Prvi referendum je upriličen u ožujku 2011. poslije rušenja Mubaraka. Glasačkim kutijama je tada pristupilo 41 posto registriranih birača, od kojih je 77 posto podržalo predloženi ustav. Drugi puta u studenom 2012, kada ih je 33 posto izašlo na birališta, od kojih je njih 64 posto dalo zeleno svijetlo novom ustavu. Prijedlog njegova teksta bio je prethodno usuglašen u parlamentu u kojem su stranka Muslimanskog bratstva (MB) i njezini islamistički saveznici imali većinu. I treći puta, 14-15 siječnja ove godine, šest i pol mjeseci pošto je ministar obrane general-pukovnik Abdel-Fatah El-Sisi smijenio demokratski izabranoga predsjednika Mohameda Mursija i suspendirao "islamistički ustav". Prijedlog teksta ustava što je sada dat na glasanje sastavila je 50-člana komisija, čije je članove odredio privremeni predsjednik države Adli Mansur, na taj položaj postavljen od egipatskih generala.
U Egiptu je uvijek bio problem kako se ustavne odredbe primjenjuju i poštuju u praksi, i državni organi, "posebno organi reda," bili su im česti prekršitelji. p
U komisiji je sjedio samo jedan islamist - predstavnik salafističke Al-Nur stranke - koja se je priklonila generalima s ambicijom da preuzme politički prostor što je ranije ripadao MB-u. Ovu je privremena vlada u međuvremenu zabranila i poglasila "terorističkom organizacijom". Mursi i svi poznatiji prvaci MB-a, te brojni aktivisti organizacije, su pohapšeni. Glavnima među njima suđenje je odloženo, dok većina običnih aktivista dobija zatvorske kazne od po 2-3 godine ili u pritvoru čeka optužnice.
Svi referendumi što su upriličeni poslije rušenja Mubaraka, pa tako i ovaj, proglašavani su historijskim prekretnicama sa kojima počinje nova era u kojoj će svi problemi zemlje biti riješeni, ali se svaki puta događalo suprotno. I ovoga je puta najavljen početak izlaska iz trogodišnje krize. Egipćani su se vratili tamo gdje su bili kada su se 2011. pobunili protiv nezaposlenosti, korupcije i policijskih brutalnosti. Usprkos višestruko ponavljanih izbora, danas žive puno gore.
Referendum
U komisiji koja je pripremala prijedlog ustava, kojom su dominirali liberali i sekularisti, donekle su ublaženi islamistički tonovi iz "Mursijeva ustava"
Pripreme za dvodnevne izbore u 27 guvernorata i u diplomatsko-konzularnim predstavništvima u inozemstvu što su im prethodili bile su temeljite. Registrirano je ukupno oko 53 milijuna glasača, kojima je za razliku od prošlog referenduma omogućeno pristupiti referendumu u bilo kojoj od nekih 13 tisuća izbornih jedinica uz prezentiranje osobnih iskaznica. Sam postupak je nadgledao približno isti broj sudaca uz više pomoćnika iz državne administracije. Sve do 48 sati prije početka nije bilo jasno kojim je organizacijama iz zemlje i inozemstva biti izdata dozvola za praćenje procesa izjašnjavanja. Tek je onda Visoka izborna komisija objavila kako ih je izdala 54, dok je, pozivajući se na kriterije Ministarstva socijalne solidarnosti, 13 zahtjeva odbijeno. Zahtjevi političkih stranaka su unaprijed odbijeni, ali i aplikacije više organizacija za zaštitu ljudskih prava. Među ovima je najpoznatiji pokret 6 aprila koji je bio jedan od ključnih pokretača protesta protiv Mubaraka. Od inozemnih grupa, refendum su pratile misije Europske Unije, Afričke Unije i Arapske Lige. Pripušten je i Transparency International, nevladina organizacija čije je sjedište u Berlinu i koja se bavi svim vrstama korupcije širom svijeta. U Egiptu ima svoju lokalnu filijalu. Najveći broj promatrača, njih 90, poslao je Democracy International, financiran od američke državne agencije za međunarodnu pomoć - USAID. Većina promatrača su mu američki državljani, ali devetorica nisu, među kojima i jedan Hrvat. Carterov centar, čije su ekipe pratile dva prethodna referenduma, ovoga je puta tiho odustao, jer mu domaći nisu garantirali transparentnost referendumskog procesa.
Ministarstvo obrane je unaprijed objavilo kako će 160 tisuća vojnika osiguravati proces izbora, dok je Ministarstvo unutrašnjih rasporedilo 200 tisuća policajaca. Vlasti su se bojale protesta MB-a koji bi mogli poremetiti referendumsko izjašnjavanje. Zabranjena je bilo političko agitiranje ispred ili u blizini birališta.
Eksploziju bombe ispred zgrade suda u Kairu sat i pol prije otvaranja birališta - vlasti su iskoristile kao opravdanje poduzetih mjera sigurnosti. Nitko nije stradao u ovoj terorističkoj diverziji, ali je dio fasade suda oštećen. Odgovornost za napad, kao i neke ranije i kasnije puno teže, preuzela je džihadistička grupa Ansar Bait Al-Makdis, također poznata kao "Borci Jeruzalema". Inače operira na Sinaju, gdje je skoro u svakodnevnom sukobu sa vojskom i policijom. Povremeno ispaljuje primitivne rakete domaće izrade prema Izraelu, uglavnom u prazno. Vlasti i mediji u njihovoj službi, ove i slične terorističke akte pripisuju MB-u ili ih tumače dosluhom MB-a sa sinajskim džihadistima i Hamasovim "palestinskim teroristima".
