Glavno je da ništa ne ostane neizgrađeno

40. sjednica

Ustvari, povijesna odluka je donesena 2006. godine, kada je inicijativom tadašnjeg predsjednika države Stjepana Mesića potpisan ugovor kojim Ministarstvo obrane vojni kompleks bivšeg aerodroma Borongaj poklanja Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta na čijem čelu je tada bio Zoran Primorac.

Glavno je da ništa ne ostane neizgrađeno, ništa bez betona, ništa u prirodnom stanju, ništa bez dominacije čovjeka (i arhitekta) nad prirodom

Sada je, nakon šest godina, utvrđeno da je nužno hitno donijeti urbanistički plan uređenja za cijeli kompleks, pa je na prošloj, 39. sjednici bilo pokušaja da se odluka o njegovoj izradi donese po hitnom postupku. Zastupnici su to odbili, kako sam pisala u prošloj kolumni, jer nisu mogli odlučivati o tako složenoj temi bez temeljitog upoznavanja s materijalima.

U prilogu prijedloga Odluke o izradi UPU Studentskog kampusa Borongaj s obrazloženjem bili su i slijedeći dokumenti:

1/ Program javnog natječaja za izradu idejnog urbanističko-arhitektonskog rješenja za kampus Borongaj, što ga je u listopadu 2010. godine izradilo Sveučilište u Zagrebu pod vodstvom prof. Mladena Jošića, uz suradnju prof. Bojana Baletića i asis. prof. Ivana Rupnik s Arhitektonskog fakulteta. U ovom je programu već učinjena podjela kompleksa (93 hektara) na tri zone: zapadnu (60 hektara) za sveučilište i kampus, istočnu (17 hektara) za studentski centar i studentski sport te jugoistočnu (16 hektara) za znanstveno-istraživačke sadržaje.

Za ovaj se Program može reći da je kvalitetno obradio neke teme (povijesni razvoj Sveučilišta, povijest lokacije, analiza postojećeg stanja i načina korištenja lokacije, te programske smjernice, posebno one ekološke kojima se sugerira realizacija "zelenog kampusa"), dok mu je slabija strana konkretni kvantitativni program budućih sadržaja koji se donekle nesređen javlja na dva mjesta u elaboratu. Naime, nije moguće bez većeg napora nedvosmisleno utvrditi količine po grupama sadržaja i po pojedinim fazama te ukupne kapacitete, jer se ukupan zbroj nigdje ne pojavljuje.

2/ Na temelju ovog Programa raspisan je javni natječaj na kojem je kao prvonagrađni rad odabran projekt pod nazivom ParkB grupe Njirić+arhitekti. Uvodno autori kažu da "U slučaju borongajskog kampusa" vide "veliki javni perivoj u kojem će u bližoj ili daljnjoj budućnosti možda nastati i neke gradnje". Pitanje je kako će se kome dopasti ovo blago pesimistično polazište, ali ono ukazuje na vrlo realističan uvid autora u nacionalni financijski kapacitet potreban za realizaciju tako ambicioznog programa. U ovom elaboratu možemo naći urednu kvantifikaciju planiranih sadržaje u tabeli koja kazuje da se programom za natječaj planiralo 365.500 m2, a natječajnim radom dokazana je mogućnost izgradnje 445.500 m2.

Tehnički opis prvonagrađenog rada pun je vrlo dopadljivih riječi i rečenica iz priče o održivom razvoju, svega što se danas "nosi" u ekološki osviještenom svijetu, s grafičkim prilozima u prevladavajuće zelenoj boji

Mali problem nastupa kada se pogleda rješenje za budućnost obuhvat, jer je cijeli prostor uredno "tapeciran" modularno izgrađenim strukturama (a u svakoj od njih mogući su i stambeni tornjevi za tržište!). Još je manje uvjerljivo vrijednosno opredjeljenje autora kad se pogledaju njihove vizije šireg prostora, u kojima vide izgradnju zoološkog vrta u zelenom pojasu između Ravnica i Dubrave (zona tzv. Krašograda, koja se temeljem zahtjeva Skupštine u tekućoj izmjeni GUP-a vraća iz građevne namjene u zelenu površinu), a na ornitološkom rezervatu jezera Savica-Šanci autori mogu zamisliti Olimpijski grad za eventualnu Olimpijadu 2084. godine.

Glavno je da ništa ne ostane neizgrađeno, ništa bez betona, ništa u prirodnom stanju, ništa bez dominacije čovjeka (i arhitekta) nad prirodom (iako se sada u Europi često provodi renaturacija tako "dotjeranih" prostora natrag u prirodno stanje)!

