Foto: M.K.Foto: M.K."Ekološka poljoprivreda jedini je model poljoprivrede koji brine o našem nacionalnom blagu - plodnosti tla, raznolikosti agroekosustava, čistoj vodi i zraku i ostalim važnim resursima, održivo ih koristeći i unaprjeđujući. Kao takva treba u očima javnosti zauzeti mjesto koje zaslužuje i ne smije se promatrati isključivo kroz prizmu prinosa po jedinici površine i odnosa kratkoročne dobiti i ulaganja", poruka je treće godišnje skupštine Hrvatskog saveza udruga ekoloških proizvođača, održane 21. siječnja u Buzinu kraj Zagreba.

Na ovoj skupštini Savezu su se priključile dvije nove članice te on trenutno okuplja 13 udruga ekoloških proizvođača iz cijele Hrvatske. Kako je ovogodišnja skupština bila izborna, kao novi predsjednik udruge izabran je Robert Poturica, ekološki proizvođač lavande i proizvoda od lavande iz Karlovca.

Prvi zakon o ekološkoj poljoprivredi u Hrvatskoj je donesen još 2001. godine, no i dalje se događa da kupci budu namamljeni privlačnim nazivima kao što su "prirodno", "zdravo" i "domaće" što o proizvodu ne govori ništaStrateški plan donesen na skupštini izdvojio je četiri osnovna strateška pravca: kreiranje pravednijeg tržišta i marketinga ekoloških proizvoda, zagovaranje kvalitetnije politike po pitanju ekološke poljoprivrede i prehrambenog suvereniteta, traženje inovativnih rješenja razvoja ekoloških proizvodnih modela, razmjena znanja i širenje dobre prakse te unutrašnji razvoj Saveza i pomoć udrugama članicama.

Prema važećoj Uredbi Vijeća Europske Unije "radi zaštite potrošača i poštenog tržišnog natjecanja, izrazi koji se koriste za označivanje ekoloških proizvoda trebali bi biti zaštićeni od upotrebe na konvencionalnim proizvodima u cijeloj Zajednici i neovisno o jeziku koji se koristi", što znači da se nazivom eko, bio, organsko i sl. smiju označavati samo certificirani ekološki proizvodi. No usprkos jasnom definiranju ekološke poljoprivrede unutar zakonodavnih okvira, ta definicija nažalost, nije u potpunosti zaživjela u javnosti.

Prvi zakon o ekološkoj poljoprivredi u Hrvatskoj je donesen još 2001. godine, no i dalje se događa da kupci budu namamljeni privlačnim nazivima kao što su "prirodno", "zdravo" i "domaće" što o proizvodu ne govori ništa. Događa se da čak i na ekološkim sajmovima sudjeluju i proizvođači koji nemaju eko certifikat što dodatno zbunjuje kupce i ruši vrijednost ekološkog certifikata. Zbog toga je još uvijek potrebno raditi na edukaciji kupaca i gdje god je to moguće, uspostaviti direktan kontakt i razvijati dugoročna partnerstva proizvođača i Zabrinjavajuća je i činjenica da novi Akcijski plan razvoja ekološke poljoprivrede još uvijek nije donesen niti je napravljena sustavna analiza provedbe prethodnogpotrošača. Dio vizije Saveza je zbog toga, ne samo ekološka proizvodnja nego i poticanje zdrave prehrane i prehrambenih navika.

Strateški cilj povećanja površina na 8 posto zacrtan Akcijskim planom razvoja ekološke poljoprivrede za razdoblje 2011-2016 nije dosegnut iako su površine prema podacima Eurostata u 2016. godini povećane na 6,05 posto kao rezultat povećanja poticaja provedbom Programa ruralnog razvoja te činjenicom da u ukupne površine ulaze i velike površine ekoloških pašnjaka. Ta brojka zbog toga ne daje realnu sliku proizvodnje, a na tržištu i dalje nedostaje ekološkog voća i povrća. Sami poticaji, nisu dovoljni. Mnogi drugi ciljevi spomenutog akcijskog plana isto tako nisu dostignuti kao što je primjerice pokretanje projekta izrade i primjene hrvatskih standarda za eko-trgovine, eko-restorane, eko-agroturizme i/ili eko-hotele, zatim poticanje institucijske kupovine ekoloških proizvoda za potrebe javnih kuhinja što bi moglo biti ostvareno kroz zelenu javnu nabavu i drugo.

Foto: HSUEP Foto: HSUEP

Događa se da čak i na ekološkim sajmovima sudjeluju i proizvođači koji nemaju eko certifikat što dodatno zbunjuje kupce i ruši vrijednost ekološkog certifikataPotpora udrugama ekoloških proizvođača također izostaje pa mnoge udruge jedva ostvaruju osnovna sredstva za rad. Sve ove mjere trebale su doprinijeti smanjenju ovisnosti ekoloških proizvođača isključivo o svirepim zakonima tržišta i dati prednost ovoj čistoj grani proizvodnje čije se dobrobiti redovito naglašavaju u raspravama o turizmu i prirodnim potencijalnima naše zemlje. Zabrinjavajuća je i činjenica da novi Akcijski plan razvoja ekološke poljoprivrede još uvijek nije donesen niti je napravljena sustavna analiza provedbe prethodnog. Iako Mjere ruralnog razvoja ostavljaju prostora za poboljšanja, kreiranje pravilnika, a time i njihova provedba u mnogim segmentima ne daje zadovoljavajuće rezultate. Ciljevi Saveza su zbog toga ostvarivanje kvalitetnije komunikacije i suradnje s državnim institucijama i stručnim tijelima.

Istraživanja u ekološkoj poljoprivredi provode se još uvijek rijetko, a njihovi rezultati još rjeđe dolaze do proizvođača. Kako bi pronašli najefikasnije modele proizvodnje, širili primjere dobre prakse i unijeli ekološke inovacije na svoja gospodarstva, članovi Saveza održavaju edukacije o biodinamičkoj proizvodnji, sjemenarstvu, permakulturi, prehrambenom suverenitetu i dr. Proizvođači razmjenjuju iskustva kroz posjete gospodarstvima što planiraju nastaviti i unaprijediti i u 2018.

<
Vezane vijesti