Druga smrt bedema Contarini

"Ova gradska vlast, kao i prethodne, očito smatra da je servis investitorima, a ne građanima i javnom interesu. Uvlačenje prometa oko bedema značilo bi njegovu drugu smrt."

Bedem Contarini dio je splitskog fortifikacijskog sustava koji je izgrađen oko Dioklecijanove palače u 16. i 17. stoljeću, za opasnosti od turskih osvajanja i u vrijeme kada je Splitu obližnji Klis bio dio Osmanskog carstva.

Umjesto da svaka buduća izgradnja uvažava vrijednost tih do 21. stoljeća ipak sačuvanih spomenika, bedem Contarini ugrožen je  projektom čija je realizacija nedavno započela na terenu.

O bedemu Contarini govori Diana Magdić, aktivistica i predsjednica udruge "Teserakt" te jedna od predstavnica civilnih udruga u Povjerenstvu za izradu nacrta Plana upravljanja splitskom gradskom jezgrom i podrumima Dioklecijanove palače.

U čemu je problem s bedemom Contarini?

Problema je više i s godinama se usložnjavaju postupcima za koje postoji osnovana sumnja da se mogu okvalificirati kao kaznena djela, a u njihovoj je osnovi konflikt privatnog i javnog interesa.

Od načina na koji je u Provedbeni urbanistički plan - protivno Generalnom urbanističkom planu - ucrtana mogućnost gradnje i uvođenja kolnog prometa u postojeću pješačku zonu, preko "arheoloških iskapanja" kojima je 2008. godine uklonjena terrapiena (ispuna bedema) iz samog bedema, do aktualnih izdavanja dozvola temeljem pozivanja na nepravomoćne dozvole, došlo je do situacije kada se počinje s izvedbom građevine koja mijenja karakteristike zaštićenog kulturnog dobra i koja prejudicira buduće funkcioniranje i oblikovanje šireg područja, a bez ikakve artikulirane projekcije posljedica takvog građenja.

Gabariti, namjena, prometno rješenje, konstruktivne dvojbe kao što je činjenica da je garažni zid doslovno naslonjen na postojeći željeznički tunel, pitanje odvodnje, oblikovanje... sve su to pitanja izravno vezana uz gradski, javni interes, a ova gradska vlast, kao i prethodne, očito smatra da je servis investitorima, a ne građanima i javnom interesu kroz zaštitu baštine i prostora te najbolji mogući način njegove aktivacije.

Bitno je naglasiti i da se zasad izvodi samo jedan dio projekta, stambeno-poslovna zgrada uz sam bedem koju investitor naziva Fazom A, dok se razrovani bedem, odnosno opna koja je od njega preostala, ostavlja za neku buduću Fazu B o čijem se roku dovršenja kontinuirano daju proturječne informacije.

Postoji bojazan da će čitava priča o bedemu Contarini biti svedena na nekoliko afera, sudskih postupaka i naknadnu pamet, kad posljedice ovog prostornog nasilja  počne osjećati i onaj dio javnosti kojem su sadašnji počeci radova tek simpatične novinske ili portalske animacije za koje oni misle da s njima nemaju nikakve veze

Sve skupa garnirano je činjenicom da projekt koji se izvodi u A zoni zaštite UNESCO-a nije javno prikazan. Naime, ona Studija UP koja je pobijedila na natječaju doživjela je toliko izmjena da zapravo nema više ni ključne koncepcijske ni oblikovne veze s njim.

ICOMOS-u, tijelu koje može donijeti odluku i da Split zbog ovakvog građenja izbaci s UNESCO-ve liste, prikazan je idejni, a ne glavni ili izvedbeni projekt, a onaj dio projekta koji se odnosi na javne sadržaje možda se nikada ni ne izvede, s obzirom da su sudeći po članku objavljenom ovoga mjeseca u Slobodnoj Dalmaciji, nekad predviđeni javni sadržaji u okviru bedema Contarini - umjetnička galerija, šetnica i ljetno kino - sada postali "poslovni prostor na krovu kojeg će biti možda šetnica ili ljetno kino".

Takve se situacije u Splitu ne događaju iznimno nego gotovo redovito, budući da Grad od vlastitih građana krije projekte koje smatra važnima za svoj razvoj, što u konačnici rezultira štetama poput posljednje vezane uz projekt Spaladium arene.

