Međutim, za skupinu koja je ovaj vikend provela na našem smetlištu oni su enigmatična živa bića koja pričaju uzbudljive priče o putovanjima, klimi, vremenu, ekosustavu pa i čovjeku samom.
Zagreb, grad galebova? Mnogi će vjerojatno zavrtiti glavom, jer zasad se ove ptice drže dalje od zgrada i našeg vidokruga. Na Jakuševac ih pak dolazi pet do deset tisuća, ali o krajnjoj destinaciji naših vreća za smeće malo tko voli razmišljati. Na zagrebačko odlagalište otpada svakoga se dana slije oko tisuću tona otpada. Ironično dolaze u kamionima s velikim natpisima "otpad nije smeće".
Vrh 70-metarske planine smeća s kojeg se pruža dobar pogled na Zagreb, pravo je mjesto za meditaciju o suvremenoj civilizaciji ili suočavanje s načinom života koji živimo
Ptice koje se zimi u velikom broju okupljaju na odlagalištu uspješno recikliraju organski otpad. Među njima galebovi su daleko najbrojniji. U Zagrebu ove ptice inače izazivaju interes tek nekoliko znanstvenika, međutim, skupini koja je ovaj vikend provela na našem smetlištu oni su enigmatična živa bića koja pričaju uzbudljive priče o putovanjima, klimi, vremenu, ekosustavu. Zato im nije bilo teško potegnuti na drugi kraj Europe da bi prošetali po zagrebačkom smeću i kroz teleskope čitali brojeve na prstenovanim galebovima.
U organizaciji Udruge za biološka istraživanja BIOM u Zagrebu je, naime, održan Međunarodni susret galebara. To je već tradicionalno okupljanje zaljubljenika u galebove bez obzira bave li se profesionalno pticama, ili su samo promatrači ili prstenovači. Zagrebački susret, jedanaesti po redu, okupio je tako u Hotelu Zagreb i na Jakuševcu četrdesetak sudionika iz Velike Britanije, Njemačke, Poljske, Norveške, Švedske, Finske, Nizozemske, Srbije...
"Došao sam vidjeti najbrojnije prstenovane galebove u Srbiji. Većinom dolaze s ovoga mjesta. Možemo se dopisivati galebovima", smije se Marko Šćiban iz novosadskog Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije.
Galebovi su veliki lutalice tako da se na Jakuševcu "okuplja cijela Europa". "Kada dođeš na stanište nikada ne znaš što ćeš pronaći, koju vrstu ili podvrstu. Tako je današnji dan bio okupljalište ne samo stručnjaka iz cijele Europe, već i galebova iz cijele Europe", objašnjava, dok ostali galebari zapisuju brojeve prstenova iz Ukrajine, Litve, Mađarske...
Osim svoje skitalačke, avanturističke prirode, galebovi su uzbudljivi jer u 21. stoljeću još predstavljaju svojevrsnu enigmu, govore ovi ptičji glasnogovornici. Postoji devetnaest vrsta galebova koje se gnijezde u Europi, ali i velik broj podvrsta.
Marko Šćiban: "Galebovi većinom dolaze u Srbiju s ovoga mjesta. Možemo se dopisivati galebovima"
Prepoznati pravu podvrstu ponekad je pravi izazov. Tako se jedan od sudionika skupa, Šveđanin Christian Cederroth, u galebarenje zaljubio kada pet godina nije uspijevao identificirati vrstu kojoj pripada galeb što ga je snimio ispred svoje kuće.
