Javna rasprava o Prijedlogu Izmjena i dopuna Detaljnog urbanističkog plana uređenja poteza sjeveroistočno od križanja ulica Brune Bušića i Poljičke ceste u Splitu završava danas, 18. siječnja, i do ponoći se elektronskom poštom na Prijedlog može prigovoriti na odjel.urbanizam@split.hr. Želite li kao građani Republike Hrvatske sudjelovati u demokratskoj i zakonom propisanoj proceduri donošenja plana, Želite li kao građani Republike Hrvatske sudjelovati u demokratskoj i zakonom propisanoj proceduri donošenja plana, a naročito ako živite u Splitu, budite spremni na prijetnje i vrijeđanja koje sa samim dokumentom nemaju previše vezea naročito ako živite u Splitu, budite spremni na prijetnje i vrijeđanja koje sa samim dokumentom nemaju previše veze. Spomenete li referendum za tu lokaciju u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj, naći ćete se pod histeričnom paljbom onih koji sebe nazivaju većinom, ali se svake demokratske rasprave boje.
Sporna lokacija nalazi se u sklopu urbanističkog remek-djela kolokvijalno zvanog Split 3, čija je gradnja započeta po projektu Urbanističkog instituta Slovenije točno prije obljetničkih 50 godina. Revolucionaran program koji je u modernističko koncipiranje stanovanja vratio ulice kao temelj društvenog života u gradu, do danas se podučava na svakoj respektabilnoj domaćoj i međunarodnoj školi kao jedinstven primjer čija je kvaliteta potvrđena kroz vrijeme. Na njemu je uz Slovence radila moćna grupa lokalnih arhitekata – Dinko Kovačić, Frane Gotovac, Ivo Radić... – a Ante Svarčić projektirao je centralnu stambeno-poslovnu dijagonalu koja povezuje današnji kampus s obalom, robnu kuću Prima 3 i – tržnicu za 50.000 stanovnika koji gravitiraju tom području.
Razinu rasprave najbolje opisuje rečenica s jučerašnjeg zbora građana na kojem je jedan od prisutnih zatražio da se "storniraju svi projekti vrtića i zdravstvenog laboratorija, dok se ne osigura mjesto za crkvu"Ta se tržnica prema svim važećim dozvolama počela izvoditi osamdesetih, izgradnja je prekinuta tijekom rata, a onda je na njezinom mjestu 1991. raspisan natječaj za crkvu koji je već samim programom poništavao vrijednosti visoko konsolidiranog naselja koje se štite planovima. Dobili su ga Jerko Rošin i Robert Plejić. U međuvremenu se sakralna namjena prostora uvukla i u prostorne planove, iako je krajnje zakonski dubiozno kako, i rasprava oko aktualnih izmjena DPU-a očekivano je svedena na prljavo huškačko prepucavanje oko toga treba li ili ne Splitu još jedna, uz 13 novoizgrađenih crkava u sakralno-pastoralnom prstenu, od kojih su tri u neposrednoj blizini, ili neki drugi sadržaj, umjesto da se raspravlja o dubokim nedostacima plana, od formalnih do životnih.
Razinu rasprave najbolje opisuje rečenica s jučerašnjeg zbora građana na kojem je jedan od prisutnih zatražio da se "storniraju svi projekti vrtića i zdravstvenog laboratorija, dok se ne osigura mjesto za crkvu". U kvartu u kojem vrtića fali, a škola radi u tri smjene. Na mjestu jednog od najprometnijih gradskih križanja, izravnoj vezi s Dioklecijanovom lukom. Na zemljištu koje je u stopostotnom gradskom vlasništvu, što je jedinstvena prilika da se sadržajno oblikuje na korist stanovnicima.Prijedlog referenduma kojim bi građani na čije će životne uvjete izravno utjecati promjena plana, izrazili svoj stav, naišla je na žučno odbijanje onih koji za sebe tvrde da su se borili za slobodnu i demokratsku Hrvatsku
Zanimljivo se sjetiti da je upravo ta ulica bila zvijezda jedne od epizoda dokumentarnog serijala Stambeno pitanje Silvane Menđušić, u kojoj je opisano kako su iz stanova u njoj početkom devedesetih nasilno iseljavani dotadašnji stanari – bilo Srbi, vojna lica, bilo ostali čiji se stan nekome s oružjem omilio. Atmosfera rasprave o planu danas živo podsjeća na taj period.
Druga je zanimljivost da se protiv ovih izmjena javno digla poslovično šutljiva stručna publika na čelu s Društvom arhitekata Split koje je, umjesto izrađivača plana ili projektanta, javnosti predstavilo skicu planiranih gabarita nove gradnje i time izazvalo buru u medijima. Iako je u ovoj potpuno iracionalnoj raspravi svaki stručni argument gurnut na marginu, upravo je ta vrsta primjedbi jedina prihvatljiva.
Ipak najzanimljivije, ali i najmalignije, prijedlog referenduma kojim bi građani na čije će životne uvjete izravno utjecati promjena plana, izrazili svoj stav, naišla je na žučno odbijanje onih koji za sebe tvrde da su se borili za slobodnu i demokratsku Hrvatsku. Indikator je to potpunog nerazumijevanja ili deluzije o tome što "imati državu" uopće znači, ali očito i straha da bi se na takvom referendumu mogla dovesti u pitanje ta "većina" koju navodno predstavljaju i izbiti argument za svako, pa i prostorno nasilje. Stoga, kad već vjerojatno pravog referenduma neće biti, do ponoći je zgodna prilika da svoj glas u zaštitu urbanističkog dragulja date putem argumentirane primjedbe na plan.
