Tijekom više od pola godine borbe s ravnateljem Nadbiskupske klasične gimnazije, Marijanom Franjčićem, Nadica Bjelčić, majka 15-godišnjeg Denisa, učenika s najvišim stupnjem invaliditeta te dječaka s nekoliko dijagnoza, uspjela je, uz goleme otpore, svog sina upisati u školu, no nije uspjela i osigurati da sanitarni čvor bude jednim dijelom prilagođen njegovim potrebama. Nakon brojnih i bezuspješnih molbi prema ravnateljstvu škole da se Denisu olakša boravak, Nadica Bjelčić se na koncu odlučila obratiti medijima.
"Naš sin rođen je prije vremena zbog čega trpi teške posljedice. Ima više dijagnoza; cerebralnu paralizu, tretirani hidrocefalus, odnosno suženje moždanih komora, slab vid, otežan govor i disanje, epilepsiju, osteoporozu i bubrežni kamenac. Jedina utjeha mu je u religiji i molitvi, zbog čega je žarko želio upisati srednju školu koja svijetu prilazi na duhovan način. Želja mu je da postane svećenik ili barem aktivan član katoličke zajednice", pripovjeda nam Bjelčić.
Prvi otpori, otkriva nam majka, počeli su odmah pri pokušaju Denisova upisa u školu. Ravnatelj Franjčić i profesorica Andja Jakovljević su, naime, sugerirali majci da je klasični program prezahtjevan za njega te da školska zgrada nije arhitektonski prilagođena za potrebe učenika u invalidskim kolicima. Rečeno joj je kako bi, i na temelju preporuke s HZZ-a, bilo najbolje za dijete da upiše u neku drugu gimnaziju. Roditelji su po toj uputi i obavili razgovore u Jezičnoj i Općoj gimnaziji, no tamo su im pak savjetovali da svojega sina upišu u Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava. Međutim, Denis je inzistirao na tome da želi ići u školu s religijskim i duhovnim programom. S obzirom na odličan uspjeh u osnovnoj školi zadovoljio je sve redovne uvjete upisa u NKG, pa škola nije mogla izbjeći njegov upis u nastavni program. No s obzirom na građevinsku neprilagođenost ustanove, ravnatelj Franjčić je naglasio Denisovoj majci kako mora sama preuzeti svu odgovornost za njega.
Pristali smo na to", kaže nam Bjelčić, "vjerujući kako će se i prilagodba WC-a Denisu s vremenom nekako riješiti. Osim toga, i Denis i mi smo bili vrlo zadovoljni pristupom nastavnika i učenika prema njemu, koji su pokazali zaista veliku susretljivost i pažnju. Sve je lijepo funkcioniralo osim činjenice da Denis nije mogao tijekom boravka u školi obavljati veliku nuždu. Jednom prilikom, mojem sinu i njegovom osobnom asistentu kazali su da se strpi dok ne dođe kući. To nas je šokiralo", prepričava nam majka.
Bjelčić kaže kako su se ponudili, i financijski i logistički, da sami riješe problem WC-a te da su samo tražili dozvolu od ravnatelja škole da to i Zakon o suzbijanju diskriminacije Članak 4.: "Diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatrat će se i propust da se osobama s invaliditetom, sukladno njihovim specifičnim potrebama, omogući. korištenje javno dostupnih resursa, sudjelovanje u javnom i društvenom životu, pristup radnom mjestu i odgovarajući uvjeti rada prilagodbom infrastrukture i prostora, korištenjem opreme i na drugi način koji nije nerazmjeran teret za onoga tko je to dužan omogućiti." učine. Riječ je, kaže, o desetak tisuća kuna troškova i nekoliko majstora koji bi srušili jedan zidić i napravili WC za Denisa na mjestu gdje je ostava za metle čistačica.
"Primjetili smo da čistačice ionako svoja sredstva ostavljaju u ženskom WC-u, no odgovoreno nam je kako se ‘nikada ne zna kad se i ostava u muškom WC-u može koristiti’", prepričala nam je jedan razgovor s ravnateljem majka Bjelčić.
