Grad bez pravila

Do nekih informacija došli smo bez problema, druge smo čekali mjesecima, treće ni uz pomoć  drugostupanjskog tijela, a ponekad i niza žalbi i rješenja u našu korist još nismo dočekali. Ponekad smo dobili kompletnu informaciju, ponekad tek djelomično bez objašnjenja, a ponekad ništa, ali bez rješenja. Često smo informaciju dobili u roku, ali često i nakon zakonskog roka. Nikad nismo dobili obavijest o odgodi ili objašnjenje.

Rezultati su to našeg višemjesečnog istraživanja kako se Grad Zagreb ponaša kad su u pitanju odgovaranja na zahtjeve za pristup informacijama.

Kao najbizarnije u procesu pristupanja gradskim informacijama možemo istaknuti praksu kojom službenik za informiranje uredno obavještava nas kao tražitelje informacija o svojoj komunikaciji sa drugim uredima unutar Grada. Primjerice, ako trebamo informaciju koja spada pod Gradski ured za promet, nakon što primi zahtjev službenica njima prosljeđuje zahtjev za informacijom, ali i nama, iako se radi o internoj komunikaciji. Pamtimo tu praksu još iz prijašnjih istraživanja, a ustanovio je tadašnji službenik za informiranje Branko Brčić koji je, kako neslužbeno doznajemo, otišao u mirovinu, ali ovaj neobični običaj nastavila je nova službenica za informiranje, Ljiljana Podunajec. 

Možda bi nam neko obimnije i dugotrajnije istraživanje omogućilo neke preciznije rezultate, ali nakon dvadesetak poslanih zahtjeva i preko sto razmijenjenih dopisa jedino pravilo koje smo pronašli je da pravila nema. Stoga možemo samo navesti nekoliko primjera koji ilustriraju situaciju.

Važno je imati povjerenicu

Na slučaju u kojem je privatna tvrtka tražila od Grada da skriva informacije od građana koji su taj posao platili pokazali smo koliko je važno imati povjerenicu za informiranje sa ovlastima koje ima. Naime, tražili smo da nam se dostavi Izvješće revizije Zagrebačkog holdinga koje je izradila privatna tvrtka. Gradska službenica za informiranje, a s njom i mi, od Gradskog je kontrolnog ureda dobila odgovor da ta tvrtka BDO Savjetovanje d.o.o. to ne dopušta. Naime, u dopisu se objašnjava: "U Izjavi o odricanju odgovornosti pravne osobe, BDO Savjetovanje d.o.o. izričito je naglašeno da se predmetni izvještaj ne može davati trećima, publicirati, kopirati, umnožavati bez njihove pismene suglasnosti." Međutim, tu na scenu stupa povjerenica kojoj mi šaljemo žalbu, a službenica za informiranje traži mišljenje. Povjerenica zaključuje da se radi o informaciji koju ima Grad, koju je Grad naručio i platio, te je on taj koji o odluci o dostupnosti informacije treba odlučivati. Te također da, prema Zakonu o pravu na pristup informacijama, Izjava o odricanju odgovornosti nije razlog za ograničavanje. Dva mjeseca kasnije stiglo nam je sporno Izvješće o reviziji.

Dug je put do cijele informacije

Da je dobivanje kompletnog odgovora na zahtjev za informaciju od Grada težak i neizvjestan posao pokazalo nam je više slučajeva, pa tako i slijedeći. Početkom godine tražili smo zapisnike svih sjednica nekoliko Kulturnih vijeća za vrednovanje programa javnih potreba u kulturi održanih povodom posljednjeg natječaja za Javne potrebe u kulturi Grada Zagreba. Prvi put su nas obavijestili da nam zapisnike ne mogu poslati dok ne objave rezultate natječaja, drugi put su nam poslali zapisnike samo jednog Vijeća i to mjesec dana kasnije, dakle opet nakon roka i to bez objašnjenja zašto ostali nisu poslani. Otkad smo Gradu poslali zahtjev za dopunu u kojem tražimo zapisnike i onih drugih Vijeća koje su "previdjeli", prošlo je više od mjesec dana: dobili smo samo prvo molbu, a zatim i požurnicu kojom se službenica za informiranje obraća Uredu za kulturu. Zapisnike još čekamo.