Sporna, dakle, nije potreba ni mogućnost određene suvremene gradnje uz sada nedefinirani prostor i blok uz bedem, već je problem u programu i posljedično projektu koji se na temelju toga programa izvodi?

Silovanje jezgre bilo kojeg grada novim trgovačkim centrima i "luksuznim" stanovima, u svjetlu svih onih praktičnih potreba i posljedica koje takvi sadržaji sa sobom nose, a koje se mogu zadovoljiti samo na uštrb već postojećih, problematično je u samoj ideji i traži vrlo precizan i nježan pristup. S druge strane, specifična kvaliteta splitske gradske jezgre upravo jest ta stalna mijena, prilagođavanje, a konkretna lokacija o kojoj ovdje govorimo jest nedovršen blok. Problem je u rješenju, odnosno programu koji se zaustavlja na granicama građevne markice, koji je mišljen kratkovidno i kratkoročno, a s krupnim i dugoročnim posljedicama i po neposredan i po širi okoliš. Ovakav projekt kakav sad imamo, jednostavno je na nekoliko već spomenutih razina štetan.

Što se oblikovanja tiče, svaka suvremena gradnja koja se pravi da nije suvremena je, po mom mišljenju, arhitektonsko zlodjelo i signal potpunog nerazumijevanja grada.

ICOMOS-u, tijelu koje može donijeti odluku da Split zbog ovakvog građenja izbaci s UNESCO-ve liste, prikazan je idejni, a ne glavni ili izvedbeni projekt, a onaj dio projekta koji se odnosi na javne sadržaje možda se nikada ni ne izvede

Projektiranje u zoni zaštite ne smije se svoditi na konzervatorske zahtjeve poput "...pročelje novogradnje potrebno oblikovati u kamenu slaganim u horizontalne redove, sa tradicionalnom klesarskom obradom ('na puntu mlata', 'na martelinu'). Nadalje da je krovne plohe potrebno pokriti kupom kanalicom (izvedba horizontalnih i zelenih krovova nije dopuštena), a zatvore je potrebno izraditi kao drvenu stolariju sa prikladnim okovom (izvedba vodlilica na pročeljima nije dopuštena)..." koji su, nota bene, izdani nakon što je natječaj završen.

Izgrađeni okoliš poštuje se na niz drugih načina, a prvenstveno mjerom koje u slučaju Contarinija nema. Taj blok trebalo bi zaključiti adekvatnom suvremeno oblikovanom kućom, kućom manjih gabarita, kućom koja neće prejudicirati buduća rješenja Bilog pazara i prometa u jezgri, kućom koja neće radikalno mijenjati vizure, a sam bedem Contarini, sada kada je već raskopan, treba unutar kamenog zida definirati namjenom.

Kada je i zašto dio bedema Contarini srušen?

Dio bedema Contarini srušen je u drugoj polovini 2008. godine arheološkim iskapanjima kojima nije utvrđen razlog, osim što se može pretpostaviti da su izvedena radi izlaska u susret investitorima. Na pitanje zašto je provedeno rušenje i jesu li prethodno ishođene suglasnosti viših tijela uključujući i tijelo UNESCO-a ICOMOS, odgovor bi morao dati tadašnji pročelnik Konzervatorskog odjela u Splitu dr.sc. Joško Belamarić.

Kakva je reakcija lokalnih konzervatora, odnosno općenito konzervatorske struke?

Kad govorimo o "lokalnim konzervatorima" treba uvijek imati na umu da je riječ o državnoj ekspozituri Ministarstva kulture, a ne samo o lokalnim pitanjima. Također, riječ nije toliko ni o konzervatorskoj struci, nego prvenstveno o konzervatorskoj politici, odnosno o državnoj politici u području konzervatorstva.

Stav konzervatorskih stručnjaka nije po ovom pitanju jedinstven, ali način na koji su se mijenjali uvjeti, stavovi, davale pa povlačile pa ponovno davale dozvole, ljudi nestajali s funkcija, spadaju u grupu primjera koji jasno ukazuju da je sustav zaštite netransparentan, nedosljedan, podložan manipulacijama i stoga nesposoban štiti kulturna dobra.