Pokušali smo kontaktirati ravnatelja škole Marijana Franjčića i zamoliti ga da nam ispriča svoju strane priče, no cijeli dan u petak nije se javljao na telefon u svom kabinetu. Kontaktirali smo potom njegovu tajnicu koja nam je rekla da se ravnatelj doista nalazi u kabinetu, no da se na telefon vjerojatno ne javlja jer je cijeli dan zaokupljen organizacijom natjecanja u vjeronauku. Tajnici smo objasnili zbog čega trebamo ravnatelja te ju zamolili da mu to usmeno i prenese, na što je rekla da će to i učiniti. Unatoč tome, ravnatelj Franjčić nam se do zaključenja ovog članka nije javio.
Ipak, Nadica Bjelčić nam je ustupila e-mail prepiske koje je tijekom nekoliko mjeseci vodila s ravnateljem Franjčićem tako da su nam njegovi argumenti i stav ipak poznati.
U mailu od 15. srpnja 2015. ravnatelj Franjčić na molbu Nadice Bjelčić da se sanitarni čvor prilagodi Denisu, odgovara: "Naš Osnivač i Vlasnik (Zagrebačka nadbiskupija, op.a.) uz puno razumijevanje potreba Vašeg djeteta, u ovom trenutku nema financijskih sredstava za ikakve građevinske pa ni najmanje zahvate na objektu škole, koja je u dinamici projekata Osnivača ionako predviđena, u dogledno vrijeme, za određene prenamjene, adaptacije i kompletno uređenje. A budući da naša ustanova nema vlastitog budžeta jasno je da, nažalost, nismo u mogućnosti osigurati nikakve nove-bolje tehničko-prostorne uvjete, čak ni potrebnu žurnu adaptaciju WC-a, potrebne za Denisov odgoj i obrazovanje kod nas, osim onih postojećih za koje ste i Vi zajedno s nama u razgovoru konstatirali da nisu primjereni za njegove potrebe (…). Predlažemo vam stoga, da još jednom i Vi preispitate svoju odluku, je li Denisov upis u našu klasičnu gimnaziju veliki rizik i preveliko opterećenje za učenika ili razoriti odabir", stoji u mailu ravnatelja Franjića, koji potom iznosi i jednu bojazan: "Uza svu našu volju i spremnost profesora i svega osoblja škole, kao i velike organizacijske prilagodbe rada, rasporeda sati, metoda i načina realizacije nastave, za očekivati je da bi ostali učenici i njihovi roditelji, ubrzo, također s pravom, zahtijevali održavanje optimalne i redovite nastave predviđene za njihovu djecu", odgovorio je ravnatelj.
Podršku majci oko molbe za prilagodbu sanitarnog čvora Denisu, dao je Hrvatski savez za rijetke bolesti, u pismu ravnatelju 12. siječnja ove godine. U tom pismu, Savez je naveo da pruža podršku zahtjevu majke Bjelčić za proširenje postojećeg toaleta, te da očekuje očitovanje ravnatelja Vesna Mužina, ured Pravobraniteljice: "Prema UN-ovoj Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom, koja je iznad zakona pojedine države, ustanova, privatna ili državna, mora poduzeti sve mjere u okviru razumne prilagodbe kako bi dijete nesmetano moglo ići u školu"na tu molbu kako bi mogli "reagirati ako bude potrebno". Nakon toga, ravnatelj je uputio i svoj posljednji mail, u kojemu stoji:
"Cijenimo postojanje i plemeniti rad Vaše udruge, ali Vaša udruga nije prosvjetna institucija nadređena NKG-u, samim time niti u poziciji da može ‘zahtijevati’ od nas oficijelna izvješća o našem stručno-pedagoškom djelovanju, a još manje prijetiti nam nekim Vašim reakcijama (na što i kome?), osim ako time želite indirektno prisvojiti upravljanje tuđom privatnom imovinom i ustanovom. Roditelji su SVOJEVOLJNO I SLOBODNO, I SUPROTNO stručnim preporukama, IZABRALI našu PRIVATNU školu za srednjoškolsko obrazovanje učenika Denisa. Roditelji su jednako pravovremeno registrirali i ne postojanje i ne mogućnost postavljanja (zbog broja ostalih korisnika istog prostora, kao i financijskog ne planiranog izdatka uređivanja novog) specijalnog WC-a radi potrebe učenika Denisa, a tada je njihov odgovor bio da to njima nije najvažniji problem jer su sami predložili da će koristiti ‘gusku’. Podrška vaše udruge u ovom predmetu nije bila potrebna također iz razloga što je naša škola u brizi i enormnoj skrbi za moguće udovoljavanje mnogovrsnih potreba učenika Denisa, pa tako i u navedenom predmetu, već poduzela i više koraka i mjera nego li Vi i Vaša udruga od nas zahtijevate?!",stoji, između ostalog, u odgovoru ravnatelja Franjčića Hrvatskom savezu za rijetke bolesti.