Ilustracija: Goran Zubak

U katalogu informacija Grada Zagreba stoji da se putem zahtjeva ili gradske web stranice može dobiti Izvješća o ostvarivanju programa javnih potreba u kulturi Grada Zagreba, a koje sadrži "polugodišnja i godišnja izvješća (podaci i ocjena ostvarivanja programa, utrošak planiranih sredstava po namjenama i nositeljima programa)". U preko skoro 20 razmijenjenih dopisa, uključujući i jednu žalbu, tijekom šest mjeseci dokumenti koje smo dobili ne odgovaraju onome što smo tražili. Na prvi zahtjev dobili smo Izvješće o izvršenju Programa javnih potreba u kulturi Grada Zagreba 2012.  Riječ je o dokumentu od 38 stranica, a koji sadrži tek dvije tablice s iznosima smještenim tek u nekoliko općenitih stavki, u jednoj posloženih na jedan, a u drugoj na drugi način. Sve ostalo narativni je i vrlo općeniti izvještaj po područjima o tome na što je potrošeno ukupno 464.251.149,36 kuna.

Za svaku djelatnost tako stoje opisi što je realizirano, bez naznaka koliko je na što potrošeno, a ni ocjene programa nismo tu uspjeli iščitati, osim primjerice konstrukcija poput "Značajno je istaknuti da je u 2012. godini također dodijeljena potpora i nekolicini novih vrijednih književno-kulturnih projekata..." Zbog toga smo uputili zahtjev za dopunu tražeći  "podatke i ocjene ostvarivanja programa i utrošak planiranih sredstava po namjenama i nositeljima programa": Tek nakon žalbe i debelo probijenog roka stigao nam je potpuno isti dokument, ali ovaj put i na CD-u. Opet tražimo dopunu, ovaj put i pojašnjavamo što točno tražimo. Tri mjeseca kasnije dobivamo dopis u kojem stoji: "Napominjemo da prihvaćanje izvješća o ostvarivanju programa pojedinih korisnika sredstava, koje su korisnici, prema odredbama sklopljenih ugovora o korištenju sredstava obvezni dostaviti ovom uredu prije cjelokupne isplate dodijeljenih sredstava, a iz kojih je razvidno je li pojedini korisnik izvršio određen program, predstavljaju i ocjenu ostvarivanja programa za svakog pojedinog korisnika." Ukratko, ocjenu ostvarivanja programa predstavlja izvještaj korisnika kojim dokazuje da je napravljeno što je najavljeno i na to potrošen novac. Što se tiče utroška sredstava po namjenama i nositeljima programa odgovoreno nam je da možemo dobiti samo za svakog pojedinačno.

