Što se točno dogodilo u vašem slučaju vezano za sigurnosnu provjeru od strane SOA-e?
Prema nalogu koji je došao iz Vlade RH agent SOA-e koji se predstavio samo imenom Tomislav nazvao je udrugu B.a.B.e. čija sam članica i rekao da treba izvršiti sigurnosnu provjeru radi zapošljavanja člana obitelji. Pitanja koja je postavljao zaposlenici udruge koja se javila na telefon ticala su se uglavnom vrste mog angažmana u B.a.B.e.-ma, odnosa sa drugim članicama udruge, njihovog mišljenja o meni kao osobi... Također, ostavio je broj mobitela na koji sam mu se javila slijedećeg dana i pitala za razloge provjere s obzirom na to da mi se nitko iz obitelji ne zapošljava niti je zaposlen u instituciji za koju bi se prema postojećim propisima mogla tražiti sigurnosna provjera. Tada me upitao da li se možda ja zapošljavam, na što sam rekla da ne, te je na tome razgovor završio. U to vrijeme još nismo znali iz kojeg se razloga provjera obavlja, no slutili smo da ima veze sa nominiranjem za članstvo u Savjetu za razvoj civilnog društva. Mada, činilo nam se nemogućim da bi u 2006. godini netko iz Vlade naručio sigurnosnu provjeru za demokratski izabrane predstavnike civilnog društva u Savjetu kada je jasno da oni time ne postaju niti službenici, niti dužnosnici, niti imaju pristup tajnim dokumentima.
Je li bilo reakcije od strane premijera Sanadera i Vlade kojima je CMS potom uputio otvoreno pismo?
Nije bilo nikakve reakcije Vlade na naše otvoreno pismo. Čak nije bilo niti reakcije nakon što je u Novom listu objavljen članak o tom slučaju i kada je postalo jasno da je provjeru naručila Jadranka Cigelj, predstojnica Vladinog ureda za nevladine udruge. Jedina reakcija dogodila se jučer, nakon prosvjeda na otvorenju Dana udruga, kada Jadranka Kosor nije više mogla izbjeći govoriti o tom slučaju. Nažalost, priča koju je Vlada plasirala u javnost nije u potpunosti točna. Naime, leci koje su udruge dijelile na prosvjedu, a na kojima su bila pitanja iz sigurnosne provjere, bili su dio performancea. Njihova svrha nije bila da se oponaša način na koji je SOA obavila provjeru, već da ukaže na problem. Mada bi prema propisima SOA trebala poslati upitnik građanima koje provjerava, to nije učinjeno već je rađena provjera bez znanja osoba koje su bile u obradi. Tako su pripadnici SOA-e telefonski kontaktirali udruge, poznanike i susjede, što predstavlja kršenje zakonskih odredbi o načinu provođenja sigurnosne provjere. Tu se vidi i nelogičnost nekih odredbi zakona o sigurnosno-obavještajnim agencijama na koje smo upozoravali tijekom pripreme zakonskog teksta glede mogućnosti telefonskih provjera. Naime, u tom slučaju agent službe se ne može identificirati, a postoji obveza identifikacije pokazivanjem službene značke.
Kakva je pak bila reakcija Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih službi, kojem ste poslali predstavku zbog iste stvari?
Isti dan kada smo poslali otvoreno pismo Vladi, poslali smo i individualnu predstavku Vijeću u moje ime. Do sada nismo dobili nikakvu povratnu informaciju, a očekujemo je za neka dva tjedna s obzirom na trajanje procedure.
Svih deset kandidata za Savjet CD bili su navodno sigurnosno provjeravani?
Ne mogu tvrditi jer niti sam vidjela nalog, niti su se svi članovi i članice do sada izjasnili da su bili provjeravani. Međutim, postoji mogućnost da je za neke rađena obična sigurnosna provjera, a za neke potpuna. Za sada smo sigurni da je potpuna rađena za mene i kolegicu Branku Kaselj iz Centra za mir Osijek kojoj su pripadnici SOA-e zvali susjede i pitali gdje je bila za vrijeme rata.
Kako komentirate sadašnji rad obavještajnih sluzbi, s obzirom da je prošle godine i Sanda Brumen, aktivistica Kontre, imala sličnih neugodnosti?
