Girls (don’t) just wanna have fun naslov je tribine o radu žena u glazbenoj industriji, održane prije dva dana u Rijeci, u sklopu Impulse festivala. O radu u glazbenoj industriji iz različitih su perspektiva pričale Lucija Ivšić (Los Angeles Agency, Punčke, Cereal Booking), Andrea Laurić (TIPSY) i Monika Marušić (Los Angeles Agency, The Garden Croatia), uz moderaciju Milje Juretić (FILTHY RICH).Pravilo i dalje utvrđuje, formira i reproducira posve druga dinamika – umaskirana dinamika nejednakosti. Dokle god upiremo prstom u manjinu koja je toj dinamici uspjela izbjeći (pa je sada egzotično slavljena), a ne u samu nejednakost – zadvoljavat ćemo se iznimkama, vanrednim primjercima, a svakodnevno i dalje udarati o (suptilne i manje suptilne) zidove
The USC Annenberg Škola za komunikaciju i novinarstvo nedavno je objavila istraživanje o američkoj glazbenoj industriji, koje je pokazalo da je ona još uvijek uvelike "boy's club" - 22,4 posto je glazbenica, 12,3 posto kompozitorica i tek 2 posto producentica.
U zaključku istraživanja iznosi se kako se u glazbenoj industriji ženama od samih početaka nudi manje prilika, moraju se više truditi, nemaju mnogo uzora, tj. drugih žena na čijim se primjerima mogu inspirirati i učiti i s kojima se mogu umrežavati, te se suočavaju s rodnim predrasudama.
U Hrvatskoj takvih istraživanja nemamo. Tim je više bilo zanimljivo čuti insajderska iskustva žena koje godinama djeluju na različitim razinama naše male glazbene "scene". Ivšić je objasnila kako je spletom okolnosti preuzela ulogu menadžerice i booking agentice Punčki u kojima svira, a s vremenom je proširila vlastiti roster s bendovima i njen je rad prepoznat pa je 2013. počela raditi za LAA, primarno kao booking agentica i asistentica u menadžmentu bendova.
"Najveću razliku u odnošenju prema ženama primijetila sam zapravo kroz angažman u bendu Punčke. Vidjela se razlika u recenziranju naših nastupa i nastupa muških kolega. Nisam odgojena na način da dijelim bendove na muške i ženske, ali takvu distinkciju rade naši glazbeni recenzenti. Sjećam se prve ikad recenzije natupa Punčki – čitava 'recenzija' je bila o mojoj dugoj kosi i naramenici koja mi spada dok sviram. Ni riječi o glazbi i samome nastupu zapravo. Nitko tako ne bi pisao o muškarcima glazbenicima", rekla je Ivšić.Brojna istraživanja pokazuju kako asertivno ponašanje žena, osobito na radnom mjestu, može biti negativno promatrano od strane suradnika, dok istodobno žene dobivaju negativne povratne informacije zbog toga što ne uspijevaju učinkovito komunicirati na radnom mjestu
Kontekstualizirala je ove primjere unutar šire priče o srozavanju glazbenog novinarstva i degradaciji autorstva generalno, što je svakako jedan od faktora preplavljenosti nekvalitetnim i u raznim pogledima reducirajućim medijskim sadržajima.
"Jedna dobra stvar koju vidim usred svega ovoga je taj otpor koji dolazi kroz underground, fanzin kultura ponovno postaje aktualna, u Zagrebu je pank događanja puno više i ponuda je odlična", napomenula je.
Ipak, valja upozoriti kako seksizma ima i na drugim razinama i u alternativnim i naizgled progresivnim redovima, na što je ukazala sama Ivšić, ispričavši kako je posebnu patronizaciju i seksizam doživljavala od strane tonaca na nastupima u alternativnim prostorima.
Laurić je začetnica klupskog formata TIPSY iz Rijeke koji je u dvije godine prezentirao više od 13 suvremenih elektronskih glazbenika/ca, producenata i live nastupa, te ostvario mnoštvo gostovanja. Trenutno radi na razvoju kreativnog koncepta novog programa koji bi istraživao zvuk kroz spoj novih tehnologija i umjetnosti.U glazbenoj industriji ženama od samih početaka nudi manje prilika, moraju se više truditi, nemaju mnogo uzora, tj. drugih žena na čijim se primjerima mogu inspirirati i učiti i s kojima se mogu umrežavati, te se suočavaju s rodnim predrasudama
"Autoritet muškarca je automatski, dok žena svoj mora zaraditi, i pritom paziti da ju se ne okarakterizira kao agresivnu, šizofrenu i slično. Glazbena industrija u tom pogledu reflektira opće stanje u društvu i postojeće strukture moći", istaknula je Laurić, osvrnuvši se na poteškoće na koje je nailazila u poslovnom okruženju.
Brojna istraživanja pokazuju kako asertivno ponašanje žena, osobito na radnom mjestu, može biti negativno promatrano od strane suradnika, dok istodobno žene dobivaju negativne povratne informacije zbog toga što ne uspijevaju učinkovito komunicirati na radnom mjestu.