Službenik za selektiranje

Za selekciju što će se poslati, a što ne, može se samoinicijativno pobrinuti i službenik za informiranje što je pokazao slijedeći slučaj u kojem smo između ostalog tražili i preslike životopisa kandidata za Kulturna vijeća. Službenik za informiranje obavještava tako Ured za obrazovanje, kulturu i sport da smo tražili presliku popisa kandidata, ali bez spominjanja životopisa, te tako i dobivamo. Nakon slanja zahtjeva za dopunu u kojem upozoravamo da smo tražili i preslike životopisa, službenik za informiranje upozorava Ured da se radi o obimnoj dokumentaciji te da se razmisli o drugom načinu dostave informacije. Unatoč tome, Gradski ured, sudeći prema dopisu koji je stigao i nama, šalje životopise službeniku za informiranje. Međutim, nekoliko dana kasnije od službenika za informiranje stiže nam informacija da su životopisi vraćeni u Ured za kulturu uz napomenu da ih tamo možemo dobiti na uvid! Šaljemo ponovno zahtjev za dopunom tražeći ponovno životopise, službenik to tumači kao primjedbu te odgovara Gradskom uredu obrazlažući svoju odluku pogrešno tumačeći zakon. Naime, službenik za informiranje kaže da "nije sporno da tijelo javne vlasti određuje način pristupa informaciji", a ustvari je suprotno. Naime, u Zakonu o pravu na pristup informacijama stoji da "Korisnik može u zahtjevu za pristup informaciji naznačiti prikladan način dobivanja informacije, a ako ne naznači informacija će se dostaviti na način na koji je podnesen zahtjev". Objašnjava dalje da nije u mogućnosti preuzeti obavezu fotokopiranja, niti prisustvovati dugotrajnom uvidu u dokumente, pa je odlučio vratiti uredu dokumentaciju. Predložili smo stoga da nam pošalju na CD-u, međutim na kraju priče pozvani smo u Ured uz napomenu da elektronički oblik nemaju.

Raznovrsne procedure

Zabilježili smo također različitu proceduru odgovaranja na dva zahtjeva za koja je nadležan isti ured, ponovo onaj za kulturu i sport. Pitali smo ih koliko je Grad ove godine planirao potrošiti na Snježnu kraljicu i na što će se prenamijeniti s obzirom da nije održana. Sva korespondencija ide preko službenika za informiranje koji šalje dopis Uredu, Ured odgovara njemu, a on odgovor prosljeđuje nama.  Mjesec dana kasnije, dakle nakon zakonskog roka dobili smo iznos i vrlo nedefiniran odgovor u kojem je stajalo da će se svotom od 6.500.000,00 kuna dijelom pokriti troškovi pripreme za nikad održanu utrku, a ostatak na preostale sportske priredbe razmjerno potrebama. Pa smo ih pitali koje su to sportske priredbe, pa smo dobili odgovor da će raspored biti utvrđen nakon što se utvrdi koliko grad treba podmiriti Hrvatskom skijaškom savezu za pripreme. Obavijest o produženju roka nismo dobili.

U drugom slučaju pitali smo za ugovor o zakupu SRC Svetice između Grada i Hrvatskog nogometnog saveza, odgovor smo dobili u roku od nekoliko dana. I to direktno iz Ureda za sport, i to je u cijelom istraživanju jedini odgovor koji smo dobili putem e-maila, iako je e-mail kao kontakt istaknut u većini zahtjeva. A odgovor koji smo dobili glasio je da ugovor još nije potpisala druga strana, te da će nam biti dostavljen čim se potpiše. I zbilja ugovor je potpisan 27. veljače, a kopija direktno od pročelnika Ivice Lovrića poslana nam je dan kasnije, 28. veljače. Od službenika za informiranje tjedan dana kasnije stigao nam je dopis kojim požuruje Ured za kulturu i sport da nam odgovori na zahtjev!

Šekret ili akvarij, pitanje je sad

"Na mjestu šekreta na Trgu bit će akvarij, projekt je gotov, ja se zalažem za akvarij slatkovodnih riba u toj utrobi", izjavio je gradonačelnik Milan Bandić u veljači ove godine za Radio Sljeme.

Tragom toga zatražili smo od Grada da nam pošalje dokumentaciju i troškovnik tog projekta. Međutim od Ureda za prostorno uređenje dobili smo odgovor da nisu zaprimili nikakav zahtjev za izdavanje lokacijske ili građevinske dozvole za takav zahvat. Kako se projekt prilaže prije samih zahtjeva, Ured nas je obavijestio da ne raspolažu takvim projektima. Međutim, ako ga već gradonačelnik najavljuje, projekt bi trebao biti naveden u godišnjem programu gradnje na temelju kojeg Grad naručuje ponude putem postupka javne nabave. Pa smo Gradu upitali da li u programu gradnje za 2014. godinu nalazi projekt akvarija. Pitanje smo poslali prije dva mjeseca, nakon toga i žalbu, a službenica za informiranje poslala je Uredu požurnicu, ali nikakav odgovor još nismo dobili. Možda je to gradonačelnikovo iznenađenje?