Sada je stipulirano - prepričavam - da je islam državna religija, a principi islamskoga prava glavni izvori zakonodavstva
Postavljeno je pitanje kako je moguće spriječiti ponovljena glasanje u više izbornih jedinica u situaciji kada ne postoji jedinstveni registar birača. Problem je također što je približno polovica elektorata nepismena ili polupismena, i što je izložena unisonim navijanjima državnih i privatnih RTV medija koji agresivno propagiraju masovni izlazak na referendum i glasanje "za". Oni što su se odlučili za bojkot referenduma ili za negativan glas praktično su bili onemogućeni i svoje su poruke slali preko privatnih facebooka ili SMS-ova. Novinari katarske Al-Jazeere u Kairu, koji su nešto od tih njihovih protivljenja slali u eter, su pohapšeni. Desetak aktivista male umjerene islamističke stranke što su sedam dana prije referenduma na ulicama Kaira dijelili letke kojima se je pozivalo na negativno izjašnjavanje, bili su također uhapšeni. Stranka je poslije toga objavila bojkot referenduma. Trojica najpoznatijih vođa egipatske pobune protiv Mubarakove autokracije u siječnju 2011, koji su se nedavno ponovo bunili protiv vojno-policijske represije, završili su u istražnom zatvoru. Njihov pokret "6 aprila" pozvao je na bojkot referenduma. Nema ničega zajedničkog sa MB-om i islamističkom Koalicijom za obranu legitimiteta (smijenjenog predsjednika Mursija), koji su također bojkotirali referendum.
Prošao sam prvog i drugoga dana pored dva izborna mjesta, koja sam obilazio i prilikom izjašnjavanja za "Mursijev ustav" i prije toga za njegov izbor na predsjednički položaj. Tada su bili ogromni redovi i ulice su bile zakrčene građanima, što se ovoga puta nije ponovilo. U kratkom redu ispred ulaza nije bilo više od dvadesetak starijih muškaraca. Drugog referendumskog dana pred glasačkim mjestom u mojem susjedstvu nije bilo nikoga osim policajaca u crnim uniformama i dvojice vojnika u punoj ratnoj opremi pred ulazom koji su izgledali kao počasna straža. Posteri sa fotosima generalpukovnika Sisija krasili su pano iznad ulaza. Manji leci s njegovim likom bili su prikucani po okolnom drveću. Rekao bih da je to navijanje za Sisija i za "njegov ustav", barem ovdje u središtu grada, gdje se kreću mnogi stranci, bilo umjereno u poređenju s onim što sam kasnije gledao na državnoj TV. Neka izborna mjesta, zaštićena vrećama pijeska iza kojih su virili šljemovi vojnika i vrhovi njihovih pušaka, više su podsjećali na Bagdad nego na Kairo gdje živim posljednjih 23 godine. Pred nekima od njih su upriličene manifestacije podrške "spasiocu nacije" u kojima su prednjačile žene. Fotosi "oduševljene podrške" sa stotinjak raznih lokaliteta štancani su već drugoga dana referenduma, i kasnije, sa novim vijestima, stalno ponavljani.
Kampanja "Sisija za predsjednika" nije prestala ni poslije objavljivanja rezultata referenduma.
Rezultati
Prvo su priopćeni rezultati izjašnjavanja egipatskih građana u inozemstvu. U diplomatsko-konzularnim predstavništvima registrirano ih je nešto preko 680 tisuća, iako ih izvan zemlje živi oko osam milijuna. Biralištima ih je pristupilo oko 287 tisuća, što je manje nego na prethodnom referendumu. Oko 95 posto podržalo je ustavne promijene. Pomoćnik ministra vanjskih poslova objasnio je slabiju izlaznost činjenicom da sada za razliku od prošloga puta nije bilo omogućeno izjašnjavanje elektronskom poštom. No sve je proteklo u najboljem redu.
To nije bio slučaj u samom Egiptu, gdje je prema priopćenju Ministarstva zdravstva devet lica poginulo, dok su četvorica umrla pri glasanju(!?). Bilo je preko 60 povrijeđenih, od kojih je 16 zadržano na bolničkom liječenju. Dan poslije referenduma, u vrijeme islamističkih studentskih protesta na Kairskom sveučilištu, poginuo je jedan student, a četvorica su ranjena. Bilo je gužve i na Al-Azharu. Studenti su demonstrirali istovremeno na Sveučilištu Ain Šams, protestirajući protiv ubojstva jednog od njihovih prošle nedjelje i tražeći oslobađanje pohapšenih kolega. Provalili su vrata dekanata, uzvikujući parole protiv dekana i predsjednika Sveučilišta, protiv vojske, "huliganske policije" i protiv "krvavog ustava". Nije jasno kako se je to završilo. Policija je priopćila kako je u dane referenduma privela 444 osumnjičenih koji pokušali omesti njegovo održavanje.
U obiteljskim odnosima i pitanjima personalnog statusa, kršćani i židovi primjenjivat će svoja vjerska pravila
Prema Vrhovnoj izbornoj komisiji, referendumu je pristupilo 38,6 posto registriranih birača od kojih je čak 98,1 posto podržalo novi ustav. Izlaznost je ovoga puta bila nešto slabija nego 2011, ali za pet postotka veća nego 2012. No glasovi podrške su znatno nadmašili rezultate prethodna dva referenduma, pogotovo onog održanoga za Mursijeva mandata.
