Odljev mozgova tek je jedan od aktualnih desničarskih "aduta" u borbi za vlast.
Ljudski je rod od samog postanka prije 200 000 godina u onoj afričkoj kolijevci homo sapiensa raspolagao putovnicom i bio upućen na njezino stalno korištenje. Zašto bi danas u "Bijednoj Našoj" moralo biti drukčije?
Sjeća li se još itko mudrosti, stamene poput kamena s kojeg je potekla, kakvom je u praskozorje "hrvatske demokracije i državne suverenosti" čuvar državnog pečata komentirao u Visokom domu oporbenu zastupničku kuknjavu o odljevu mozgova iz Hrvatske: "Neka samo idu, pa što onda!? U Njemačkoj kilo mozga dvije marke!" Reče danas pokojni muž na zapečaćenoj dužnosti osobito cijenjenoj u tzv. NDH (u narodu: "lezi lebe da te jedem") i ostade živ, do 29. srpnja 2011. Već neko vrijeme, osobito nakon politički režiranog štrajka liječnika i protuvladine ofanzive tzv. konzervativne revolucije (sa zapaženom instruktivnom ulogom "novog HDZ-a"), u RH opet ista pjesma: godišnje 15 000 školovanih mladih ljudi napušta domovinu i daje se trbuhom za kruhom u bijeli svijet!
Nema više državotvorno zauzetog Ivana Milasa, a i onaj Tuđmanov državni pečat zameo se negdje u bespućima povijesne zbiljnosti zajedno s njegovom trobojnom lentom. Nema se više koga pitati pošto "kilo mozga u Njemačkoj". Ali, blago općinstvu, evo vječnog predsjednika Hrvatske liječničke komore prim. dr. sc. Hrvoja Miniga, koji će ranom zorom pohitati na Prisavlje i bubnuti među oči još snene umirovljene gledatelje HTV-ove profesionalno promašene emisije "Dobro jutro, Hrvatska". Već je 650 vrsnih liječnika uzelo papire za odlazak na rad u inozemstvo, izvješćuje, a penzići - najbrojniji dnevni abonenti svih mogućih ordinacija - padaju u nesvijest od straha. Tko će ih sada liječiti, za miloga boga? A svaki s pet-šest kroničnih bolesti u rangu "tihog ubojice"!
Mediji dolijevaju ulje na vatru: Hrvatskoj nedostaje oko tisuću pedijatara, na relaciji od Osijeka do Zagreba nema ni jednog ortodonta, u samo četiri mjeseca 151 liječnik s putovnicom napustio bolnice, u siječnju 2014. otišlo iz zemlje 77 doktora, dvostruko više nego u srpnju 2013., po jednom odlasku bijele kute država gubi 1,5 milijuna kuna, zdravstvo pred kolapsom... Ulaskom RH u "obitelj kojoj je oduvijek pripadala" otvorilo se i našim građanima tržište rada EU-a (28 zemalja, 500 000 žitelja), popucale mnoge barijere, a konkurencija u zapošljavanju dobila je sasvim drukčije značenje.
I što sada!? Da hrvatski građani izvedu kolektivno samoubojstvo!? Jer, eto, najbolji će među njima ostaviti u Bijednoj Našoj kruh nad pogačom, a pogaču nad kruhom potražiti preko grane. Neki pametni ljudi su davno prije vašeg novinara zaključili da je istinska domovina tamo, gdje je čovjeku dobro. A sad, hoće li u prvo vrijeme srce trokirati nostalgijom zbog "ljubavi žarke", manje je važno od životne sigurnosti i obiteljskog mira. Pa ni domaja, zatreba li, nije u drugoj galaksiji, zar ne? Ako u Hrvatskoj nije bolje, nego vani - idemo!
Milijunima iseljenih Hrvata, tko zna kojeg već koljena, ne pada na pamet vratiti se u zemlju svojih predaka, iako je sada "svoja na svomu". To je životna logika koja s domoljubljem nema veze
Novinarka Jutarnjeg lista specijalizirana za zdravstvo objavila je nedavno ilustrativne priče nekoliko liječnika koji odlaze. Patologinju iz zagrebačkog KB Merkur Anu Borovečki put je odveo u Zürich (Švicarska): "Odlazim teška srca, ne uvažavaju me i plaća mi je sve niža. Nisam imala izlaza". Radiolog Marcel Gorup iz OB Sisak kazao je novinarki Jureško: "Čaša se prelila. Ne daju nam raditi i to je užasno frustrirajuće. Neka od bolnica u Londonu, Birminghamu ili nekom gradu u Yorkshireu bit će moje novo radno mjesto već do kraja ovog mjeseca. Dugo sam razmišljao, ali kad sam shvatio da u najboljim liječničkim godinama ne mogu napredovati, da je čak upitno mogu li barem stagnirati te kad sam shvatio da je perspektiva nazadovanje u struci, odluka je došla sama od sebe".
