Na štete je u ponedjeljak upozorila i Europska Komisija, a Ministarstvo zaštite okoliša i energetike ponovo pokazalo zapanjujuću vještinu neuvjerljivog muljanja i nebrige za javni interes. Europska Komisija u svom je izvješću istaknula kako je Hrvatska jedna od članica kojoj prijeti vrlo velika opasnost da neće ispuniti ciljeve recikliranja do 2020. godine, što znači da na adrese građana i građanki uskoro stižu kazne u vidu višestruko većih mjesečnih računa za otpad. Te će kazne najviše pogoditi odgovorne građane koji žele odvajati i reciklirati otpad, ali im neodgovorni gradovi i općine, zajedno s Ministarstvom zaštite okoliša nisu omogućili dovoljno dobar sustav.
Hrvatska je jedna od članica kojoj prijeti vrlo velika opasnost da neće ispuniti ciljeve recikliranja do 2020. godine, što znači da na adrese građana i građanki uskoro stižu kazne u vidu višestruko većih mjesečnih računa za otpadEuropska Komisija iznosi niz kritika na postojeći sustav te preporuka za unaprjeđenje. Između ostalog: "odvojeno prikupljanje otpada koji se može reciklirati, uključujući biootpad, još uvijek se učinkovito ne provodi", "ekonomski poticaji za građane i jedinice lokalne samouprave još nisu uvedene", "potrebna je revizija prioriteta trošenja sredstava iz EU fondova jer su sadašnji usmjereni na izgradnju centara dok bi trebali biti na odvajanje otpada za recikliranje i biootpada”.
Podsjetimo, Europska Komisija je i prije više od dvije godine reagirala na štetne planove Vlade RH i županija za izgradnju 13 megacentara za gospodarenje otpadom (CGO), kazavši da oni u opasnost dovode ispunjavanje EU obveza koje se odnose na odvojeno prikupljanje otpada. To upozorenje ignorirano je, kao i višegodišnja upozorenja od strane okolišnih udruga, građana i struke.
Umjesto da odustane od gradnje novih centara te poboljša sustav odvojenog prikupljanja, recikliranja i kompostiranja, Ministarstvo potiče ulaganja više milijardi kuna u preostalih devet CGO-a, iako je njihova nefunkcionalnost i štetnost jasno vidljiva na primjeru prva dva izgrađena (Marišćina i Kaštijun). Oni imaju problem s prekapacitiranošću, smradom, zagađenjem, skupoćom za JLS te nemogućnošću plasmana nekvalitetnih produkata (RDF, SRF). Centre vode tvrtke kojima upravljaju županije i bogate se pojedinci, što se prokazalo na slučaju Piškornice u kojoj je direktor (ujedno i direktor Grupacije svih CGO) sam sebi isplaćivao milijunske bonuse za nerad i zagađenje okoliša.
Ministarstvo više od godinu dana na sva zvona najavljuje nikad raspisane natječaje za sufinanciranje hitno potrebnih sortirnica, kompostana i centara za ponovnu uporabu otpada, a istovremeno donosi brojne štetne odluke. Primjerice, izmjene Zakona u koji se unose odredbe da JLS Ministarstvo više od godinu dana na sva zvona najavljuje nikad raspisane natječaje za sufinanciranje hitno potrebnih sortirnica, kompostana i centara za ponovnu uporabu otpada, a istovremeno donosi brojne štetne odlukemoraju svoj otpad predavati u centre, usvajanje zaključka o potrebi izrade studije za uspostavu sustava energetske oporabe (spaljivanja) otpada u RH te prošlogodišnje Odluke o PGO koja, bez revizija i studija, dalje gura sporne lokacije, potiče zastarjelu tehnologiju i definira velike kapacitete CGO. Također, Ministarstvo vodi niz sporova s građanskim inicijativama i udrugama civilnog društva, poput sporova oko centara u Lećevici i Lučinom Razdolju, a studije izvedivosti, koje definiraju važne parametre za kvalitetu života građana, ne želi uputiti u javnu raspravu ili barem dati na javni uvid, pribojavajući se nemogućnosti odgovora na valjanu argumentaciju struke i građana.
Čemu služi Ministarstvo zaštite okoliša kada ono nema namjeru štititi okoliš, već mu sustavno nanositi štete? Sve pobrojane činjenice pokazuju da je ministar Ćorić svojim odlukama pokazao nesposobnost za rješavanje problema te zanemario svrhu Ministarstva zaštite okoliša. Pozivamo premijera da ga zasluženo razriješi dužnosti, a budućeg minstra da radi u korist javnog interesa i zaštite okoliša.
Ministarstvo mora poštovati upozorenja Europske Komisije, ogorčene javnosti i zdravog razuma, te umjesto stvaranja privida i hvaljenja da ulaže u kružno gospodarstvo odustati od izgradnje preostalih centara i početi provoditi konkretne mjere kako bi se osigurao dostupan, isplativ i decentraliziran sustav odvajanja i recikliranja. Time bi se ispunili ciljevi i izbjegle ogromne kazne koje će u suprotnom morati platiti građani i građanke.