To je bilo za očekivati, jer su svi referendumi, od onoga "naserističkog" 1956. do "Mursijeva" ustava 2012, a bilo ih je ukupno osam - "masovno podržani". U toj seriji, sa 64 posto podrške, najlošije je zapravo prošao Mursi. Čak je nepopularni Mubarak bio 2007. bolji od njega s 80 posto glasova. Ovaj "Sisijev ustav", kako ga već nazivaju, može se po broju glasova "za" mjeriti sa rezultatima postizanim na Naserovim i Sadatovim ustavnim plebiscitima. Ali ni jedan od prethodnih referenduma se nije održavao u nepovoljnijim uvjetima tako akutne krize, protesta, nasilja i ekstremnih političkih polarizacija.
Novi Ustav
Egipatski se pravni stručnjaci, ovisno o njihovim svjetonazorima, razilaze u ocjenama usvojenoga ustava. Po nekima je bolji, a po drugima gori od prethodnoga. Treći misle kako je to "najbolje što se moglo postići u datim okolnostima". U Egiptu je međutim uvijek bio problem kako se ustavne odredbe primjenjuju i poštuju u praksi, i državni organi, "posebno organi reda," bili su im česti prekršitelji.
U komisiji koja je pripremala prijedlog ustava, kojom su dominirali liberali i sekularisti, donekle su ublaženi islamistički tonovi iz "Mursijeva ustava". Sada je stipulirano - prepričavam - da je islam državna religija, a principi islamskoga prava glavni izvori zakonodavstva. U obiteljskim odnosima i pitanjima personalnog statusa, kršćani i židovi primjenjivat će svoja vjerska pravila. Država će se oslanjati na tumačenja Al-Azhara u pitanjima vezanim za vjerske poslove. Dakle država će se oslanjati na upute sunitske visokoškolske ustanove i štiti će samo dvije vjerske manjine, ne na primjer šijte, ismailite ili bahajce, i naravno ne agnostike bez religije ili ateiste.
Zabranjuju se političke stranke utemeljene na religijama.
Država će se oslanjati na upute sunitske visokoškolske ustanove i štiti će samo dvije vjerske manjine, ne na primjer šijte, ismailite ili bahajce, i naravno ne agnostike bez religije ili ateiste
Ženske grupe i više organizacija za zaštitu ljudskih prava žale se da ni sa novim ustavom nije popravljen status ženskog dijela populacije - nisu u pravima izjednačene sa muškarcima.
U pripremnoj je komisiji najmanje rasprava bilo oko ustavnih paragrafa što se odnose na vojsku. Prihvaćeno je sve što su dvojica predstavnika vojne institucije tražila. I generali su dobili više nego što već bili stekli sa "Mursijevim ustavom". Ukratko: Vrhovno vijeće oružanih snaga, što upravlja vojskom i njezinim institucijama i kojemu je Sisi sada na čelu, odobrava imenovanje ministra obrane koji mora biti vojno lice još za dva slijedeća četverogodišnja predsjednička mandata; svojim imenovanjem za ministra on automatski postaje i glavnokomandujući oružanih snaga; njemu može suditi samo vojni sud. Osim toga, iz bivšeg je ustava preuzeta institucija Nacionalnog vijeća obrane, kojem predsjedava predsjednik republike i koje uključuje pet civilnih ministara i osam vojnih lica. Jedino je ono ovlašteno raspravljati o budžetu za nacionalnu obranu i vojsku. Uz prethodna dva vijeća, sada je ustanovljeno i Vijeće nacionalne sigurnosti, kojem također predsjedava predsjednik republike, a uključuje ministre obrane i unutrašnjih poslova, te šefa obavještajne službe. Vojni sudovi će kao i ranije moći suditi civilima za sve zločine protiv vojne institucije, njezine infrastrukture i imovine, i protiv vojnog personala. Konačno, postoji i Vrhovno vijeće policije koje pomaže ministru unutrašnjih u vršenju njegovih dužnosti.
S novim ustavom nije riješeno kojim će se redoslijedom organizirati slijedeći izbori, kojima će se pristupiti šest mjeseci poslije njegova usvajanja - da li prvo predsjednički ili za Zastupnički dom (drugo Savjetodavni vijeće je ukinuto). Odluka o tomu je prepuštena privremenom predsjedniku Mansuru, a ta će pak ovisiti o Sisiju. Predsjednik republike se poslije prvog četverogodišnjeg mandata može kandidirati za još jedan. On je, barem nominalno, vrhovni komandant oružanih snaga i po tomu nadređen glavokomandujućem vojnom ministru.
Reakcije
Vrhovno vijeće oružanih snaga, što upravlja vojskom i njezinim institucijama i kojemu je Sisi sada na čelu, odobrava imenovanje ministra obrane koji mora biti vojno lice još za dva slijedeća četverogodišnja predsjednička mandata
Promatračka misija Transparency International (TI) još je prije objavljivanja definitivnih rezultata referendumskog glasanja - upozorila kako je "politički kontekst" u kojem se je taj proces odvijao "sputavao slobodno i nepristrano izjašnjavanje". U periodu koji je tomu prethodio, snage sigurnosti su vršile "politički motivirana hapšenja i napadale" protivnike predloženih ustavnih promjena. Sama je vlada, potpomognuta državnim i privatnim medijima, vodila "agresivnu kampanju za prihvaćanje ustava", dok je "oštrim legalnim mjerama gušila glasove što su ga odbacivali". Restriktivni zakon o javnim okupljanjima promulgiran od vlade zapravo je "sprečavao javno izražavanje oporbenih mišljenja". S druge je strane, ne samo dozvoljavana već i poticana javna agitacija u prilog predloženom ustavu i difamacija onih što mu se protive. Konačno, svim je nevladinim organizacijama povezanim ili bliskim Muslimanskom bratstvu onemogućeno zvanično pratiti proces izbora i pristup glasačkim mjestima. S druge strane, to je dozvoljeno grupama što su podržale vojsku u smjenjivanju predsjednika Mursija.