Peter Rock, profesor na Bristol Universityju, prvi je put u Hrvatskoj i prvo mjesto koje je posjetio izvan hotela bilo je upravo odlagalište otpada, ali on se sasvim dobro zabavljao. "Vidio sam više smetlišta nego što si ti pojela toplih večera", uvjerava me. "Najzanimljivije mi je kada pticu koju sam prstenovao u Bristolu pronađem, u na primjer, Portugalu. Svi žele vidjeti mazne i slatke životinje, a nitko galebove. Nadam se da će i u BBC-ju, kada posnime sve polarne medvjede i pande, jednog skorog dana doći red i na galebove", kaže ovaj stručnjak koji se bavi gradskim galebovima. Naime, u Bristolu se galebovi gnijezde po krovovima kuća. Slično se već događa u, primjerice, Poreču, a prema Rockovim očekivanjima, moglo bi se dogoditi da i u Zagrebu galebovi počnu savijati gnijezda u gradu.
Primjerice, u gradu Trstu gnijezdi se 500 parova. "To je problem koji vas čeka, jer oni stvaraju puno buke i nereda, uništavaju stvari kao što su klima uređaji. U Britaniji su potrošili milijune funti da ih se otjera iz grada, ali bez uspjeha."
Tjeranje galebova razvilo se tako i u biznis na kojem mnogi zarađuju. Primjer koji je spomenut na galebarskom susretu je pola milijuna eura vrijedno postavljanje mreže preko krova jednog shopping centra u Njemačkoj.
"Ima toliko informacija koje čekaju da budu otkrivene u balkanskim zemljama, a tako malo ljudi koji se time bave, iako je Hrvatska definitivno zanimljiva turistima koji se bave gledanjem ptica", rekao je Rock, koji teleskop uvijek drži u automobilu. Jer ptice su svuda.
Peter Rock: "Vidio sam više smetlišta nego što si ti pojela toplih večera"
Promatrači ptica sasvim su osebujna skupina, spremna potrošiti i vremena i novca na svoju strast, strast koja, s druge strane, ne čini štetu okolišu. Christian Cederroth je tako u Zagreb došao iz Južne Afrike, gdje je proveo više mjeseci promatrajući ptice. "Da, radim što manje mogu za što više novca, i onda ih odem potrošiti na promatranje ptica", kaže. Nakon skupa u Zagrebu planira unajmiti automobil, odvesti se do obale i promatrati morske galebove.
Ovakva predanost ptičjem svijetu iznenadit će mnoge čitatelje, ali, iako promatranje ptica nije popularno u Hrvatskoj, na sjeveru Europe i u, primjerice, Velikoj Britaniji, sasvim je drugačije. Društva koja okupljaju promatrače ptica u tim zemljama broje članove na tisuće, a britansko Kraljevsko društvo za zaštitu ptica ima impozantan broj od milijun članova, 1 300 zaposlenih i 18 000 volontera.
"Kod nas je promatranje ptica, birdwatching, vrlo popularno. Čak se i šalimo na račun onih koji samo skupljaju vrste, zovemo ih 'twichers', kolekcionari rijetkih ptica. Oni imaju i takozvani klub 400. Ako vidiš 400 rijetkih vrsta, u eliti si", opisuje.
Iako za osnovnu opremu nije neophodno potrošiti mnogo novca, u Hrvatskoj je promatranje ptica kao hobi gotovo nepoznato. "Za oko 400 kn može se kupiti solidan dalekozor, a hrvatsku verziju knjige za prepoznavanje ptica za 180 kuna, i to je dovoljno. Međutim, Englezi i Skandinavci potroše i do 30 000 kuna na teleskope, pa su sigurno zanimljivi i kao turisti. Nama je u udruzi želja razvijati birdwatching turizam, koji je apsolutno ignoriran, iako bi produžio turističku sezonu. Nitko od promatrača ptica neće dolaziti u srpnju i kolovozu nego od kraja travnja do lipnja ili u rujnu i listopadu. Sigurno se više ljudi može privući s pticama nego s golfom", ispričao nam je Vedran Lucić iz udruge organizatora BIOM.
Lucić i inače redovito dolazi na Jakuševac, gdje pomaže Luki Jurinoviću s Veterinarskog instituta u prikupljanju uzoraka u sklopu projekta Monitoringa virusa influence u divljih ptica.