O stvarnom razmjeru problema, koji u osnovi vodi prema propitivanju mogućnosti opstojnosti Splita na UNESCO-ovoj listi svjetske kulturne baštine, konzervatori se ne izjašnjavaju.

Dio bedema Contarini srušen je u drugoj polovini 2008. godine arheološkim iskapanjima kojima nije utvrđen razlog, osim što se može pretpostaviti da su izvedena radi izlaska u susret investitorima

U trokutu u kojemu jedan krak predstavljaju UNESCO-ve norme i smjernice koje se moraju poštovati u povijesnoj jezgri Splita, drugi krak su interesi grada Splita i dosegnute civilizacijske vrijednosti s već izborenim urbanističkim prioritetima, te treći krak koji čine također legitimni privatno-vlasnički odnosno investitorski interesi, konzervatorska struka gotovo redovito pada na ispitu i to najčešće na štetu prva dva kraka trokuta.

To se od slučaja do slučaja zbiva na različite načine, ali se zbiva prečesto da bi to ikome bilo prihvatljivo ili podnošljivo. Pri tome najviše zabrinjava što sami konzervatori odbijaju u svoj rad uvesti procedure kojima bi se povećala javnost i transparentnost njihovog rada.

S obzirom da je splitska jezgra pod zaštitom UNESCO-a, koji je stav UNESCO-a oko slučaja Contarini?

Dovoljno govori činjenica da predstavnici UNESCO-a na provjere stvarnog stanja moraju dolaziti nakon protesta civilne scene zbog brojnih nepravilnosti u toku nastanka projekta. A i onda kad ICOMOS kao savjetodavno tijelo UNESCO-a dade ozbiljna upozorenja na projekt, Ministarstvo kulture u sprezi s Konzervatorskim odjelom u Splitu pokušava od javnosti ta upozorenja skrivati ili ih proglašavati visoko zaštićenim informacijama koje nisu za javnost.

U rješenju koje smo kao članovi Povjerenstva uz puno muke dobili na uvid, dvije su ključne primjedbe UNESCO-a: prva da na bedemu Contarini ne treba ponavljati grešku kao u slučaju Bastiona Priuli koji je potpuno ostakljen nakon što je odstranjena kompletna terrapiena, a druga se odnosi na zgradu položenu na lokaciju Bilog pazara za koju smatraju da je oblikovno neprimjerena zoni pod zaštitom UNESCO-a.

Kad govorimo o "lokalnim konzervatorima" treba uvijek imati na umu da je riječ o državnoj ekspozituri Ministarstva kulture

ICOMOS i CLT/WHC (World Heritage Center) kao tijela UNESCO-a očekuju da im se dostave konačna rješenja.

Prema dosadašnjim saznanjima, ona nisu dostavljena, a čak je i Gradu službeno potpuno nepoznato konačno rješenje bedema Contarini.

Što trenutno po pitanju Contarinija rade nadležna ministarstva nije nam poznato, ali ICOMOS i predsjednik CTL/WHC Kishore Rao opet je od strane građana upozoren na početak gradnje iscrpnom dokumentacijom pa se nadamo skorom očitovanju.

Kako ocjenjujete pobjedničko arhitektonsko-urbanističko rješenje Studija UP?

Pobjedničko arhitektonsko-urbanističko rješenje ne predstavlja rješenje podređeno projektiranju održivosti lokaliteta pod zaštitom UNESCO-a, već je podređeno isključivo interesima privatnih vlasnika zemljišta i privatnog investitora.

Javni interes je isključen, kako kulturni tako i gospodarski, s nepopravljivim, neprimjerenim i opasnim intervencijama u prostoru.

O detaljima građevine uopće ne mogu govoriti jer ne znam, kao ni ostatak zainteresirane javnosti, na čemu je završilo preprojektiranje na natječaju odabranog rješenja.

No, u svom sjaju vlastite naivnosti, osobno tu najmanje krivim arhitekte. Mogli bismo sad pričati o odgovornosti sadržanoj u samom javljanju na natječaj s takvim programom, razlozima zbog kojih arhitekti pristaju na naknadno krojenje vlastitih djela, ali projektno rješenje je samo posljedica.