Američki Democracy International, koji je imalo najmnogoljudniju promatračku ekipu, bio je nešto umjereniji u rječniku svojih kritika, ali je u objavljenom "preliminarnom izvještaju" u suštini rekao isto što i kolege iz TI-ja.
Govoreći u Briselu, opunomoćenica EU-a za međunarodne poslove Catherine Ashton čestitala je Egipćanima i vlastima što su organizirale glasanje koje je proteklo "uglavnom uredno". "EU ne može provjeriti navodne nepravilnosti, ali se čini kako ove u osnovi nisu utjecale na ishod izbora". Izrazila je "duboko žaljenje zbog nasilja u vrijeme dvodnevnog referenduma i poslije njega", te zbog "smrti više lica u Kairu i drugim gradovima". Rekla kako misli da se činjenica što je na izbore izašlo manje od 40 posto registriranih građana "može pripisati događajima prije referenduma". Na kraju je naglasila kako očekuje da novi ustav bude "primijenjen na način koji će dovesti do punog civilnog uređenja (države)".
Američki državni sekretar John Kerry pozvao je egipatske vlasti da u "praksi poštuju sva prava i slobode što su garantirani novim ustavom". Također da učine "korake ka nacionalnom izmirenju i prihvate teške kompromise kako bi se postigao konsenzus o brojnim ishodima što su podijelili Egipćane". Na tu se je izjavu obrušilo nekoliko ovdašnjih državotvornih novinara sve u stilu - "Amerikanci se miješaju u naše unutrašnje stvari", "nemaju pravo čitati nam lekcije", "kako Kerry može sugerirati pregovore i kompromise s teroristima?" Zanimljivo, tih je dana u Kairu boravila sedmoročlana delegacija američkoga Kongresa, i obećala se založiti za obnavljanje suspendirane pomoći Washingtona Egiptu. Delegaciju su najljubaznije primili Sisi, privremeni predsjednik Mansur i ministar inozemnih poslova. Sisi je inače redovito u telefonskom kontaktu s američkim sekretarom za obranu Chuckom Hagelom. Njih dvojica su potekli iz sličnih obavještajnih branši - prvi iz vojne obavještajne, a drugi iz CIA.
Iz bivšeg je ustava preuzeta institucija Nacionalnog vijeća obrane, kojem predsjedava predsjednik republike i koje uključuje pet civilnih ministara i osam vojnih lica. Jedino je ono ovlašteno raspravljati o budžetu za nacionalnu obranu i vojsku
Generalni sekretar Arapske lige (AL), Egipćanin Nabil El-Arabi, izjavio je kako je delegacija AL-a što je pratila referendum - "pohvalila Vrhovnu izbornu komisiju, koja je zajedno s vojskom i policijom, uložila napore da se referendum održi u atmosferi mira, slobode i transparentnosti".
Od vlade postavljeno i financirano Nacionalno vijeće za ljudska prava objavilo je kratko priopćenje u kojem je konstatiralo
"visoku izlaznost" na referendum, te tvrdilo kako "nasilje o kojem se je izvještavalo nije utjecalo na transparentnost izbornog procesa". Potpuni će izvještaj, rečeno je, "biti objavljen za par meseci".
Domaći tisak je sutradan po objavljivanju rezultata osvanuo sa velikim naslovima - "Narod je rekao svoje", "Velika pobjeda", "Ne Muslimanskom bratstvu, ne terorizmu" - i sve u tom stilu, nekad s uskličnikom, a nekada bez. Tvrdi se kako su rezultati referenduma legitimizirali Sisijevo smjenjivanje Mursija i zacrtani put tranzicije.
Sisija za predsjednika!
Glasnogovornica MB-a El-Bana se upitala "odakle su izvađene brojke o izlaznosti na referendum", koje su po njezinu mišljenju "potpuno nelogične". MB je uz to na svom facebooku odrekao svaku vjerodostojnost objavljenim rezultatima, te ponovio kako je referendum bio "nelegitiman". Slična su priopćenja objavili Savez za obranu legitimiteta i grupa što se suprotstavlja vojnom udaru.
Napominjem da su tih dana održani izbori za upravni odbor Sindikata inženjera kojim su dugo vremena dominirali kadrovi MB-a, ali su ovoga puta ostali u manjini. Pripremaju se i izbori u Sindikatu liječnika, koje bi prema informacijama iz tiska MB-ovci mogli također izgubiti. Rekao bih da to govori o smanjenom utjecaju MB-a među profesionalnim elitama.