Vedran Lucić: "Nama je u udruzi želja razvijati birdwatching turizam, koji je apsolutno ignoriran, iako bi produžio turističku sezonu"
U nedjelju je Jurinović prstenovao tamnoleđeg galeba, što je prvo prstenovanje ove vrste u Hrvatskoj. Osim tamnoleđeg galeba, prstenovano je nekoliko srebrnastih galebova, više pontskih galebova i velik broj galeba klaukavaca.
"Ptice bez prstenja su anonimne, kada stavite prstenje možete vidjeti kuda se kreću. Na primjer, zanimljivo će biti vidjeti što će se dogoditi kada zatvore ovo odlagalište. Kuda će te ptice otići? To će nam prstenovi reći. Trebamo još mnogo istraživati, ali ni vlada u Britaniji ne želi dati novac za galebove," kaže Rock.
Prstenovati galebove nije lagan posao. Prvo je potrebno postaviti mrežu, i kao mamac za galebove kruh, te zatim čekati da ptice dođu na domet mreže, što može potrajati satima. Zimi na smetlištu ima mnogo više galebova nego ljeti, kada mogu pronaći druge izvore hrane. Što je hladnije, galebove će prije privući kruh. Međutim, to znači i da oni koju prstenuju, osim što udišu neugodne mirise i gacaju po smeću, provode duge sate na niskim temperaturama.
Međutim, ovoga vikenda nije se činilo da to ikome stvarno smeta. Iako će možda većini djelovati čudno, ali vrh 70-metarske planine smeća s kojeg se pruža dobar pogled na Zagreb, pravo je mjesto za meditaciju o suvremenoj civilizaciji ili suočavanje s načinom života koji živimo, sasvim sigurno neodrživim, sasvim sigurno negdje ključno pogrešnim.
"Mi ne posjedujemo planet, dijelimo ga. Važno je razumjeti gdje spadamo u nečijem velikom planu", govori Peter Rock dok promatramo sive zgrade zagrebačkih rubnih kvartova, među hrpama otpada, s jatom galebova iznad glave.
Prebrojavanje ptica na Muri, Dravi i Dunavu
Tijekom siječanjskog međunarodnog prebrojavanja ptica na području Mure, Drave i Dunava te njihovih poplavnih područja, izbrojano je ukupno 163 291 ptica močvarica, izvijestio je WWF. Koalicija dvanaest nevladinih udruga za zaštitu ptica i prirode iz Slovenije, Hrvatske, Mađarske i Srbije sa svojim članovima, promatračima ptica i čuvarima rijeka, pregledala je 470 kilometara rijeka u potrazi za zimujućim močvaricama.
Osim vrlo velikog ukupnog broja močvarica izbrojene su i značajne populacije nekoliko
virovitica-nature.com
mura-drava__0e4.jpg
vrsta ptica, poput 1 868 jedinki globalno ugroženog malog vranca ili 223 orla štekavca, najveće grabljivice ovog područja.
Područje koje prekriva više od 800 000 hektara jedno je od najvećih netaknutih prirodnih područja u cijelom Dunavskom slivu te je nedavno predloženo za proglašenje prvog Rezervata biosfere koje će se protezati na području čak pet država. Unatoč nevjerojatnim prirodnim i ekološkim vrijednostima, Mura, Drava i Dunav su i dalje ugrožene regulacijskim i infrastrukturnim projektima poput planirane regulacije 53 kilometra Dunava od hrvatsko-mađarske granice do ušća rijeke Drave. Ako bi se ovaj projekt proveo, on bi značajno negativno utjecao na Ramsarska područja Kopački rit i Gornje Podunavlje koja predstavljaju srce budućeg Rezervata biosfere, upozorio je WWF.
Članak je objavljen uz podršku Heinrich Böll Stiftung - Hrvatska. Iznesena
mišljenja nužno ne odražavaju stajalište Heinrich Böll Stiftunga.