Obratili smo se potom nadležnoj Upravi za odgoj i obrazovanje pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta. Staša Skenžić, pomoćnik dosadašnjeg ministra obrazovanja Vedrana Mornara, kazao nam je da Ministarstvo nema zakonskih mehanizama kojima bi "natjerao" bilo koju privatnu školu da prilagodi svoju ustanovu učenicima s poteškoćama.
"Ako tek gradite ustanovu, ne možete dobiti građevinsku i uporabnu dozvolu ako niste predvidjeli sve prilagodbe za osobe s invaliditetom, no Staša Skenžić, Ministarstvo obrazovanja: "Zagrebačka nadbiskupija je isključivo nadležna i odgovorna. Ona bi sama morala shvatiti u čemu je problem pa će ga onda sama moći i riješiti"problem nastaje kod već postojećih ustanova za koje nema zakonske obveze da te prilagodbe naknadno ugradi. Mi, nažalost, možemo samo pledirati ili preporučiti da se nešto napravi, no nikoga na to ne možemo natjerati jer obveze, rokovi ili sankcije za tako nešto ne postoje. Međutim, Ministarstvo je objavilo pravilnik koji sadrži mjere o razumnoj prilagodbi koje upućuju osnivače i vlasnike da svoje ustanove prilagode osobama s poteškoćama ili invaliditetom", tvrdi Skenžić, pa dodaje:
"U ovom slučaju, Zagrebačka nadbiskupija je isključivo nadležna i odgovorna. Ona bi sama morala shvatiti u čemu je problem pa će ga onda sama moći i riješiti. Mi smo tu da ih uputimo na rješavanje."
Skenžić nam tumači kako je ravnatelj Franjčić zapravo u pravu, no da je druga stvar je li to jedini ispravan stav.
"Osobno sam razgovarao s ravnateljem, ali ne oko sanitarnog čvora, već kod otpora da se Denis upiše u školu. Moj dojam je da je ravnatelj jednostavno bio preplašen zbog svih zahtjeva i izazova koje donose učenici poput Denisa, iako smo ravnatelju obećali svu moguću stručnu pomoć. Problem je, naime, što mi kao društvo još uvijek ne prihvaćamo različitosti jer ih se zapravo bojimo. Nismo zrelo društvo koje, umjesto da rješava Marijan Franjčić, ravnatelj: "Za očekivati je da bi ostali učenici i njihovi roditelji, ubrzo, također s pravom, zahtijevali održavanje optimalne i redovite nastave predviđene za njihovu djecu"problem, žmiri na njih, a sve zbog straha", komentirao nam je pomoćnik ministra.