Vojni sudovi će kao i ranije moći suditi civilima za sve zločine protiv vojne institucije, njezine infrastrukture i imovine, i protiv vojnog personala
Još nešto o Sisiju, koji dugo odlaže svoju odluku o predsjedničkoj kandidaturi, ali je nije isključio. Više je puta naglašavao kako je on "vojnik u službi naroda". On i vojska će se "odazvati narodnoj volji", kao što su to učinili prošloga ljeta. Nesumnjivo je popularan, prvo među pripadnicima ekonomske elite i bolje stojećih urbanih slojeva, koji misle da je u stanju "uvesti red" i omogućiti privredni oporavak zemlje. Naravno, i povratiti njihove klasne interese ugrožene produženom ekonomskom i političkom krizom. I drugo, među mnogim razočaranim siromasima duboko je utemeljen kult svemoćne države, odnosno "faraona", koji će konačno početi rješavati njihove egzistencijalne probleme. Tu je kategoriju građana Mursi razočarao - nije bio u stanju, iako je obećao, u prvih sto dana svoga predsjednikovanja, riješiti probleme nagomilanoga smeća i zakrčenoga prometa u gradovima, a da se ne spominju inflacija, nezaposlenost, zapušteno školstvo i zdravstvena zaštita.
Privremena vlada je prije ovoga referenduma povjerila vojsci rehabilitaciju petnaesetak divljih naselja na periferiji Kaira (procjenjuje se da u njima živi nekih 6 milijuna), jer vojnici kao u tomu "imaju iskustva"(?) Najavljeno je da će tim naseljima u prvoj fazi biti uvedeni voda i struja. Inč Alah!, to žitelji tih naselja željno očekuju.
Promatračka misija Transparency Internationala još je prije objavljivanja definitivnih rezultata referendumskog glasanja - upozorila kako je "politički kontekst" u kojem se je taj proces odvijao "sputavao slobodno i nepristrano izjašnjavanje".
Vlada je osim toga s 1. siječnja, dakle prije referenduma, uvela sustav uvećanih minimalnih primanja svih državnih zaposlenika najniže kategorije u nominalnom mjesečnom brutto iznosu od po 1 200 egipatskih funti (= 171 dolara), od kojih se poslije odbijanja doprinosa za zdravstveno osiguranje i mirovinski fond na ruke "sretniku" isplaćuje nekih 700 funti. Premalo, ali ipak više nego prethodno. Istovremeno je određeno da plaća najvišega državnog funkcionera ne može biti viša od 35 minimalnih dohodaka, no taj će, međutim, morati plaćati porez na primanja. Ova mjera ne obvezuje privatne poslodavce. No, vlada je pokušala odobrovoljiti svoje birokrate i imala je trenutno na raspolaganju novac što su joj na raspolaganje stavili Saudijci, Emiraćani i Kuvajćani, koji su sa tim ulaganjima zapravo nagrađivali egipatske generale za svrgavanje Mursija i njegovog MB-a. Možda će privremene vlasti Egipta s time izdržati do prvih izbora u ožujku ili travnju. Nije jasno što će se dogoditi ako i kada donatori zatvore pipu.
Vjerujem kako bi Sisi i bez gornjih mjera što mu se pripisuju u zaslugu i propagandne kampanje za njegovu predsjedničku nominaciju mogao biti izabran i zasjesti u predsjedničku fotelju. On je, podsjećam, glavnokomandujući vojske i ministar obrane, a vojska je jedina efektivna snaga koja može "uvesti reda" i stabilizirati političke prilike, bez kojih se egipatska privreda ne može regenerirati i život "normalizirati", barem tako misle mnogi s kojima sam ovih dana razgovarao. Na moje pitanje zašto bi on bio najbolji predsjednik, a da nije ništa rekao o tomu kojim mjerama misli rješavati akumulirane probleme zemlje - odgovarali su mi - on je "patriota", "karakter", "govori iz srca". Jedan od najpoznatijih selafijskih klerika misli isto, jer je Sisi po njemu "religiozan čovjek". Sjetih se Ćopićeva Nikoletine Bursača, koji je tvrdio kako ćemo mi poslije oslobođenja tadašnje okupirane Jugoslavije "orati karakterom" .
Treća godišnjica "Revolucije"
Na treću godišnjicu "Revolucije" slavilo se i istovremeno protestiralo širom Egipta. Svi u ovoj zemlji prisvajaju taj događaj - od ministra unutrašnjih poslova Ibrahima, i policijskih snaga, protiv čijih je brutalnosti između ostaloga na Dan policije 2011. krenula pobuna protiv Mubaraka, preko mladih ljevičara i sekularista sada osuđenih u prvom stupnju na tri godine zatvora, do MB-a čiji su se aktivisti pridružili pobuni tek tri dana poslije njezina početka i tada obranili Trg Oslobođenja u središtu Kaira od režimskih snaga.
MB i njegovi islamistički saveznici, koji ne prestaju s protestima, pozvali su svoje pristaše da 25. siječnja izađu na ulice komemorirajući žrtve pobune protiv Mubaraka i tako pokrenu novi 18-dnevni "revolucionarni val" (toliko su 2011. trajali protesti što su doveli do njegova rušenja). Svoj su poziv na manifestacije, ali naglašavajući kako nema ničega zajedničkog s islamistima, uputili i pokretači protesta protiv Mubaraka, sada predstavljeni sa nekoliko sekularističkih i ljevičarskih omladinskih grupa što se podjednako suprotstavljaju povratku vojno-policijske represije.