Kad je posao u pitanju, dvostruka priroda asertivnosti za žene stvara dilemu jer moraju balansirati između uspjeha u karijeri i pozitivnih radnih odnosa. Istraživanja pokazuju da žene koje se postavljaju "čvrsto", naglašavajući svoje vještine, postignuća i liderske ciljeve mogu (iako ne uvijek) biti viđene kao kompetentne, ali takvim ponašanjem povećavaju rizik da ih se smatra manje simpatičnim i/ili zapošljivim, "teškima za održavanje", što se itekako održava na njihovu karijeru i napredak.
Stoga žene rjeđe ulaze u pregovore oko većih plaća i napredovanja, te su rjeđe spremne isticati svoju stručnost među kolegama.Ivšić: "Jedna dobra stvar koju vidim usred svega ovoga je taj otpor koji dolazi kroz underground, fanzin kultura ponovno postaje aktualna, u Zagrebu je pank događanja puno više i ponuda je odlična"
Na pitanje asertivnosti osvrnula se Ivšić, ističući kako je u početku dosta volontirala i prihvaćala manje honorare. "U nekom se trenutku moraš zauzeti za sebe. Novca ima, mi nismo toliko siromašna industrija koliko mislimo. Moraš zahtijevati da budeš adekvatno plaćena, jer inače možeš volontirati zauvijek, što se drugih tiče", istaknula je.
U početku je dosta toga volonterski i honorarno odrađivala i Marušić, koja trenutno vodi komunikacije za The Garden i njihove brandove, a bavi se i PR-om u zagrebačkom LAA. "Taj dio volonterskog rada nešto je što većina mora proći prije nego uspije doći do neke razine od koje se može živjeti", rekla je, dodavši kako osobno nije iskusila drugačiji tretman zato što je žena, ali to je i zato što u sektoru PR-a i komunikacija većinski rade žene.
Određen period (obično višegodišnji) volontiranja i honorarnog, povremenog zarađivanja prije uspostavljanja koliko-toliko stabilnih i sigurnih poslovnih odnosa u industriji, zajednički je svim protagonisticama tribine. To otvara dodatna pitanja o limitiranosti mogućnosti za one klasno najniže na društvenoj ljestivici – koliko i kako svoje snove i želje unutar glazbene industrije mogu slijediti one/i krajnje stegnuti egzistencijalnim grčem?
Glazba i glazbena industrija ne postoje u polju neutralnoga, uvjeti proizvodnje i odnosi moći koji unutar nje egzistiraju preslika su širedruštvenog realiteta. To, na različite načine i na različitim razinama, u Hrvatskoj još uvijek ne može pojmiti većina onih koji se glazbom bave – bili oni kritičari i novinari, producenti i tonci, izvođači i autori – pa često posve nekritički (a nekad i nesvjesno) reproduciraju sve ono što štetno i regresivno.Ako želimo promjene, složile su se Ivšić, Laurić i Marušić, moramo od rane faze odgoja i obrazovanja poticati žene da biraju i razvijaju širok spektar interesa i zanimanja, da dođu u doticaj s glazbom na različitim razinama, da se ne ograničavaju na određene glazbene uloge, kao ni društvene uloge općenito
Pitanje moći i roda u našem je društvu još uvijek neodvojivo. Pitanje klase i mogućnosti/prilika također. Kroz glazbu bi nam se često htjela prodati priča, obično kroz fokus na određene idole underdogse (siromašne, žene, manjine), o uspjehu svemu unatoč, o uspjehu za koji je dovoljan talent i predan rad. Ono što nam se u tim situacijama ne govori jest da se uglavnom radi o iznimkama.
Pravilo i dalje utvrđuje, formira i reproducira posve druga dinamika – umaskirana dinamika nejednakosti. Dokle god upiremo prstom u manjinu koja je toj dinamici uspjela izbjeći (pa je sada egzotično slavljena), a ne u samu nejednakost – zadvoljavat ćemo se iznimkama, vanrednim primjercima, a svakodnevno i dalje udarati o (suptilne i manje suptilne) zidove.
Kako situaciju mijenjati, što nam je činiti, pitanje je kojim se zaokružio razgovor na tribini. Laurić je objasnila kako postoje različiti mehanizmi koje se može koristiti unutar glazbene industrije, čime se vodi i u svom radu za TIPSY. "Jedna od stvari je da nam je bitno uvijek imati rodno uravnotežen line-up, s time da pitanje kvota nikada ne ugrožava pitanje umjetničke kvalitete, jer se uvijek može naći podjednako dobre dj-ice kao i dj-eve", objasnila je.
Ako želimo promjene, složile su se Ivšić, Laurić i Marušić, moramo od rane faze odgoja i obrazovanja poticati žene da biraju i razvijaju širok Glazba i glazbena industrija ne postoje u polju neutralnoga, uvjeti proizvodnje i odnosi moći koji unutar nje egzistiraju preslika su širedruštvenog realitetaspektar interesa i zanimanja, da dođu u doticaj s glazbom na različitim razinama, da se ne ograničavaju na određene glazbene uloge, kao ni društvene uloge općenito.
Moramo učiti žene da ne dozvoljavaju da ispred njihovih bendova i instrumenata stavljaju epitete "ženski", da znaju svoju vrijednost, da ne pristaju na izrabljivanja i beskonačno "davanje", da jasno i glasno kažu kad im nešto smeta i kad nešto žele, da ne tumače patroniziranja kritičara kao stručnost, da stvaraju i istražuju, da potiču druge, da se podržavaju i budu solidarne. I da se zabavljaju, da.