Osim sigurnosti, boljih radnih uvjeta, mogućnosti bržeg napredovanja u struci i stabilnijeg zdravstvenog sustava, plaća također nije zanemariv faktor u donošenju odluke o zapošljavanju u inozemstvu. To se u izravnim razgovorima najčešće izbjegava otvoreno priznati, ali što jest - jest. Plaće liječnika i drugog medicinskog osoblja na Zapadu nekoliko su puta više od hrvatskih, jer su to razvijenije zemlje, s više novca i znatno boljim životnim standardom.
"Plaća je čak i veća nego što sam očekivao", kazao je sisački liječnik Jutarnjem listu. "Za 38 sati rada tjedno, mjesečna neto primanja su 5000 funti. U Hrvatskoj, bez dežurstava i uz 11-godišnji specijalistički staž mjesečno mogu zaraditi 8700 kuna. S ovom plaćom moći ću svaki vikend doći u Sisak, a kad se stabiliziram, preselit će se u Veliku Britaniju i obitelj." I to je to. Tipična priča koja, međutim, vrijedi za visokoškolovane izvrsne i ambicioznije pojedince u raznim djelatnostima, ali i za mlađe ljude nižih kvalifikacija, ovisno o potrebama za pojedinim kategorijama radne snage. Izvrsnima i darovitima, od tehničkih zanimanja do kulture, umjetnosti i sporta, bila su i dosad širom otvorena zapadna vrata. Nije razvijanima smetala ni komunistička izobrazba u Titovoj Jugoslaviji.
Previše je, međutim zloće i patetike u politikantskoj zbornoj kuknjavi o epidemijskom odljevu mozgova i kadrovskom sudnjem danu, jer se sugerira da premijer Zoran Milanović, njegovi ministri i drugi poslušnici te predsjednik RH Ivo Josipović osobno tjeraju mlade stručnjake na iseljavanje iz Bijedne Naše. Zato, kažu, ta vlast ne valja. Mi smo alternativa! "Zabrinutost" za sutrašnjicu zemlje i njezinih nešto više od četiri milijuna izbezumljenih žitelja medijski se producira u enormnim količinama, jer tzv. konzervativna revolucija treba učinkovito predizborno političko streljivo za suzbijanje utjecaja lijevih suparnika na biračke mase. Zato se mora stalno na sve načine ometati Vladu da bilo što dobro učini za Hrvatsku. A ona, jadna, niti zna, niti želi niti može (u)činiti što građani očekuju, pa je politički učinkovitije i ne dirati ju, jer je već sama sebe izbacila iz sedla.
Tko normalan ne bi dignuo sidro i otplovio, a domoljubnu patetiku prepustio profesionalnim "domoljubima" koji za 1000-1500 eura doživotne državne apanaže na mjesec glumataju po "braniteljskim prosvjedima", zamotani u nacionalne trobojnice i znakovito odjeveni u crno!
Odljev mozgova tek je jedan od aktualnih desničarskih "aduta" u borbi za vlast. A građani su, razumljivo, najosjetljiviji kad je u pitanju zdravlje. Tu populizam i demagogija u politikantskom celofanu prolaze i na neviđeno. Isti taj odljev mozgova vrijedio je tek pišljive "dvije marke za kilo" u režimu Oca Domovine (sic!) Franje Tuđmana, dakle bio je nešto uobičajeno na tržištu radne snage, pa ni za čuvara državnog pečata nije bio vrijedan spomena. Današnjim oporbenim tuđmanistima, ponajvećma objema nogama čvrsto ukopanim u "novom HDZ-u", odljev mozgova je - krucijalni problem. Dokaz propasti Bijedne Naše u režiji Milanovićvih "udbaša", jer, izričit je Tomislav Karamarko, oni "nikad nisu ni željeli Hrvatsku". I politikantska tragikomedija lagano može u drugi čin.
Što je, međutim, sporno u tomu da si hrvatski građani slobodno biraju gdje žele raditi i živjeti, da mijenjaju poslove i mjesta boravka, države, da putuju kamo žele i odgajaju djecu u uređenijim i mirnijim dijelovima svijeta!? Zašto bi se netko trebao od rođenja do smrti busati u šahovnicu na prsima i nadimati od hrvatstva, pa skapavati - u zemlji svojih pradjedova? Zato što je to po nekima s hrgom kamena umjesto mozga "domoljubno", Mount Everest "domoljubne svijesti"? Što je loše u tomu, ako neupitni perspektivac spakira kovčege i kaže "ćao" Hrvatskoj, jer mu domovina više nije po mjeri i svoj kratak boravak na ovom svijetu želi provesti zadovoljan na nekoj drugoj strani Globusa?
