"Prosvjedujemo što od 1. siječnja 2014. nije primio ni kunu naknade i što su mu institucije Republike Hrvatske umjesto priznanja patnje priuštile bitku za priznavanje statusa. Vjerujemo da nije jedini preživjeli stradalnik koji se bori za svoj status i tražimo da iznađete primjereno rješenje. U više smo navrata upozoravali na posljedice ukidanja opskrbnine i rizik kojem se civilne žrtve izlažu izmjenama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji kao i Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata te zamjene tog prava mogućim ostvarivanjem prava na zajamčenu minimalnu naknadu u nadležnosti Ministarstva socijalne politike i mladih", navodi Vesna Teršelič, voditeljica Documente u otvorenom pismu.
Iz Documente poručuju kako je opskrbnina bila jedan oblik podrške koji je omogućavao kvalitetniji život stradalnicima rata, a koji se danas nalaze isključivo u kategoriji siromašnih građana koji svojim radom i imovinom ne mogu zadovoljiti osnovne egzistencijalne potrebe. Prema podacima Ministarstva branitelja do 31. prosinca 2013. godine 807 osoba je primalo opskrbninu, od čega 201 osoba kao civilni invalidi Drugog svjetskog rata, a 91 kao partizanski ratni vojni invalidi.
"Donošenje ovih zakona po hitnom postupku, bez javne rasprave i pomno pripremljene analize, dovelo je u pitanje ostvarenje dosadašnjih stečenih prava korisnika, koja nisu bila isključivo socijalna, već su ulazila u obavezu Republike Hrvatske na priznanje patnje stradalnika", istaknuli su iz Documente i podsjetili da zakonima predviđeno stavljanje zabilježbe na imovinu nije bilo prihvatljivo za sve pa su neki odlučili podnijeti tužbu tražeći status civilnog invalida rata.
Documenta navodi kako je razlog odbijanja zahtjeva za utvrđenjem statusa logoraša jasenovačkog logora nemogućnost podnošenja materijalnih dokaza da je zbog zatvaranja te proživljenog mučenja zadobio izvjesni invaliditet, tj. veći od 20 posto što je zakonski propisan minimum. Dodaju kako upravna tijela, a i samo Ministarstvo branitelja, nisu pokazala susretljivost te nisu pružili i odgovarajuću pravnu pomoć Opskrbnina je bila jedan oblik podrške koji je omogućavao kvalitetniji život stradalnicima rata, a koji se danas nalaze isključivo u kategoriji siromašnih građana koji svojim radom i imovinom ne mogu zadovoljiti osnovne egzistencijalne potrebe. ili po službenoj dužnosti pribavili potrebne dokumente predviđene čl. 72. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata gdje se, između ostalog, navodi kako potvrda o uzroku i okolnostima pod kojima se slučaj dogodio može biti izdana od nadležne vojne jedinice ili ustanove, odnosno od nadležnog tijela državne uprave.
"Napominjemo da nije sporno da je isti bio zarobljen u koncentracijskom logoru Jasenovac te mu je pravo po navedenoj osnovi utvrđeno još 1982., da je svom zahtjevu priložio potvrde JUSP Spomen područja Jasenovac te nam je nejasna nastala diskriminacija u vezi civilnih invalida Drugog svjetskog rata", poručuju iz Documente i pitaju se od koje institucije mogu zatražiti potvrdu svi koji nisu bili pripadnici Domobranske vojske te koji ne mogu od Hrvatskog domobrana dobiti zadovoljavajuće potvrde.
Iz Documente su zatražili upravna tijela da izvijeste o broju osoba – stradalnika rata i do nedavno korisnika prava na opskrbninu koje su zatražile i ostvarile pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, a koliko ih se još uvijek bori za svoj status.
"Smatramo da je civilizacijska obaveza Republike Hrvatske pronaći primjereno rješenje priznanja patnje svih civilnih žrtava rata", zaključili su iz Documente.