Najviše zabrinjava što sami konzervatori odbijaju u svoj rad uvesti procedure kojima bi se povećala javnost i transparentnost njihovog rada

Kada bismo imali integralan pristup planiranju, kada bi se poštovala pozitivna zakonska regulativa, ovakav projekt jednostavno ne bi bio moguć. Najgore je što će ta zgrada, koja će promijeniti i vizuru i karakter čitavog sklopa uz samu Dioklecijanovu palaču, uvjetovati i buduća rješenja silno osjetljivog područja.

Kakvo je prometno rješenje koje projekt nudi?

U paničnom nastojanju da uprihodi nešto komunalnog doprinosa, odnosno točnije, prebije ga s dugom koji Grad već ima prema investitoru iz jednog drugog projekta, gradonačelnik Ivo Baldasar krajem 2013. sklapa sporazum prema kojem obavezuje Grad Split na ishođenje akata kojima uvodi kolni promet u postojeću pješačku zonu, što je urbanistički presedan. Presedan je i da gradonačelnik za pribavljanje suglasnosti od međunarodnih, nacionalnih i lokalnih institucija za izgradnju potpuno nove kolne ulice u zoni pod zaštitom UNESCO-a, a bez koje gradnja uopće nije ostvariva, prebacuje odgovornost s investitora na Grad Split.

Uz to, s obzirom da unutar građevine nije zadovoljen broj parkirališnih/garažnih mjesta, Grad preuzima i obavezu da napravi nova mjesta u uvjetima gdje nisu zadovoljene ni postojeće potrebe. Naravno, sve na teret Grada, iako je GUP-om propisana obveza investitora da to sam financira.

Prostoru se prilazi sa stajališta investitorskog interesa za određenim brojem stambeno-poslovno-garažnih jedinica i u odnosu na prostor se ponaša predatorski, vođen načelom da izgrađeni objekt bude što je moguće većeg volumena i kapaciteta bez obzira na bliži okoliš, a osobito bez obzira na činjenicu da nastaje u izričitoj, nedvosmislenoj, zakonski dugotrajno utvrđenoj i od UNESCO-a potvrđenoj A-zoni - dakle pješačkoj zoni.

I tu je, sa stajališta javnosti, a i opstanka jezgre pod UNESCO-vom zaštitom, ključni krimen ovoga projekta. U tom je smislu taj projekt i zlokoban presedan koji nakon desetljeća kakvog-takvog poštovanja pješačke zone, izvršava ozbiljan atak ne samo na gradsku jezgru, nego na najvrednije urbanističko postignuće proteklih desetljeća.

Kakav je stav javnosti oko projekata i u kojoj mjeri postoji angažman civilne scene?

Šira javnost je ponajprije neinformirana. Detalji projekta i razmjeri buduće štete, kao i moguće posljedice po status Splita na listi UNESCO-a se taje, a sve radi izbjegavanja ocjene projekta od strane javnosti i civilne scene.

Dvije su ključne primjedbe UNESCO-a: prva da na bedemu ne treba ponavljati grešku kao u slučaju Bastiona Priuli koji je potpuno ostakljen nakon što je odstranjena kompletna terrapiena, a druga se odnosi na zgradu položenu na lokaciju Bilog pazara za koju smatraju da je oblikovno neprimjerena zoni pod zaštitom UNESCO-a

Tome značajno pridonosi i način izvještavanja mainstream medija koji su, kao i drugdje, gotovo u pravilu redovito i nedvosmisleno na strani tzv. investicija koje donose razvoj, a kada se zapravo ne može govoriti ni o kakvom razvoju, onda se umjesto o očekivanoj javnoj, društvenoj ili općoj koristi govori o financijskoj veličini investicije kao vrhovnom pokazatelju njene poželjnosti.

Dio angažirane javnosti projektom se bavi već godinama, organizirajući tematske tribine, upućujući upozorenja i prijave nadležnim tijelima. No, suočena sa serijom sasvim nevjerojatnih opstrukcija, civilna je scena očito u poziciji iz koje još ne može značajno utjecati na projekt.

Epilog svih nastojanja da se iz ovog projekta izvuče nešto pozitivno, mogao bi se, umjesto u prostoru, dogoditi na sudovima, no to neće spriječiti štetu.  

Da li se i na koji način mijenjao stav gradskih vlasti prema projektu?