Posljedice za kašnjenje - kako po koga

Tijekom istraživanja Grad je ili odgovorio nakon zakonskog roka ili još uvijek nije uopće odgovorio ukupno 14 puta. Ipak nepridržavanje rokova na tijelo javne vlasti nema nikakve posljedice, a tražitelju, u ovom slučaju nama, može srušiti cijeli slučaj koji traje skoro dvije godine.

U rujnu 2013. godine pitali smo Grad za niz podataka vezanih u Zagrebački električni tramvaj (ZET) - broj putnika, prihodi, rashodi projekcije za 2014. Mjesec dana kasnije, nakon žalbe, dobili smo prvi odgovor koji nije uključivao projekcije prihoda i rashoda za 2014. uz obrazloženje da ih uprava Zagrebačkog holdinga još nije usvojila. Početkom prosinca ponavljamo zahtjev vezan uz plan za 2014. godinu. Mjesec dana kasnije, nakon zakonskog roka, obavještavaju nas da još nije usvojen. U ožujku ponavljamo pitanje, podaci stižu mjesec dana kasnije, dakle ponovno nakon zakonskog roka.

Nepridržavanje rokova na tijelo javne vlasti nema nikakve posljedice, a tražitelju, u ovom slučaju nama, može srušiti cijeli slučaj koji traje skoro dvije godine

Ne radi se dakle o kašnjenjima od dan-dva, već od deset dana do nekoliko mjeseci. U nijednom slučaju nismo dobili obavijest o produljenju rokova, a koje bi prema ZPPI-ju trebalo sadržavati i obrazloženje zašto je rok produžen. I nikom ništa.

S druge strane mi smo zakasnili dva dana i pala je u vodu cijela žalba i prijedlog za pokretanje prekršajnog postupka koji smo poslali povjerenici nakon što preko godinu dana nismo dobili odgovor. Naime, predložili smo povjerenici pokretanje prekršajnog postupka protiv Grada Zagreba zbog ograničavanja pristupa informacijama te prijedlog novčane kazne od 20.000 kuna za Grad i 5.000 kuna za Milana Bandića kao odgovornu osobu. U ovoj trakavici koja traje od kraja 2012. godine tema je jedan gradski natječaj, a vezano uz koji nas je zanimalo kako se o njemu odlučivalo. Riječ je o javnom natječaju za sufinanciranje proizvodnje i objave programskih sadržaja u elektroničkim publikacijama za 2012., a tražili smo zapisnike o radu povjerenstva koje je dodijelilo potpore te bodovnu listu. Međutim, Grad već gotovo dvije godine odbija pružiti tu infomaciju, pa je u početku odabirao vrlo inventivne načine izbjegavanja o čemu smo već pisali,  dok se u zadnjih nekoliko mjeseci stvar svela na igru iscrpljivanja.

Brojku od 40 izmijenjenih dopisa prošli smo već prošle godine, a ovih zadnjih nekoliko pokazuje pravu gradsku ustrajnost. Promijenio se u međuvremenu Zakon o pravu na pristup informacijama, umjesto Agencije za zaštitu osobnih podataka (AZOP) na scenu kao nadležno tijelo i to s većim ovlastima stupila povjerenica za informiranje, Grad Zagreb dobio je novu službenicu za informiranje, odgovor je i dalje ostao - ne.