U međuvremenu, zbog cijelog slučaja na noge se digao i Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Anke Slonjšak. Već u petak poslijepodne Ured je od ravnatelja Franjčića zatražio očitovanje o mjerama i aktivnostima koje su poduzete da se sanitarni čvor prilagodi učeniku. Ured pravobraniteljice zanima i što je škola poduzela da sa svojim osnivačem, Zagrebačkom nadbiskupijom, riješi problem učenika nakon što im je na to ukazala njegova majka. Predmet je preuzela savjetnica Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, Vesna Mužina koja Denisov razvoj prati još od osnovnoškolskih dana te vjerojatno najbolje poznaje situaciju u kojoj se našla obitelj.
"Još uvijek vjerujem da ravnatelj škole i sama Zagrebačka nadbiskupija jednostavno nisu dovoljno upućeni u obveze i odgovornosti prema učenicima kao što je Denis, koje proizlaze iz samih propisa države. Radi se o tome da prema njima, ali i prema UN-ovoj Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom, koja je iznad zakona pojedine države, ustanova, privatna ili državna, mora poduzeti sve mjere u okviru razumne prilagodbe kako bi dijete nesmetano moglo ići u školu. Tu je naglasak na razumne prilagodbe, a s obzirom da sam posve upućena u slučaj, molba da se sanitarni čvor prilagodi učeniku kakav je Denis, jest razumna. Tu nije riječ o velikom trošku, a poznato mi je da bi Denisova majka sav financijski teret i obavljanje posla preuzela na sebe, odnosno ljude koji bi joj pomogli. Nadica Bjelčić, majka: "Uvjereni smo da bismo imali snažne argumente na sudu. Ako bismo dobili taj spor bio bi to presedan po kojemu bi i ostali roditelji mogli dobiti optimalne uvjete za djecu s poteškoćama"Sve što traži je dozvola ravnatelja da to i učini", kazala nam je Vesna Mužina.
Dodaje kako bi se u slučaju da ravnateljstvo škole ustraje u svom stavu da se takva prilagodba ne treba realizirati učeniku s invaliditetom, moglo raditi i o povredi Zakona o suzbijanju diskriminacije.
"Stvar je jednostavna. Ako ne provedeš mjere o razumnoj prilagodbi, ti naprosto diskriminiraš", kaže Mužina. Dodaje kako je moguće i pokretanje sudskog postupka, s obzirom da je zdravlje učenika potencijalno ugroženo jer ne može obavljati veliku nuždu tijekom boravka u školi.
"Ured pravobraniteljice će zatražiti očitovanje i od Zagrebačke nadbiskupije, uz preporuku u kojoj ih se educira i upućuje na obveze prema učenicima. Još uvijek se nadam da se taj problem može riješiti u ovoj školskoj godini. Ako ne bismo naišli na dobru volju, uputit ćemo svih stranama pismo upozorenja na diskriminaciju te majci savjetovati da rješenje potraži na sudu", otkriva nam buduće poteze Vesna Mužina. Dodaje kako se svaki problem, koji nije nerazuman, može riješiti ako ima dobre volje i senzibiliteta, a ne da majka mora ići tako daleko da se obraća medijima i institucijama.
Za Nadicu Bjelčić, čini se, prava borba tek predstoji jer, kako nam je rekla, opcija sudskog spora im nije neprihvatljiva.
"Uvjereni smo da bismo imali snažne argumente na sudu. Ako bismo dobili taj spor bio bi to presedan po kojemu bi i ostali roditelji mogli dobiti optimalne uvjete za djecu s poteškoćama", kaže nam Bjelčić pa zaključuje svoju priču:
"Veoma smo tužni zbog sustava i pojedinaca koji i tako malo želje jednog djeteta žele na ružan način ograničiti. Nikoga ne ugrožavamo. Jedina želja Denisa je da uči u toj školi, u duhovnom ozračju i da se moli", kazala nam je majka Bjelčić. "Ne razumijem zašto dijete koje ima tako dobro srce ikome smeta. Ne može markirati ili prepisivati, ne može piti, drogirati se ili ukrasti nešto."
Članak je objavljen u sklopu projekta "Vladavina prava" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