Ocigledno je da sigurnosne službe još uvijek slijepo slijede naloge koje dobivaju iz Vlade, bez obzira na to da li je u pitanju zakonita provjera ili ne. U pravnoj državi narušavanje prava na privatnost građana i građanki moguće je ako se radi o opravdanom cilju (primjerice nacionalna sigurnost) te ako je uz to ispunjen zahtjev proporcionalnosti; odnosno ako je dobro koje štiti zaista toliko ugroženo da se nikakvim drugim načinom ne može zaštititi, osim kršenjem prava na privatnost pojedinca. Naravno, i u tom slučaju kršenje prava na privatnost mora se temeljiti na Zakonu.
Iz kojih razloga je Ured za udruge tako malo prisutan u javnosti? Koliko on državu uopće košta, koja je njegova uloga?
Ured za udruge očigledno ne doživljava svoju ulogu na način na koji bi trebao. Naime, njegova uloga kao i uloga Savjeta za razvoj civilnog društva, ulaskom u EU postaje sve veća jer će se glavnina komunikacije Europske komisije i civilnog društva odvijati preko tih tijela.
Je li vjerodostojna izjava Jadranke Cigelj da se Savjet nije sastajao zbog toga što Vlada još nije donijela izmjene i dopune odluke o osnivanju Savjeta? Zašto su Web stranice Savjeta neažurirane? Što bi Savjet uopće trebao raditi? Je li bilo inicijativa od strane članova Savjeta da se on ipak okupi, i kakve su bile reakcije Ureda za udruge?
Sada je više nego očigledno da ta izjava nije upotpunosti točna. Uostalom zna se da je Jadranka Cigelj željela produžiti mandat starom Savjetu jer se navodno dobro slagala sa nekim članovima i članicama. Meni se čini da postoji strah da će novi članovi i članice Savjeta raditi više javno i zabadati nos u pitanja koja su od stvarne vaznosti za razvoj civilnog društva u Hrvatskoj, kao što su pitanja transparentosti financiranja i dodjele prostora, pitanja finaciranja ljudskopravaških udruga, pitanja donošenja zakona o zaštiti zviždača, otvaranja pitanja borbe protiv ksenofobije, rasizma, te borbe protiv korupcije. Također, važno je preispitati očekivanja od međusektorske suradnje; što ona točno znači i da li vladina tijela razumiju da je uloga civilnog društva između ostalog i korektivna, te da se od civilnog društva i očekuje da upozorava na negativne pojave u politici, njihovom provođenju, pravosuđu i sl.
Web stranice Savjeta su neažurirane jer on de facto za sada ne postoji. Nakon izbora novog sastava trebao je prestati mandat prošlim članovima članicama, no to se nije dogodilo jer Vlada još tu odluku nije potpisala. Nekoliko nas novih članova i članica Savjeta odlučilo je pozvati sve predložene članove/članice da se sastanemo drugi tjedan i trazimo hitno potpisivanje mandata novoizabranom Savjetu.
Nakon uzbune koja je prije dvije godine izbila oko Zaklade za razvoj civilnog društva, kako sada komentirate rad Zaklade? Zašto Forum civilnog društva, koji je nastao kao reakcija na netransparentnost Zakladinih odluka, sada kao da više ne postoji?
Osobno mislim da je Zaklada na prošlom natječaju postupala transparentije i da je usvajajujući pravila natječaja od strane Europske komisije poboljšala svoju praksu. Sigurno je da postoje još područja za poboljšanja, ali je i opći dojam unutar civilnog sektora da je puno lakše komunicirati sa Zakladom nego sa Vladinim uredom.
Zašto se ova vlast boji aktivistica i aktivista civilnog društva?
Preptpostavljam, zbog toga što su članovi i članice ove Vlade i njihove stranke već jednom osjetili kohezivnu snagu civilnog društva. Uvijek kada imate potrebu nesto sakriti, raditi netransparentno, i kada su vam kranji ciljevi daleko važniji od procedura, tada se bojite reakcije aktivnog dijela društva jer ono može pokrenuti ostatak građanstva na akciju. Uostalom i nama i njima je jasno da se principi rada, nazori i vizija Hrvatske kod jednog dijela vladajuće stranke nisu promijenili od Tuđmanovog doba i da nema dovoljno dobrih kozmetičara u stranci koji to mogu prikriti. S druge strane, kondicionalnost politika EU ipak je natjerala vrh vladajuće stranke da makar prema van radi poteze koji su u skladu sa demokratskim principima. Na civilnom društvu ostaje teret da ih natjera da isto rade i iznutra.