Organizacija "Sisija za predsjednika" prikupila je navodno 23 milijuna potpisa tražeći njegovu kandidaturu
Oglasio se je i ministar unutrašnjih poslova, kontraverzni Ibrahim, s pozivom sugrađanima da se suprotstave MB-ovoj "zavjeri". Njegove su službe navodno otkrile kako MB planira toga dana infiltrirati svoje aktiviste na središnji Trg Oslobođenja (Tahrir), gdje je počela "Revolucija 2011" i gdje je prošloga ljeta "druga revolucija" dovela do smjenjivanja Mursija. Ibrahim apelira da se 25. siječnja patriotske snage odlučno suprotstave "neprijateljima i izdajicama" Egipta. Usput je dodao kako se razmišlja o premještanju Dana policije sa 25. siječnja na 30. lipnja, datum kada su počeli protesti protiv Mursija. Tada su, tvrdi se, policija i snage unutrašnje sigurnosti "svrstale uz narod i pomirile sa revolucionarima". Kasnije je objavljeno kako je ministarstvo za osiguravanje trogodišnjice mobiliziralo 260 000 svojih policajaca, dakle više nego za referendum.
Proslavi trogodišnjice pridružile su se i liberalne građanske stranke čiji predstavnici sjede u privremenoj vladi i koje sve podržavaju Sisijevu kandidaturu. Te su našle zajednički jezik s regeneriranim felulima (prišipetljama) Mubarakova režima. Iz svoga egzila u Emiratima poruku podrške "proslavi revolucije" uputio je posljednji Mubarakov premijer Ahmed Šafik, koji je kao nezvanični kandidat vojske bio konkurent Mursiju za predsjedničku funkciju.
Sisi ne nesumnjivo popularan, prvo među pripadnicima ekonomske elite i bolje stojećih urbanih slojeva, koji misle da je u stanju "uvesti red" i omogućiti privredni oporavak zemlje. Naravno, i povratiti njihove klasne interese
Sukobi islamista i snaga sigurnosti počeli su u već u petak, dan prije 25. siječnja. Bilo je, prema zvaničnim izvorima, ukupno 15 ubijenih i 87 ranjenih. Od toga broja šestorica su poginula i 76 ih je povrijeđeno u ranoj jutarnjoj eksploziji pred sjedištem kairskog direktorata snaga sigurnosti. Pri tomu su oštećeni Muzej islamske umjetnosti i Nacionalna biblioteka. Odgovornost za ovaj zločin, kao i za tri daleko manje razorne eksplozije u drugim dijelovima grada, preuzela je već spomenuta džihadistička grupa Boraca Jeruzalema. Upozorila je građane da drže dalje od policijskih institucija. Sat poslije prve eksplozije, među znatiželjnike što su se okupili ispred oštećene zgrade direktorata umiješala se je grupa Sisijevih pristalica koja je, vitlajući državnim zastavama i generalpukovnikovim portretima, uzvikavala parole protiv MB-a. Jedan od njih je tu nešto kasnije skupljao potpise za Sisijevu kandidaturu. Prorežimski su mediji za ovaj zločin optužili islamiste. Glasnogovornica MB-a je najoštrije osudila "kukavičko zlodjelo" i u ime svoje organizacije tražila pronalaženje i kažnjavanje krivaca.
No prava je "fešta" počela u subotu i produžila se je do nedjelje u noć. Zapravoj samo miting na Trgu Oslobođenja (Tahriru), koji se je pretvorio u masovnu manifestaciju podrške Sisiju i njegovoj predsjedničkoj kandidaturi, imao je festivalski karakter. U drugim dijelovima Kaira snage sigurnosti su suzavcem i pucnjavom rastjerivale odvojene proteste islamista i ljevičara.
Komentatorka kairskog dnevnika na engleskom jeziku opisuje atmosferu na Trgu kao "nadrealnu". Tisuće je ljudi sa egipatskim zastavama i Sisijevim posterima ispunilo čitav prostor, apelirajući da se prihvati kandidature. Malo tko je spominjao revoluciju zbog koje je ova manifestacija sazvana. Komentatorica zatim spominje mrtve i ranjene prosvjednike u drugim dijelovima grada. Tamo ih je policija nasilno rastjerivala, podjednako one iz islamističkog kao i iz ljevičarskog tabora, iako su ti protesti bili mirni. To kairski arapski mediji nisu vidjeli ni spominjali (doista, ovdašnji tiskani i elektronski mediji na engleskom i francuskom pošteđeni su rigorozne cenzure). Drugi je novinar u istom broju dnevnika naslovio svoj komentar - "Slavi ili ćeš biti ubijen". Opisuje blindirana vozila, puškomitraljeze, bodljikave žice, detektore metala i masu policajaca i vojnika što su štitili prilaze Trgu i provjeravali pridošlice. Zatim koreografiju događaja na samom Trgu, u čijem je središtu podignuta impozantna pozornica. Deseci tisuća su se oko nje okupili noseći zastave i panoe sa Sisijevim likom. Na nekima je uz generala figurirao i ministar Ibrahim. Slavlje je otpočelo intoniranjem nacionalne himne, a slijedile su patriotske pjesme, folklorni plesovi i nastupi poznatih izvođača. Sve je to prenošeno preko na sve strane postavljenih zvučnika i u živo preko TV-a. Trg su nadlijetali vojni helikopteri. Kada je pao mrak, upaljeni su reflektori što su šarali po gomili i nebu. Autor smatra da je sve bilo unaprijed pažljivo izrežirano, a da slavlje nije bilo spontano. Između ostaloga - ta je "fešta" puno koštala. Međutim sigurno je mnogo ljudi došlo na trg dobrovoljno.