Nadležne institucije redom odbijaju rješenje Grada  i upozoravaju da je u krivu i da se na one stranke koje nisu u upravnom postupku primjenjuje Zakon o pravu na pristup informcijama kojim im omogućava da dobiju tražene informacije

I to utemeljen na pogrešnom tumačenju zakona, nakon višestrukih upozorenja. Naime, Grad svoje odbijanje uporno temelji na tome da član udruge nije stranka u upravnom postupku odnosno nije osoba koja je dokazala pravni interes jer se nismo prijavili na natječaj te da se prema Zakonu o općem upravnom postupku takvoj stranci pristup informaciji odbija. A nadležne institucije redom odbijaju rješenje Grada  i upozoravaju da je u krivu i da se na one stranke koje nisu u upravnom postupku primjenjuje Zakon o pravu na pristup informcijama kojim im omogućava da dobiju tražene informacije.

Prvi put o tome je Grad upozoren od strane AZOP-a u svibnju prošle godine, nakon što smo im se žalili. AZOP je tada odbio rješenje Grada i naložio ustupanje informacije. Grad je zahtjev odbacio. Drugi put, također od strane AZOP-a, također nakon naše žalbe, ista stvar se ponovila nekoliko mjeseci kasnije, u listopadu. Grad je zahtjev opet odbacio. Opet s istim obrazloženjem, kojeg je AZOP već proglasio neutemeljenim.

U međuvremenu uspostavljena je institucija povjerenice za informiranje pa je naša treća žalba u studenom adresirana na nju. Povjerenica u ožujku ove godine poništava rješenje od Grada Zagreba i nalaže Gradu ponovni postupak, upozorivši na iste pogreške kao i AZOP. Gradski službenik za informiranje otišao u mirovinu, a nova službenica za informiranje nastavlja istu priču i dostavlja nam potpuno jednaki odgovor kao i njen prethodnik. Bilo je to krajem ožujka. Pa smo u travnju poslali još jednu žalbu povjerenici. I na žalost, zakasnili.

Kad bi povjerenica imala inspektore

Izvrsna stvar je da postoji povjerenica za informiranje, no manje izvrsna da njen ured nema budžet koji bi joj omogućio normalan rad. U svojoj nadležnosti ima dvije aktivnosti koje očito Gradu trebaju - edukaciju (ne samo službenika za informiranje već i drugih službenika) i inspekcijski nadzor, ali za provođenje kojih još uvijek nema dovoljno sredstava. Inspekcijski tim tako još nije ni ustrojen. A prema članku 50. Zakona o pravu na pristup informacijama inspektor može:

1) narediti poduzimanje odgovarajućih mjera radi otklanjanja utvrđenih povreda ovog Zakona i drugih propisa, nepravilnosti i nedostataka u radu nadziranog tijela javne vlasti,

2) zabraniti obavljanje radnji koje su poduzimane protivno ovom Zakonu ili drugim propisima,

3) predložiti poduzimanje mjera u cilju otklanjanja nepravilnosti ili nedostataka u radu,

Izvrsna stvar je da postoji povjerenica za informiranje, no manje izvrsna da njen ured nema budžet koji bi joj omogućio normalan rad

Što nas dalje vodi do članka 61. koji navodi primjerice:

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj tijelo javne vlasti koje suprotno odredbama ovog Zakona onemogući ili ograniči ostvarivanje prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovog članka kaznit će se i odgovorna osoba u tijelu javne vlasti novčanom kaznom od 5.000,00 do 20.000,00 kuna.

(3) Novčanom kaznom od 20.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja ošteti, uništi, sakrije ili na drugi način učini nedostupnim dokument koji sadrži informaciju u namjeri da onemogući ostvarivanje prava na pristup informacijama.

(4) Za prekršaj iz stavka 3. ovog članka kaznit će se tijelo javne vlasti i odgovorna osoba u tijelu javne vlasti novčanom kaznom od 20.000,00 do 50.000,00 kuna.

Po do sad viđenom možemo zaključiti da zahvaljujući premalom budžetu povjerenice za informiranje zagrebački budžet nije u opasnosti.

^{Članak je objavljen u okviru projekta Udruge za nezavisnu medijsku kulturu Pravo novinara na pristup informacijama, koji financira Balkan Trust for Democracy.}