Tri nominalno različite političke opcije prema projektu su se odnosile manje-više podjednako, a aktualna vlast na čelu s gradonačelnikom Ivom Baldasarom projektu je dala apsolutnu podršku.

U aktivističkom filmu Građanske inicijative Split, Duško Kečkemet navodi kako postoje dva načina da se bedem Contarini uništi. Prvi je rušenje, a drugi je neprimjerena izgradnja tj. sadržaj uz ili na njemu koji će ga "progutati". Kakav sadržaj vi vidite na tome prostoru? Kakvo rješenje vidite kao poželjni kompromis u odnosu na projekt koji se sada implementira?

Da je Duško Kečkemet u potpunosti u pravu najbolje pokazuje komparacija stanja na bedemima Contarini, Cornaro i Priuli. Jedini koji je "živ" i jedini je zadržao dio svog smisla je bedem Cornaro.

On za sada kao dobri duh čuva i spašava cijelu jezgru od nasrtaja prometa na način kako to ne bi mogla ni najstroža prometna pravila.

Zapadni dio bedema Priuli komercijalizacijom je već sveden na vanjsku kulisu, a kad će se i kako to dogoditi i istočnome pitanje je dana.

Bedem Contarini je u još gorem stanju od Priulija, jer je slabije sačuvan i još snažnije namjerno iznutra uništen kako bi se omogućila slična komercijalizacija.

Detalji projekta i razmjeri buduće štete, kao i moguće posljedice po status Splita na listi UNESCO-a se taje, a sve radi izbjegavanja ocjene projekta od strane javnosti i civilne scene

Njegovu drugu smrt značilo bi uvlačenje prometa oko njega. Jedino što ga može spasiti pješački je blok na mjestu gdje se još uvijek nalazi, te javni ali neagresivni sadržaji uz njega, kao što je primjerice bilo najavljeno u dogovoru bivšeg ministra kulture Bože Biškupića s tadašnjim gradskim vlastima o pretvaranju bedema Contarini u izložbeni prostor najviše kategorije.

Spekuliralo se o cca 3000 m² što bi omogućilo zadovoljavanje gorućih kulturno-javnih potreba kao i otvaranje potpuno novih dimenzija u kulturnoj politici grada.

To se tada jednostavno tretiralo kao prilika da se i uz predimenzioniranu novoizgrađenu zgradu ostvari barem dio poželjnih urbanih funkcija i time bar dijelom sačuva karakter tog dijela grada te ostvari neki javni interes.

Ključno je stoga sada ponovno inzistirati na artikulaciji Faze B projekta i, jednako tako, inzistirati na promjeni prometnog rješenja. Naravno, u okvirima konzervatorske studije i realnih posebnih uvjeta, naročito onih izdanim od strane HŽ infrastrukture, a koji bi mogli radikalno smanjiti površinu izložbenog prostora. Možda bude potrebno sam bedem Contarini izuzeti iz projekta investitora.

No, koliko će se moći ponovno mijenjati projekt stambeno-poslovne zgrade, ne znam, ali neki bi tehničko-sigurnosni zahtjevi, u najmanju ruku, morali i po zakonu na reviziju prije same izvedbe.

Koja su vaša predviđanja za bedem Contarini?

Suočena sa serijom sasvim nevjerojatnih opstrukcija, civilna je scena očito u poziciji iz koje još ne može značajno utjecati na projekt

U opisanim okolnostima teško je baviti se prognozama, no postoji bojazan da će čitava ova priča biti svedena na nekoliko afera, sudskih postupaka i naknadnu pamet kad posljedice ovog prostornog nasilja  počne osjećati i onaj dio javnosti kojem su sadašnji počeci radova kod bedema Contarini tek simpatične novinske ili portalske animacije za koje oni misle da s njima nemaju nikakve veze.

Dijelu zainteresirane javnosti ostaje zadatak da pokušaju uz pomoć UNESCO-a, a možda i probuđenih ministarstva kulture i graditeljstva te lokalne politike, sanirati štetu i izboriti onu vrstu mogućih korekcija projekta kroz koje bi se afirmirao javni interes.

Bedem Contarini, uostalom, nije jedina napadnuta točka u splitskoj gradskoj jezgri, a stihijsko nagrizanje baštine može zaustaviti jedino integralni plan upravljanja na kojem radimo.