Pod egidom borbe protiv terorizma, Vijeće ministara Europske unije donijelo je krajem travnja tajni dokument pod nazivom Instrument for compiling data and information on violent radicalisation processes. Prevedeno sa birokratskog jezika, koji uvijek zvuči pomalo benigno, radi se o klasičnom popisu "radikalnih" elemenata u društvu koje bi policiji i raznim sigurnosnim agencijama trebao poslužiti za prikupljanje podataka o aktivistima sa cijelog političkog spektra. U EU terminologiji to se eufemistički naziva skupljanjem podataka o širenju radikalnih poruka (radical messages).
Bez definiranja radikalnog i radikalizacije, EU činovnici sveli su potencijalne nasilnike na četiri kategorije: ekstremno lijeve/desne, nacionaliste, islamiste i antiglobaliste, sve navodno u cilju boljeg shvaćanja što ljude dovodi do odluke o nasilnom djelovanju. Tome bi trebao poslužiti instrument od sedamdeset pitanja koja skeniraju cjelokupni život i djelovanje određenog pojedinca ili grupe koja u nekom trenutku padne pod znatiželju sustava. Pokriveno je sve, od osnovnih podataka o datumu i mjestu rođenja pa do obiteljskih, emocionalnih i ekonomskih okolnosti. Tamo negdje pri kraju upitnika nalazi se pitanje koje bi, očito trebalo biti na početku: "Je li osoba imala usmenih komentara o poduzimanju nasilnih akcija?" (Has the person made oral comments on:intention of taking part in violent action?)
U cijeloj priči posebno je zabrinjavajuće to što je odluka o stvaranju popisa "radikala" donesena tajno i bez znanja Europskog parlamenta
Ironije radi, u dokumentu koji je nastao u sklopu europske strategije borbe protiv terorizma iz 2005. godine, terorizam se spominje samo jednom, a kako upozorava nevladina organizacija State Watch, koja je i "provalila" tajni dokument, "politički je aktivisti koji nemaju nikakve veze sa terorizmom mogli bi se naći pod nadzorom vlasti koja će ispitivati i sakupljati podatke o njihovim prijateljima, obitelji, političkim uvjerenjima i slagati njihove psihološke profile".
Pitanja kojih nema u upitniku, ostaju otvorena. Kako se to uopće definira radikal i radikalno? Što uopće predstavlja taj proces označen kao radikalizacija i kojim se opravdava namjera popisivanja aktivista? Kako se mogu uspostaviti čvrste veze i povezanosti između hodanja po raznim protestima, izražavanja neslaganja s vlasti i stvarnog odlučivanja na nasilje? Kako se to definira npr. islamist? Da li u tu kategoriju spadaju i osobe koje su rođenjem povezane sa islamskom vjerom i preko raznih udruga i kulturnih centara ostaju povezani s njom? Tko sve uopće spada u kategoriju antiglobalista i da li to znači da po defaultu spada u nasilnika?
"U EU ima milijuna ljudi sa 'radikalnim' idejama koji pak nemaju nikakvu intenciju koristiti nasilje", upozorava Tony Bunyan iz State Watcha.
Jedna od rijetkih političarki koja je reagirala nakon javnog objavljivanja dokumenta je Sarah Ludford, britanska članica europskog parlamenta koja je u izjavi za Euobserver zdravorazumski upozorila da biti radikal nije isto što i biti terorist. "I ja sam radikal kad se radi o zaštiti osobnih podataka. Demokratsko društvo ne bi funkcioniralo bez svojih disidenata, nismo razmontirali komunizam i fašizam kako bi postali sumnjičavi na ljude koji imaju drugačije mišljenje od establišmenta".
Ono što je posebno zabrinjavajuće u cijeloj priči je da je odluka o stvaranju takvog popisa donesena tajno i bez znanja Europskog parlamenta, što ne čudi s obzirom na stalne rasprave o EU kao nadnacionalnoj tvorevini kronično oboljeloj od demokratskog deficita što u realnosti znači da se većina bitnih odluka za sve članice saveza donose u uskom krugu moći, bez ikakvog uplitanja i znanja javnosti.
"Ne smijemo pretjerivati sa ljubavlju prema EU jer je i tamo riječ o načinu koncentracije moći koji pokušava očistiti tzv. mainstream poziciju za sebe, razgraničavajući je spram nedopustivih radikala. O tome je bilo puno riječi nakon Drugog svjetskog rata, liberaliziralo se tokom devedesetih, a zaoštrilo ponovno nakon 11. rujna", objašnjava Žarko Puhovski kojeg postojanje ovakvog popisa nije ni najmanje iznenadilo, jer kako kaže, "terorizam se danas razumije kao zadana stvar i služi kao opravdanje za veoma ozbiljno reduciranje ljudskih prava i sloboda. Ako je nekome utjeha, to se u EU provodi mnogo manje radikalno nego u Americi".
Žarko Puhovski: Ne smijemo pretjerivati sa ljubavlju prema EU jer je i tamo riječ o načinu koncentracije moći koji pokušava očistiti tzv. mainstream poziciju za sebe, razgraničavajući je naspram nedopustivih radikala
Kako volimo na europska pravila i proklamirane vrijednosti gledati kao nedvojbene, nema sumnje da će postojanje ovakvih popisa jednog dana utjecati i na situaciju u Hrvatskoj u kojoj su "radikali", kako kaže Puhovski, "dosad bili dosta nježno tretirani, uz veoma rijetke izuzetke".