Recimo, zašto bi trpio idiotsku premetaljku političara lopovskog kova, radio bez plaća ili se do besvijesti potucao po burzi rada, reducirao bračne običaje i seksualnu aktivnost jer nema čime prehraniti djecu, gurao se u repu pred pučkom kuhinjom? Zašto bi i liječnici, koji su sada medijski šlager, radili za više nego upola nižu plaću od najnesposobnijeg saborskog zastupnika od kojega - i kad bi bio u stanju više puta stati pred mikrofon Visokog doma te nadbrbljati laburista Branka Vukšića! - Bijedna Naša uistinu nema nikakve koristi?
Tko normalan ne bi dignuo sidro i otplovio, a domoljubnu patetiku prepustio profesionalnim "domoljubima" koji za 1000-1500 eura doživotne državne apanaže na mjesec glumataju po "braniteljskim prosvjedima", zamotani u nacionalne trobojnice i znakovito odjeveni u crno! Za račun politikantskih nabiguza koji će sutra, budu li u prilici, dilati muda pod bubrege kao i svi prije njih. Svima prepuna usta "vječne nam Hrvatske" i "hrvatskog naroda".
Što je loše u tomu, ako neupitni perspektivac spakira kovčege i kaže "ćao" Hrvatskoj, jer mu domovina više nije po mjeri i svoj kratak boravak na ovom svijetu želi provesti zadovoljan na nekoj drugoj strani Globusa?
A pun strani svijet Hrvata, koji su u raznim prigodama i državama od davnina odlazili trbuhom za kruhom, od Australije i Patagonije do Skandinavije i Aljaske... Jedan našijenac čak je negdje početkom 19. stoljeća izabran za poglavicu domorodačkog plemena u Ognjenoj zemlji. Kad prekosutra kineska sonda s posadom sleti na Gliese 581g u zviježđu Vage, tamo će zateći pet-šest Hrvata 78. naraštaja, podrijetlom s otoka Suska, kako igraju balote. I onda ovi bukači, danas i ovdje, telale o odljevu mozgova. Milijunima iseljenih Hrvata, tko zna kojeg već koljena, ne pada na pamet vratiti se u zemlju svojih predaka, iako je sada "svoja na svomu". To je životna logika koja s domoljubljem nema veze.
Ljudski je rod od samog postanka prije 200 000 godina u onoj afričkoj kolijevci homo sapiensa raspolagao putovnicom i bio upućen na njezino stalno korištenje. Zašto bi danas u Bijednoj Našoj moralo biti drukčije?
Prvo, svi ti liječnici, inženjeri, umjetnici, sportaši... kojima je žarka želja ostvariti karijeru (i novac) u bijelom zapadnom svijetu, neće otići iz RH, jer ih tamo ne trebaju sve koji se nude. Uzet će samo bolje od najboljih. Kao što su uvijek uzimali. Pa i poluobrazovanih šljakera koliko trebaju za obaviti teške i prljave poslove, koje domaći ne žele. Pitajte djevojke i mladiće koji su se razočarani vratili iz Kanade kakvi med i mlijeko teku u zemlji javorovog lista. Da se inozemna plaća troši u Hrvatskoj, e, to bi bio posao/zarada, ali kad u Londonu ili New Yorku moraš pola odvojiti samo za stanovanje, pada mrak na oči.
Drugo, Hrvatska nikad neće biti dovoljno bogata i uređena zemlja da je u stanju ponuditi mladim stručnjacima barem podjednako dobre uvjete rada i života kao razvijene zapadne zemlje. Nikad im neće biti u stanju konkurirati.
Zašto bi i liječnici, koji su sada medijski šlager, radili za više nego upola nižu plaću od najnesposobnijeg saborskog zastupnika od kojega - i kad bi bio u stanju više puta stati pred mikrofon Visokog doma te nadbrbljati laburista Branka Vukšića! - Bijedna Naša uistinu nema nikakve koristi?
I, treće, a ne najmanje važno, Bijedna Naša će se morati naviknuti na to da će noćna mora domaćih šovinista i rasista postati dnevna zbilja: prazna radna mjesta popunit će radna snaga (raznih kvalifikacija) iz susjednih balkanskih i manje razvijenih zemalja Azije, Afrike... Što da ne? U čemu je problem? Hrvoje ode iz KBC-a u Rim, London ili Chicago, a u operacijsku dvoranu KBC-a već drugi dan ulazi jednako (možda i bolje) kvalificirani Jovo iz Kuršumlije, Safet iz Tuzle ili Ngombo Obronga iz Malija. Na međunarodni natječaj s preciziranim uvjetima zapošljavanja javit će se mnogi, kojima će i Bijedna Naša biti Amerika!
I, uistinu, u čemu je problem!? Mozak za mozak, mozak tamo - mozak ovamo. Svijet je ionako samo globalno selo, reče stari mangup H. M. McLuhan. A Hrvatska u tom selu nije važnija od miša.
