Je li u Hrvatskoj liberalna demokracija konsolidirana? Koliku podršku među građanima uživaju osnovne institucije liberalnog poretka: višestranačka demokracija i tržište? Da li ta podrška s vremenom raste ili pada? Kako ti trendovi izgledaju u drugim zemljama regije?
Ovdje nudim kratku analizu koja se može izvršiti s podacima Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD). Riječ je o anketi Life in Transition, a podaci su javno dostupni. Anketa je dosad provedena tri puta, 2006., 2010., i 2016. godine. Deset godina nije mnogo za takve procese, ali daje osnovni uvid u trend. U usporedbu sam uključio nekoliko zemalja iz balkanskog susjedstva te nekoliko zemalja iz središnje Europe. Njemačka je uključena kao referentna točka, jer može poslužiti kao meta (puna konsolidacija liberalne demokracije). EBRD anketu provodi i u postsovjetskim zemljama, ali njih sam isključio zbog ipak mnogo drugačijeg povijesnog nasljeđa i geopolitičkih okolnosti. Uključio sam tek Rusiju, kao primjer neliberalnog poretka, svojevrsni antipod zapadnoj liberalnoj demokraciji. Tehnička napomena: svi podaci su korigirani pomoću pondera te su svuda isključeni ispitanici koji su odgovorili "ne znam".
Tržište ne uživa veliku popularnost u regiji. Više od svega, ljudi traže ekonomsku sigurnost, a (ovakvo) tržište im to ne pruža.
Prvi graf pokazuje koliki postotak ispitanika misli da je tržište "poželjnije od ostalih ekonomskih sistema". Osim te opcije, ispitanici su mogli reći da je "u nekim uvjetima, planska privreda bolja" i da "za ljude poput mene, nije važno da li je ekonomski sistem organiziran planski ili tržišno". Pitanje nije idealno, jer "planska privreda" više nije orijentir u javnim raspravama niti postoje društveni akteri koji se zalažu za povratak centralnog planiranja. Ovako postavljeno pitanje zapravo bi moglo precijeniti popularnost tržišta u populaciji. Prema tome, moglo bi se reći da ovdje prikazani postoci zapravo predstavljaju gornju granicu popularnosti tržišta. A kao što se može vidjeti, ta je podrška relativno niska svuda u regiji. Uglavnom se vrti na 30 do 40 posto. U Hrvatskoj je ta podrška među nižim u regiji, oko 31 posto. Svuda je podrška tržištu pala nakon krize 2008/2009. godine. Samo se ponegdje, kao u Poljskoj, ta podrška oporavila do 2016. godine. Kao što se može vidjeti, čitava je regija daleko od Njemačke, gdje podrška tržištu prelazi 80 posto. Drugim riječima, tržište ne uživa veliku popularnost u regiji. Više od svega, ljudi traže ekonomsku sigurnost, a (ovakvo) tržište im to ne pruža. Primjerice, kada se ispitanike u Hrvatskoj pitalo da li bi radije živjeli u zemlji sa snažnim ekonomskim rastom, a bez političkih sloboda ili obrnuto, 85 posto ljudi je izabralo prvu opciju.
Druga važna institucija je sama demokracija. Ispitanici su mogli reći da je demokracija "poželjnija od ostalih političkih sistema", da je "u nekim uvjetima, autoritarna vlast poželjnija od demokratske" te da "za ljude poput mene, nije važno da li je vlast demokratska ili autoritarna". Ovako postavljeno pitanje upućuje ispitanike da o demokraciji razmišljaju uglavnom u smislu političkog pluralizma tj. višestranačke demokracije. Kao što se može vidjeti u drugom grafu, demokracija uživa nešto veću popularnost od tržišta. U Hrvatskoj je oko 50 posto ljudi reklo da je demokracija najpoželjniji politički sistem. Ni drugdje u regiji nije mnogo drugačije. U usporedbi s Njemačkom gdje taj postotak premašuje 90 posto, demokracija u istočnoj Europi nije popularna. Međutim, prije nego što se stanovnici regije proglase autoritarnim ličnostima, potrebno je reći da je oko 78 posto ispitanika u Hrvatskoj reklo da bi "građani trebali češće propitivati aktivnosti vlasti." Prema tome, ne bi se moglo reći da je riječ o ljudima koji žele biti samo poslušni podanici. Prije bi se moglo reći da sama višestranačka demokracija uživa relativno mlaku podršku. U Hrvatskoj taj postotak ne raste, već čak blago pada od 2006. godine. Kretanje je isto kao sa stavovima premu tržištu, što sugerira da ispitanici doživljavaju politički i ekonomski aspekt liberalne demokracije kao paket. Sve u svemu, konsolidacija liberalne demokracije je zastala.
Što bi se moglo očekivati u budućnosti? Neki se uvidi mogu dobiti ako se usporede ispitanici različite starosti. Hoće li se konsolidacija liberalne demokracije dogoditi s prirodnom smjenom generacija? Treći graf prikazuje tu usporedbu, ovaj put samo s hrvatskim podacima iz 2016. godine. Kao što se može vidjeti, mlađi ispitanici (od 18 do 35 godina) i ispitanici srednje dobi (od 35 do 60 godina) razmišljaju slično. Kod obje skupine je podrška demokraciji nešto veća (52 posto) od podrške tržištu (35 posto). Kod starijih ispitanika su ti postoci nešto niži, 25 posto za tržište i 44 posto za demokraciju. Prema tome, stariji ljudi jesu malo više skeptični spram liberalne demokracije. Cinici bi rekli da je to zato što imaju više iskustva. Ali kako god okrenuli, razlika nije velika i ne može poslužiti kao dokaz tezi da će se generacijskom smjenom dogoditi i konsolidacija liberalne demokracije. I dalje smo u limbu.
Treba li se zabrinuti? Optimisti će reći da će nedavni povratak ekonomskog rasta ubrzati konsolidaciju liberalne demokracije. Međutim, postoje i razlozi za pesimizam. Primjerice, podaci pokazuju da realne plaće nisu rasle od 2008. godine, nakon što su kontinuirano rasle od 1994. do 2008. godine. Osim toga, nedavni povratak rasta pratio je i porast nejednakosti, prije svega jer su oni s najvećim primanjima opet bili "nagrađeni". Ekonomski rast u kojem koristi nisu široko rasprostranjene neće mnogo koristiti konsolidaciji liberalne demokracije. Dapače, prije bi se moglo reći da će štetiti. Na dugi rok, potrebno je ozbiljno promisliti o tome kako ponuditi novi oblik ekonomske sigurnosti građanima. Bez toga, nećemo moći izaći iz legitimacijskog limba i neće biti konsolidacije osnovnih institucija liberalne demokracije.