Lako je zamisliti scenarij u kojem bi građani aktivni oko trenutnih zbivanja u Varšavskoj ulici u Zagrebu bili označeni kao radikali (ako već nisu). Protivnici odluka vlasti nemaju automatski na umu nasilno rušenje te iste vlasti, ali to je nešto ovaj upitnik ne propituje. Zastrašujuća je pomisao na ogromnu mogućnost pogreške koju proizvode ovakvi popisi i koji mogu imati katastrofalne posljedice na život pojedinaca koji su njime zauvijek obilježeni, a čija je krajna moguća posljedica uhićenje i pritvaranje.
Aktivistički profil kao stvoren za razne popise je i Jelenin, dugogodišnje aktivistice koja je sudjelovala u studentskim blokadama, ali i volontirala preko organizacije Human Rights Watch u okupiranoj Palestini. Sigurna je da je izraelske vlasti više nikad neće pustiti preko palestinske granice.
"Aktivisti godinama upozoravaju da će se na udaru ovakvih zakona i proširenih ovlasti naći i aktivnosti usmjerene na zaštitu ljudskih prava i okoliša. Na kraju, ukidaju se i prava na okupljanje, prosvjed i otvorenu političku raspravu", kaže Jelena. Definicije "terorizma", "radikalnih poruka" i "nasilja" su nejasne i znače ono što u tom trenutku odgovara onima koji su na vlasti. Pokušate li izraziti svoj prosvjed protiv takvog stanja stvari, izlažete se nadzoru represivnih aparata i zakonskom progonu pod optužbom da širite "radikalne poruke".
Odnedavno u Hrvatskoj djeluje lijevo orijentirana organizacija Crvena akcija, čiji član Nikola kaže da "da ovakav razvoj situacije pokazuje koliko su bile naivne ideje o EU kao nekakvom jamstvu ljudskih prava i ujedno ocrtava dosege političkih sloboda-dopušteno je svako mišljenje ukoliko nije mišljenje protiv sustava".
"Ovaj dokument nije usmjeren prvenstveno protiv terorista, nego protiv 'radikala' čiji grijeh može biti čak i to da usmeno kritiziraju sustav. Cilj ovakvih mjera nije sprečavanje nasilja, nego zadržavanje državnog monopola na nasilje".
Zoran Pusić: Zgražamo se nad događajima od prije trideset ili četrdeset godina kad je postojala Bijela knjiga, a sad imamo još goru stvar koja dolazi iz Europe. Popis ljudi koji imaju radikalne ideje apsolutno je zastrašujući, u stilu je Orwellove 1984. i isto tako je jedan oblik radikalizma
Zoran Pusić iz Građanskog odbora za ljudska prava na ovakve vijesti iz Europe reagira potpunom osudom. "Zgražamo se nad događajima od prije trideset ili četrdeset godina kad je postojala Bijela knjiga, a sad imamo još goru stvar koja dolazi iz Europe. Popis ljudi koji imaju radikalne ideje je apsolutno zastrašujući i u stilu Orwellove 1984. i isto tako je jedan oblik radikalizma."
Ovakvo stanje Puhovski pak definira kao nesvjesno i ispod opće razine. "Na prvoj razini je uvijek liberalna priča o tome kako je sve dopušteno dok nije nasilno, međutim, preko vrlo jednostavnih formulacija odlučuje se što je potencijalno nasilno i olako se lijepe etikete ekstremizma".
"Borim se za društvo koje će biti neusporedivo pravednije i demokratičnije od ovog u kojem sada živimo. Režim koji me zbog toga progoni i zaslužuje da bude srušen, a sve represije mogu me samo ohrabriti da se protiv njega borim još žešće. Siguran sam da će većina ljudi koji se zbog želje za boljim svijetom nađu na tim popisima reagirati isto kao ja", zaključuje Nikola.
Međutim, za razliku od njegovog uvjerenja o većini ljudi koji su spremni za borbu za drugačijim svijetom, većina ipak reagira puno pasivnije, a ideja o potencijalnom završavanju na nekakvom popisu dovoljna je za odvraćanje od političke participacije, koja je ionako u većini sadašnjih demokratskih poredaka svedena na minimum. Kad takve poruke dolaze upravo iz Europske unije čije je postojanje utemeljeno na idejama kao što su ljudska prava, sloboda mišljenja, djelovanja i kretanja, nameće se pitanje koliko slobodnog prostora za smisleno političko djelovanje ostaje u situaciji kad je međunarodna zajednica (što god ona predstavljala) potpuno inficirana histerijom borbe protiv terorizma? Ili kako svoju analizu spornog dokumenta zaključuje Tony Bunyan, "svakodnevni politički život mogao bi postati kontaminiran nevidljivim sumnjama iskonstruiranim od strane državnih agencija. Otvorena politička rasprava i aktivnost mogla bi postati tako još jedna kolateralna žrtva rata protiv terorizma.