3/ Prof. Mladen Jošić je u lipnju 2012. godine izradio Program za izradu UPU Studentskog kampusa Borongaj. U se njemu javlja novi, opet dopunjeni program sa ukupnom od 517.000 m2 bruto izgrađenih površina, dakle 150.000 m2 više nego u Programu za natječaj iz 2010. godine. Konačno treba reći koji se to sadržaji planiraju:

• sedam fakulteta sa 60.000 m2 u prvoj fazi (Prehrambeno-biotehnološki, Kemijsko inžinjerstvo i tehnologija, Tekstilno-tehnološki, Grafički, Prometne znanosti, Edukacijsko-rehabilitacijski i Hrvatski studiji, od kojih zadnja tri već rade na ovoj lokaciji u adaptiranim zatečenim zgradama) te 60.000 m2 nepoznatih fakulteta u drugoj fazi, što čini ukupno 120.000 m2
• studentski domovi sa 25.000 m2 u prvoj fazi i isto toliko u drugoj fazi, dakle ukupno 50.000 m2
• zajednički sadržaji (laboratoriji, knjižnice, auditoriji, muzeji itd.) 25.000 m2 u prvoj fazi i 10.000 m2 u drugoj fazi, dakle ukupno 35.000 m2
• tehnološki park sa 20.000 m2 u prvoj fazi, 10.000 m2 u drugoj i 70.000 m2 u trećoj fazi, dakle ukupno 100.000 m2
• znanstveni sadržaji 60.000 m2
• studentski centar i rekreacija 20.000 m2
• ostatak od 130.000 m2 čine prateći, komercijalni i "drugi budući sadržaji".

U odluci koja je napokon usvojena prihvaćene su uglavnom sve primjedbe zastupnika, među kojima je svakako najvažnija ona da se u kampusu neće graditi stanovi za tržište niti neboderi. Nažalost, visina objekata je ograničena na devet, a ne na četiri etaže

Da bi zastupnici bili dovoljno informirani i animirani za usvajanje Odluke za izradu UPU-a ovim programom, dan prije izvanredne skupštine organizirana je prezentacija na kojoj su projekt predstavljali ministar znanosti obrazovanja i sporta Željko Jovanović, rektor Sveučilišta u Zagrebu prof. Aleksa Bijeliš i koautor Programa prof. Bojan Baletić. Odlučnost uvaženih gostiju da nastave i završe započeti proces širenja Sveučilišta u novi istočni kampus grada na Borongaju podržali su i zastupnici. Tim više što su saznali da postoje realna očekivanje da će se 2014. godine ostvariti financijska sredstva iz EU fondova.

Sama sam se kao druga po redu javila za riječ, te iznijela tri bitne primjedbe:

• Velika je greška, koju je srećom moguće odmah ispraviti, što Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta kao nosioc prava korištenja cijelog kompleksa, nije odmah osnovalo pravnu osobu koja bi gospodarila tim prostorom. Naime, pažljivim uređenjem zatečenih vrijednosti (prelijepog krajolika, zgrada i infrastrukture) moglo se podizati atraktivnost prostora i time privlačnost za buduće korisnike, pa i ostvariti prihode od privremenog korištenja. Jer, i danas postoje mnogi, od nogometnih klubova do urbanih vrtlara, koji bi željeli biti privremeni korisnici, ali nemaju se kome obratiti za dobivanje dozvola.
• Iz programa treba brisati stanove za tržište, jer u Zagrebu ima 20.000 neprodanih stanova, pa nije potrebno i ovu lokaciju opterećivati komercijalnom stambenom izgradnjom, niti otvarati mogućnosti da se komercijalni interesi provuku u zoni javnih sadržaja. Također visinu izgradnje treba ograničiti na četiri etaže, kako bi se zgrade uklopile u krajolik i tako se zaista očuvao karakter "zeleni kampus", kao i zbog uštede energije, jer bi liftovi u tome slučaju bili nepotrebni.
• Smisao i realnosti ovog projekta moguće je postići samo pod pretpostavkom da se već u prvoj etapi osigura dostupnost javnim prometom. Zato je nužna

  Kvalitetne izmjene koje su zastupnici unijeli u Odluku o izradi UPU-a dokazuje da je bilo itekako opravdano insistirati na redovnom umjesto hitnog postupka

  potpora države i grada kako bi ZET produžio tramvajsku liniju do ove lokacije, a HŽ hitno reaktivirao željezničku postaju Borongaj i pješačkim mostom iznad kolosjeka povezao je s kampusom.

U odluci koja je napokon usvojena prihvaćene su uglavnom sve primjedbe zastupnika, među kojima je svakako najvažnija ona da se u kampusu neće graditi stanovi za tržište niti neboderi. Nažalost, visina objekata je ograničena na devet, a ne na četiri etaže, uz opravdanje da je tako predvidio prvonagrađeni rad.

Kvalitetne izmjene koje su zastupnici unijeli u Odluku o izradi UPU-a dokazuje da je bilo itekako opravdano insistirati na redovnom umjesto hitnog postupka.