O nagradama, mrtvima, uhapšenima i kidnapiranima
Istoga dana kada je počelo slavlje u Kairu, u Luksoru je priveden kraju Festival egipatskih i europskih filmova. Obnavljajući tu manifestaciju, prekinutu zbog nereda, vlasti su htjele pokazati kako su prilike u zemlji sređene. Nadaju se time ponovo privući inozemne turiste. Na završnoj ceremoniji Festivala podijeljene su nagrade. Glavna, zlatna figurina Džed, pripala je beogradskom redatelju Milošu Pušiću za film Odumiranje. Međunarodni sajam knjiga koji je počeo još 22. siječnja normalno je nastavio s radom, iako sa smanjenim brojem posjetilaca.
Među mnogim razočaranim siromasima duboko je utemeljen kult svemoćne države, odnosno "faraona", koji će konačno početi rješavati njihove egzistencijalne probleme. Tu je kategoriju građana Mursi razočarao
Drugoga dana slavlja, u Kairu je priređen vojni pogreb petorice vojnika poginulih u padu helikoptera na Sinaju. Do nesreće je prema priopćenju ministarstva obrane došlo zbog "tehničkoga kvara". Ceremoniji je predsjedao Sisi. Dan kasnije, na You Tubu se pojavio video-snimak zapaljenog helikoptera u padu. Borci Jeruzalema su preuzeli odgovornost i za taj čin. Na snimci se prije pada aparata prikazuje maskirani muškarac s nekakvim bacačem uperenim prema nebu. Jedan glas izvan kadra, poziva vojnu vladu da "izvuče pouke iz onoga što se događa u Siriji i Libiji", jer ako to ne učini - "ni Amerika (joj) neće pomoći kao što nije pomogla ni Mubaraku".
Istovremeno su "nepoznati napadači" pucali po autobusu punom vojnika na Sinaju, ubivši ih trojicu. Neovisno od toga sabotiran je cjevovod kojim se izvozi prirodni plin u Jordan.
No kidnapiranje petorice zaposlenika egipatske ambasade u glavnom gradu Libije je pokazalo da kairske vlasti imaju problema i u inozemstvu. Odgovornost je preuzela libijska milicija poznata pod imenom Revolucionarni operativni centar i tražila od egipatskih vlasti da u roku od 24 sata oslobode njihovog vođu, izvjesnog El-Zavaja, koji je uhapšen u Aleksandriji gdje se je navodno došao liječiti. Ista ta grupa je prije nekih mjesec dana "uhapsila" libijskoga premijera Ali Zeidana, pa ga oslobodila. Egipćani su brzo evakuirali svoje diplomatsko-konzularno osoblje ne samo iz Tripolija, već i iz konzulata u Bengaziju. A onda je iznenada došlo do raspleta. Prema priopćenju egipatskog ministarstva inozemnih poslova - poslije oslobađanja egipatskih diplomata u Tripoliju, El-Zavaja, koji je navodno bio samo priveden zbog neurednih dokumenata, također je pušten.
Navedena dva događaja pokazuju koliko je današnji Egipat ranjiv iznutra i izvana.
Sisi je, podsjećam, glavnokomandujući vojske i ministar obrane, a vojska je jedina efektivna snaga koja može "uvesti reda" i stabilizirati političke prilike, bez kojih se egipatska privreda ne može regenerirati i život "normalizirati", barem tako misle mnogi
Prema posljednjim informacijama prikupljenim od forzeničara, broj poginulih u vrijeme dvodnevnih manifestacija popeo se na 64, a ne 49 kako je ranije objavilo ministarstvo zdravstva, možda zato što su neki od onih 247 povrijeđenih u međuvremenu umrli. Najveći ih je broj izginuo u Kairu, većinom islamista. Dvojica ljevičara, pripadnika organizacije 6. aprila također su ubijena. Prema forzeničarima, svi su ubijeni iz pušaka, a jedan iz sačmarice. To govori kako policiji nije bio cilj samo rastjerati proteste, već i zaplašiti prosvjednike i poslati poruku onima koji bi bili spremni ponovo protestirati. Šestorica su poginula u terorističkoj eksploziji koju sam ranije spomenuo. Prema ministarstvu unutrašnjih poslova, uhapšeno je 1 078 "izgrednika".
Prema zajedničkom priopćenju Asocijacije za slobodu misli i izražavanja i organizacije Novinari protiv torture - 36 novinara je imalo problema sa izvještavanjem o događajima 24. i 25. siječnja. Većina ih je napadnuta od policije, koja im je oduzimala opremu, zabranjivala pristup događajima o kojima su namjeravali izvještavati, a poneke i hapsila, ne samo Egipćane već i strance. Nekoliko novinara premlaćeno je od demonstranata, koji su navodno posumnjali da su "špijuni" ili izvještači Al-Jazeere s kojom su egipatske vlasti, kao i sa Katarom odakle operira ova TV stanica, u sukobu. Pet zaposlenika ove TV je u ovdašnjem zatvoru. Jedan novinar domaćeg dnevnika ranjen je i još se nalazi u bolnici.
U utorak 28. siječnja ubijen je u Kairu pomoćnik ministra unutrašnjih poslova generalmajor Al-Said. I za ovaj su zločin odgovornost preuzeli Borci Jeruzalema.
