Prošlo je malo više od mjesec dana od Bandićevog igrokaza sa sadnjom hrasta kojim je želio ublažiti kritike javnosti zbog krađe stabala magnolije s Trga žrtava fašizma i početka devastacije Meštrovićevog paviljona. O samom tijeku stvaranja privida delanja izvijestili smo s lokacije predstave, što možete pročitati ovdje. Za vrijeme sadnje nije uzmanjkalo standardne doze bandićevske samohvale i podcjenjivanja građana "Nikad drvo nisu posadili, ali govore da su ljubitelji zelenila…, nikad nisu posadili drvo, ali su ljubitelji drva…".
U međuvremenu hrastovi su ozelenjeli i ukazali da ni jednostavan posao zasipanja zemlje oko korijena uz čak dva pomoćnika, gradonačelnik nije znao obaviti kako treba, već na svoj uobičajeni način, površno, neodgovorno i samouvjereno da je njegov način najbolji. Na fotografiji prvih deset posađenih hrastića jasno se ističe jadnik koji je imao tu "sreću" da ga posadi gradonačelnik osobno.
Hrast kojeg je zasadio veliki znalac i poznati zagrebački stručnjak za zelenilo, svojom najjadnijom krošnjom ukazuje na zlu sudbinu koja ga je snašla. Ako se izuzme jedan osušeni primjerak koji je možda takav, k tome još i skupo plaćen, stigao iz Zrinjevca, Bandićev rezultat delanja najjadniji je u cijelom nizu koji prelazi okvire priložene fotografije.
Da se ne radi samo o slučajnosti ili nekoj duhovitoj diverziji djelatnika Zrinjevca, već o stvarnom utjecaju na sudbinu sadnice od strane velikog znalca, može se vidjeti iz snimke sadnje upravo tog hrasta koju je napravio HRT.
Na otprilike 25-oj sekundi snimke vrlo jasno se vidi kako znalac od delanja umjesto da zagrće pripremljenu zemlju, lopatom nasrće na korijenov busen nesretne sadnice i u velikom radom zanosu počinje ga masakrirati. Nažalost, nitko od prisutnih statista angažiranih u svojstvu razdragane publike nije smogao snage svome gazdi reći da je korijen bitan za rast biljaka i da bi ga trebalo očuvati jer kroz njega hrast iz tla crpi vodu i hranjive tvari potrebne za preživljavanje.
Po tko zna koji put i na ovom simboličkom primjeru može se vidjeti da Bandić dobro razgrađuje, ali loše gradi. Dobro mu ide čupanje, ali loše sadi. Korijenje kulturne i povijesne prošlosti grada malo pomalo ustrajno reže svojim urbanističkim zahvatima, ali Zagreb je žilav grad koji je preživio i veće katastrofe. Zagrebačko korijenje dublje je nego što gradonačelnik može kopati, a sposobnost samoobnove jača od Bandićeve destrukcije.