj, kao što su sami znali zaraditi novac. To se dogodilo već dva puta, u slučaju po proračun i razvoj grada izrazito štetne Liste Velikog Mista, te potom u slučaju "građanina Keruma".
Ako je pak riječ o stanovnicima urbane periferije, koji žive u bespravno izgrađenim kućama i koji su svojim glasovima također znatno pridonijeli Kerumovu izboru, znakovi otrežnjenja bili su vidljivi i prije ovogodišnjih "snjegova". Tri periferna dijela grada već su ranije najavile da se žele izdvojiti u zasebne općine, jer za njih grad "ništa nije napravio". Očito je, dakle, i ovdje da se u politici polazi i u nju ulazi krećući prvenstveno od "vlastite kože", što je s druge strane očito bio i motiv ulaska u politiku aktualnog gradonačelnika.
Pravi pomak dogodio bi se tek kad bi građani na trenutak mogli zaboraviti vlastitu korist i perspektivu te početi misliti o interesima šire zajednice. To bi bio prvi korak u uređeni grad, koji je Split imao još od vremena svog srednjovjekovnog statuta, a koji je u međuvremenu gotovo posve nestao.
Peticije i razmjena misli na Facebooku neće biti dovoljne da se stvarno promijeni nezavidno aktualno političko stanje. Za aktivno građanstvo nije dovoljno tek učenje na "vlastitoj koži". Potrebnu artikulaciju nezadovoljstva i zahtjeva građana morali bi potpomoći dobro školsko obrazovanje, akcije civilnog društva, promjena načina izvještavanja u medijima.
Tamara Visković, nekadašnja gradska pročelnica za kulturu: "Ono što je ljude pokrenulo nije toliko činjenica da gradska vlast neadekvatno reagirala na izvanrednu situaciju u gradu, več činjenica da se s istom sprdaju."
viskovic-2jakovprkiccropix.jpg
Podržavam akcije koje pokazuju vjeru građana u vlastitu moć da promjene stvari i nepristajanje na to da ih se tretira kao idiote. Mnogi će reći da te akcije imaju malo šanse - i to je istina. No, velika je greška poteze, koji nemaju puno šanse, prozvati besmislenima. Sama činjenica da se ljudi povezuju, pokazuju negodovanje na način koji je artikuliran, vrše pritisak i pokazuju inicijativu je dobar sam po sebi. Čak ako i ne proizvede direktan učinak, proizvest će indirektan. Potaknut će opoziciju da radi svoj posao. Učinit će da gradski funkcioneri svoje djelovanje prilagode činjenici da građani neće svaku bedastoću uzeti zdravo za gotovo.
Gradsko vijeće Grada Splita je već više puta pokazalo da nema ozbiljnu namjeru ometati gradonačelnika u njegovom "radu". Svaki put kada je bilo prilike da se politički zaprijeti gradonačelniku, netko je hitno morao u zahod. Zato nije čudno da Splićani ne vjeruju svojim političkim predstavnicima, bili oni trenutno na vlasti ili ne. I drže da je vrijeme da preuzmu stvari u svoje ruke - kako uklanjanjem leda s javnih površina, tako i uklanjanjem ljudi koji ne razumiju što im je posao.
Nije čudno da Splićani drže da je vrijeme da preuzmu stvari u svoje ruke - kako uklanjanjem leda s javnih površina, tako i uklanjanjem ljudi koji ne razumiju što im je posao
Uobičajeno je da se veći broj ljudi pokrene tek kada im nevolja zakuca na vrata. U našem društvu je još uvijek relativno niska svijest o javnom dobru kao interesu svakoga od nas. I većina će ljudi lakše pustiti npr. okupaciju javnog prostora, nego neočišćen prag vlastiti kuće. Uostalom, ljudi su toliko izmučeni egzistencijalnim problemima da puno njih nema niti energije, niti vremena da se bavi zaštitom javnog dobra koje tako lako postaje plijen kapitala.
Ono što je ljude pokrenulo nije toliko činjenica da gradska vlast neadekvatno reagirala na izvanrednu situaciju u gradu, več činjenica da se s istom praktički sprdaju. Uporno se vraćaju na demagogiju o tome kako nisu oni krivi što pada snijeg. Kao da ih je ikada itko optužio za izazivanje nevremena.
Prije nekoliko dana dogradonačelik je, na lokalnoj televiziji, inače u vlasništvu gradonačelnika, doslovno rekao kako gradonačelnika Fukushime niko nije optužio za potres. Naravno da nije. Ali, on sigurno nije tri dana bio negdje o svom poslu, pa se onda pojavio, umjesto na poslu, negdje u kafiću, i rekao da je njemu taj potres baš zabavna stvar, te poručio ljudima da se snađu sami. I onda poslao svoju sestru da dodatno izvrjeđa ranjenike, i uputi ih da se, glede radijacijskih opeklina, dostave ljekova i namirnica, uzdaju u boga i nećake.
Da ne spominjem da se 600 ljudi polomilo jer im Milanović ne da dobre čizme, jer su ploče na Rivi opasne i to svaka budala zna (zanimljivo, niti jedna od tih budala na Rivi nije slomila nogu u 3 godine prije leda), da svi stariji trebaju imati djecu (to valjda piše u Zakonu o komunalnom redu?), a ako im nema tko pomoći sami su krivi što nisu za života gradili dobrosusjedske odnose, da ti ljudi koji padaju ko gnjile kruške uopće nisu iz Splita (već su, valjda, lokalni provokatori autobusima koji nisu prometovali doveli čuvene dalmatinske kamikaze da subverziraju vlast), da ljudi izlaze iz kuće bez potrebe, i da u Splitu ima raznih ulica pa šta ne odu drugima, a ne onima u kojima su pali.
