Besplatna tjestenina s tartufima, pucketanje kamina u hladnoj jesenjoj noći i izložba o pulskim grafitima koji se sastoje uglavnom od desakralizacije lika i djela bivšeg istarskog župana Ivana Jakovčića upotrebom grafičkih aksioma, bili su dovoljan razlog za kratak izlet u istarski gradić Savičentu, gdje je ove subote u oštariji Poli Ferlina gostovao dubrovački performer Slaven Tolj. Izložbu pulskih grafita i predstavljanje popratne knjižice organizirala je Udruga Šikuti Machine, nakon što je već gostovala u Dubrovniku i riječkom Muzeju suvremene umjetnosti.
S Toljem je razgovarao radijski voditelj Mario Benčić, koji je 2010. godine u konfliktnim uvjetima morao napustiti Radio Pulu i prijeći na Radio Giardine. Tolj se osvrnuo na aktualnu situaciju s riječkim HNK-om, gdje je predstava Olivera Frljića o hrvatskom fašističkom kazalištu izazvala braniteljske prosvjede, ali i na atmosferu straha koja vlada istarskim medijskim prostorom i kulturnom scenom. Tolj je istaknuo da je na osobnoj koži osjetio ogromnu moć koju Jakovčić vrši u Istri, i to prilikom Porečkog annalea 2010. godine, a sve se to odražava na (ne)slobodu rada kulturnih organizacija u Istri koje moraju stalno biti na oprezu da se ne bi slučajno nekim umjetničkim potezom zamjerili Jakovčiću. Dao je i podršku Oliveru Frljiću, rekavši da je ipak razgovarao i s prosvjednicima.
U knjižici Ovaj zid su očistili radnici čiji se kolektivni ugovor ne poštuje: politički grafiti u Puli, koju je izdala Art radionica Lazareti, na 64 stranice uz tekst i fotografiju prikazane su sve javne intervencije anonimnog pulskog grafitera, ili više njih, a osim Jakovčića, "zakačeni" su i pulski gradonačelnik Boris Miletić, Danko Končar, Glas Istre i Albert Faggian, plansko investicijska prekrajanja lučice Delfin te druga aktualna, mahom pulska zbivanja. U publici se moglo čuti mišljenje da se u većini istarskih medija provodi isti obrazac cenzure te svojatanja javnog prostora dok je potpisnik ovih redaka ukazao na sličnosti i razlike pulskih grafita i onih u sjevernoj Irskoj. Za razliku od Pule, gdje grafiti služe kao informacijski pojas za spašavanje nakon financijsko-ideološke havarije većine medija u Istri, u sjevernoj Irskoj grafiti su prometni znak upozorenja u prostorno segregiranom gradu. Grafiti u sjevernoj Irskoj korespondiraju religijskom sastavu određene ulice ili predgrađa i odvraćaju suprotnu skupinu od zalaženja u taj dio grada. Činjenica da izložba o pulskim grafitima ne može još uvijek ući ni u Pulu ni u najjači regionalni list pokazatelj je ne samo ideološke, već i određene prostorne segregacije.
