Danas je u HND-u održan okrugli stol Govor mržnje i odgovornost medija – od slobode izražavanja do kršenja zakona, s ciljem raspravljanja i promišljanja o granicama slobode izražavanja i definiranja i sankcioniranja govora mržnje.Novinari nemaju samo pravo, već i obvezu izvještavanja javnosti o pojavama govora mržnje
Moderator Branimir Pofuk u uvodnom je izlaganju istaknuo kako se u hrvatskom društvu danas stvari lako izvrću, neki pojmovi mnogima su nejasni, a pokušava se i mijenjati značenje određenih pojmova. U posljednje vrijeme dosta se često u javnosti isprepleću pojmovi slobode izražavanja i govora mržnje, te ponekad posve svjesno, a ponekad manje svjesno - bivaju zloupotrebljeni.
Nakon kratke prezentacije nekih od recentnih primjera govora mržnje, poput izjava Marka Juriča u emisiji Markov trg televizije Z1, sudionici okruglog stola osrnuli su se na neka od posebno spornih pitanja vezanih uz govor mržnje.
Wolfgang Benedek s Instituta za međunarodno pravo i suradnju Sveučilišta u Grazu, istaknuo je kako je na slične primjere nailazio i u Bosni i Hercegovini i Kosovu. "Ponekad je teško ustanoviti što je sloboda govora, a što govor mržnje. To ovisi i o kontekstu u kojem se nešto događa i načinu na koji će to većina ljudi unutar tog konteksta razumijeti. Hrvatska je dosta napredovala po pitanju legislature, što naravno ne znači da sve biva implementirano u praksi", objasnio je Benedek.Vajić: "Sloboda izražavanja nije sama sebi cilj, ona je sredstvo uspostavljanja demokratskog dijaloga, demokratskog društva"
Upozorio je i kako se argument govor mržnje ponekad koristi kako bi se suspregnula sloboda govora drugih političkih opcija, što u demokratskim društvima može biti vrlo opasno.
Odvjetnica Vesna Alaburić istaknula je kako je hrvatsko zakonodavstvo relativno vrlo dobro odredilo sadržaje koji spadaju pod govor mržnje, ali je potrebno dobro poznavati i praksu u drugim demokratskim zemljama, međunarodnim propisima i zakonima, kako bi dali pravo i potpuno značenje određenim pojmovima. Napomenula je kako neciviliziran politički govor ne treba brkati s govorom mržnje, jer ćemo time zamutiti situaciju i ljudima će biti teže ispravno detektirati kada se zapravo radi o govoru mržnje.
Alaburić se osvrnula i na satiričnu pjesmu Lijepa naša haubico koju je Nikola Bajto napisao za tjednik Novosti povodom dvadesete obljetnice VRO Oluja. "Satirički komentari o himni ili grbu, ili paljenje zastave, nisu govor mržnje. Oni spadaju pod povrede ugleda određenih državnih institucija i simbola. Kod uvreda i kleveta je važno radi li se o pojedncima ili državnim institucijama i simbolima. U slučaju pojedinaca i određenih skupina ljudi, to može spadati pod govor mržnje, ali u slučaju državnih simbola ne može", objasnila je Alaburić.
Zorislav Lukić, glavni tajnik Matice Hrvatske, rekao je kako u modernoj Hrvatskoj još nije vidio pravi govor mržnje, te smatra kako pojedine primjere koji se svrstavaju u tu kategoriju valja pomno analizirati. "Dobru mogućnost za analizu omogućava slučaj televizije Z1, točnije navodnog govora mržnje novinara Marka Juriča u emisiji Markov trg. Mislim da je to bila provokacija s ciljem da Porfirije Perić reagira. Nakon te provokacije, Perić je reagirao i ispričao se, stoga mislim da je provokacija Marka Juriča bila utemeljena na motivu otkrivanja istine", rekao je Lukić.Velika je odgovornost medija po pitanju komentara čitatelja, koji često imaju nisku informativnu vrijednost, a sugeriraju, više ili manje suptilno, mržnju prema drugima
Alaburić je Lukiću odgovorila kako uopće nije sporno Juričevo iznošenje informacije o Periću, već njegove posljednje izjave u emisiji, u kojima poziva majke i djecu da paze kada prolaze Cvjetnim trgom – zato što je taj dio diskriminatoran prema svim pravoslavnim svećenicima i vjernicima i to ga čini govorom mržnje.
Maja Munivrana Vajda s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu istaknula je kako ni u u pravu ne postoji konsenzus oko mnogih stvari, a dosta je sporan element javnog poticanja i pozivanja na mržnju, odnosno elementi imperativa i poticanja na nasilje.
Navela je i bitne kiterije u kojima može pomoći praksa Europskog suda za ljudska prava, a to su sljedeći: je li u određenom slučaju bilo prostora za kontraargumente, za protutežu, pitanje dosega određenog medija, je li sadržaj ponavljan više puta, te širi društveni kontekst – veća ograničenja postoje u postkonfliktnim društvima, zato što su ona osjetljivija.
"Dobra zakonodavna rješenja nisu dovoljna, velika je odgvoornost na sudovima koji u ovim slučajevima moraju balansirati razna prava i interese", zaključila je Vajda.
Okupljenima se obratila i Nina Vajić, sutkinja koja je na Europskom sudu za ljudska prava radila četrnaest godina. "Valja neprestano naglašavati kako je sloboda izražavanja jedno od bitnih temelja demokratskog društva, društva pluralističke demokracije. Sloboda izražavanja nije sama sebi cilj, ona je sredstvo uspostavljanja demokratskog dijaloga, demokratskog društva. Ona se ne odnosi samo na informacije i stavove koji izazivaju pozitivnu reakciju, već i one koji negativno odjekuju, koji šokiraju i uznemiravaju javnost, zato što to podrazumijeva otvorenost duha", objasnila je Vajić.
Upozorila je kako govor mržnje stvara atmosferu u kojoj nezamislivo postaje zamislivo, ali sredstvo protiv govora mržnje je više govora, više rasprava, a ne nametnuta šutnja. "Minimalizacija koja često dolazi od strane političara nije adekvatan odgovor u demokratskom društvu", istaknula je Vajić.
U raspravi nakon izlaganja, novinar Novog lista Boris Pavelić istaknuo je kako je problem hrvatskog društva to što do zamućivanja pojmova Alaburić: "Satirički komentari o himni ili grbu, ili paljenje zastave, nisu govor mržnje. Oni spadaju pod povrede ugleda određenih državnih institucija i simbola"dolazi od strane državnih institucija, što je veoma opasno. Upozorio je i na veliku odgovornost medija po pitanju komentara čitatelja, koji često imaju nisku informativnu vrijednost, a sugeriraju, više ili manje suptilno, mržnju prema drugima.
"Govor mržnje kod nas se koristi kako bi se naišlo na odobravanje, oni koji ga koriste smatraju da rade nešto dobro i plemenito. Društvo je obrazovno zapušteno i širi se ideja da je dobro i korisno vrijeđati i opravdavati ono što je inače, u normalnim uvjetima, nedopustivo. Reakcija na to nisu samo kazne i sankcije, već dizanje plaće nastavnicima", komentirao je Josip Kregar.
Naposljetku, vratimo se na odgovornost samih medija. Alaburić je istaknula kako novinari nemaju samo pravo, već i obvezu izvještavanja javnosti o pojavama govora mržnje - moraju prenositi ako u našoj sredini postoje ljudi koji šire takav govor.
Njihova zadaća pritom nije promoviranje i zagovaranje, što je i podležno sankcijama, već odgovorno prenošenje takvih vijesti.