Prema predsjedničkim izborima i suđenje Mursiju
Na pitanje zašto bi on bio najbolji predsjednik, a da nije ništa rekao o tomu kojim mjerama misli rješavati akumulirane probleme zemlje - odgovarali su mi - on je "patriota", "karakter", "govori iz srca"
E sad, tri dana poslije ovacija Sisiju na Trgu Oslobođenja, objavljen je dekret privremenog predsjednika države Mansura kojim određuje da će se predsjednički izbori održati prije paralamentarnih. Par sati kasnije, Sisi je drugim dekretom unaprijđen u čin maršala. Podsjećam, Sisi je posadio Mansura u predsjedničku stolicu. Još kasnije, istoga dana, zasjedalo je Vrhovno vijeće oružanih snaga i prema objavljenoj vijesti - "mandatiralo svoga glavnokomandujućega Abdel-Fatah El-Sisija da se prijavi za predsjedničke izbore". Naglašeno je kako je Vijeće jednoglasno podržalo tu odluku. Da li to znači da je Sisi kandidat vojne institucije, koja se u normalnim demokratskim sustavima ne može baviti politikom u kojima su akteri političke stranke? Nejasno je također da li Sisi prethodno mora podnijeti ostavku na svoju vojničku funkciju i kao civil sudjelovati u izbornoj utrci, kao što mnogi tvrde? Konačno, u sadašnjem pravnom rašomonu, nemoguće je razabrati koja će se pravila za izbor predsjednika primjenjivati. Vjerojatno će poslušni Mansur promulgirati dekrete (ovdje ih nazivaju "zakonima"), koji će otvoriti vrata Sisijevoj nominaciji. Ili će to odraditi Vrhovna izborna komisija?
Sada svi očekuju Sisijevu riječ. No, možda će pričekati s njom dok Visoka izborna komisija ne otvori postupak kandidiranja.
Možda je Egiptu bilo pisano da poslije trojice predsjednika poteklih iz vojnih redova - Nasera, Sadata i Mubaraka - ima i četvrtoga. Za sada se ne zna tko bi Sisiju mogao biti kredibilni protukandidat, mada se vrte neka imena. Naserist Hamdin Sabahi najavio je kako bi mogao ponovo pokušati (bio je neočekivani treći u predsjedničkoj utrci u kojoj je pobijedio Mursi).
Tri dana poslije ovacija Sisiju na Trgu Oslobođenja, objavljen je dekret privremenog predsjednika države Mansura kojim određuje da će se predsjednički izbori održati prije paralamentarnih. Par sati kasnije, Sisi je drugim dekretom unaprijđen u čin maršala
U toj je galeriji predsjednika-vojnika bio i sada svrgnuti civil - Mursi. Dana 28. siječnja pred Krivičnim vijećem, počelo mu je više puta odlagano suđenje. Dopremljen je u Policijsku akademiju u Kairu helikopterom iz zatvorske ustanove u blizini Aleksandrije. Bio je najavljen direktan televizijski prijenos postupka, međutim kratka snimka emitirana je tri sata kasnije. Na njoj su prikazani Mursi i 35 suoptuženih prvaka MB-a u kažnjeničkim bijelim uniformama iz rešetaka kaveza zvučno izoliranog staklom, što je anonimni spiker naglasio. Glas Mursija se čuo samo kada je sudiji rekao: "Ja sam legitimni predsjednik ove zemlje, ovo je suđenje ilegalno". Zatim je spiker prepričao optužnicu koja se odnosi na Mursijev bijeg iz zatvora u vrijeme pobune protiv Mubaraka (dakle puno prije nego što je postao predsjednikom). On i 130 drugih terete se za zavjeru protiv države i njezinih institucija, štetu nanijetu zatvoru i njegovu paljevinu za vrijeme bijega, pljačku njegova inventara, ubojstva i pokušaje ubojstva više lica, u čemu su im suučesnici bili aktivisti palestinskoga Hamasa i libanonskog Hizbulaha. To je ovima i kriminalcima omogućilo bjekstvo iz zatvora. Na listi suoptuženih kojima se sudi u odsustvu nalazi se i ime kolege sa Američkog univeziteta i Kairu, profesora Emada Šahina, koji je toga dana sudjelovao u radu jednog znanstvenoga skupa u SAD-u. Cijenjeni je pedagog i poznata javna ličnost, s dugom listom objavljenih radova. U priopćenju iz Washingtona kategorično je odbacio sve navode optužnice, naglašavajući kako mu je jedina "krivica" što je javno osuđivao autoritarnost Mubarakova i sadašnjeg egipatskog režima.
Mursija državni tužilac tereti i za sudjelovanje u dva druga "zločinačka poduhvata", ali ti postupci još nisu pokrenuti. Ovo suđenje za bijeg odloženo je do 22. veljače. Mursijev sin, inače pravnik, jednom je novinaru izjavio kako je optužnica "obična smijurija". Požalio se, jer mu nije bilo dozvoljeno priključiti se očevom odvjetničkom timu, a niti ući u salu gdje mu se sudilo.
Nastavlja se krivudavi proces tranzicije prema nepoznatom, pokrenut prije tri godine. Može se dogoditi da poslije izbora novoga predsjednika i umirovljenja sadašnjeg privremenog - sudski procesi što se vode protiv Mubaraka (u vojnoj je bolnici) i protiv Mursija još budu u tijeku. Poslije predsjedničkih bi izbora trebali uslijediti parlamentarni. Pravila za njihovo održavanje određivat će budući predsjednik, tumačeći po svojoj volji nejasne ustavne odredbe. Poslije toga bi stranka ili koalicija što je osvojila najveći broj zastupničkih mandata trebala predsjedniku predložiti kandidata za premijera, koji bi zatim, uz pristanak parlamenta, sastavio vladu. Sve je to na dugom štapu, i proces bi mogao potrajati do ljeta i kasnije. A u međuvremenu, problemi zemlje se neće rješavati.
