"Ovo mi je prvi put u životu da pokušavam voziti bicikl. Nikad nisam imala jedan, čak ni kao dijete. Prijateljica je ovdje naučila voziti pa sam i htjela probati", kaže Alaa, 28-godišnjakinja iz Iraka. Ona je jedna od novih učenica berlinskog kolektiva #BIKEYGEES čije su volonterke u tri godine naučile 560 žena voziti bicikl, većinom izbjeglica iz Sirije, Iraka i drugih zemalja.Iako ih je većina ovdje u statusu azilanta, iz kolektiva spremno prihvaćaju i druge žene koje žele naučiti pedalirati. Jedna od njih je Hoda, koja radi kao informatičarka u Berlinu, ali također nikada nije imala priliku naučiti voziti bicikl
Kolektiv jednu nedjelju u mjesecu redovito održava otvorene satove za učenje bicikliranja. I u mračno berlinsko zimsko poslijepodne na poligonu smo zatekli gužvu, okupilo se tridesetak učenica i volonterki. Za sunčanih dana okupi ih se i do 80.
"Počele smo s podukama iz vožnje po prihvatilištima za izbjeglice prije tri godine. Tada nismo shvaćali da je potreba ovolika. Žene su nas stalno ispitivale kada ćemo se vratiti pa smo s vremenom počele redovno održavati satove, ovdje na prometnom poligonu", opisuje Annette Krüger, jedna od osnivačica kolektiva #BIKEYGEES.
Svaka nova biciklistica u treningu dobije jednu ili dvije volonterke koje ju pridržavaju dok ne nauči održavati ravnotežu i kasnije navijaju za nju. Ne izgleda uvijek kao najelegantniji način učenje vožnje bicikla, no ovdje nije samo riječ o učenju vještine pedaliranja, saznajemo.
"Imamo mi i bicikl bez pedala i tricikl, no žene ih uglavnom ne vole koristiti. Na ovaj način dobivaju i nešto drugo, osim poduke iz vožnje dobivaju kontakt", objašnjava Annette.
Broj volontera varira od nedjelje do nedjelje. Ponekad volontiraju i muškarci, no uglavnom su i volonterke i učenice žene. Na dan kada smo ih posjetili pridružila im se skupina od 12 žena iz jedne sinagoge u Berlinu. Broj volontera varira od nedjelje do nedjelje. Ponekad volontiraju i muškarci, no uglavnom su i volonterke i učenice žene. Na dan kada smo ih posjetili pridružila im se skupina od 12 žena iz jedne sinagoge u Berlinu
"Ovo je divna, jednostavna akcija za koju ne treba puno birokracije. Ja sam isto obožavateljica bicikala, pa mi je ovo blisko, to je ogromna stvar dati drugoj ženi slobodu na ovaj način, da osjete da ih vlastite noge mogu odvesti kamo god žele", rekla nam je Ronni Shendar, jedna od volonterki iz sinagoge.
Tko želi naučiti na mora se unaprijed registrirati, već se samo pojaviti na jednom od mjesečnih termina.
"Ne postavljamo puno pitanja, samo znaš li voziti i želiš li naučiti. Bicikliranje je dobro za zdravlje i za balansirani život. Mi želimo dati nekoliko sati našeg vremena drugim ljudima jer znamo da smo mi ta većina koja može promijeniti svijet. Ne moramo čekati vlade. Samo moramo djelovati iz srca", zaključuje Annette.
Kolektiv ne dobiva nikakvu podršku njemačkih institucija. Novac koji prikupe od donacija koriste za plaćanje najma poligona. Većinu bicikala koje koriste za učenje su donirali građani i građanke Berlina, no ponekad i kupe koji rabljeni bicikl jer uglavnom koriste manje veličine koje rjeđe dobivaju kao donacije. Osim vožnje, dosad su donirali i 160 bicikala učenicama koje su pokazale da su dovoljno svladale vožnju, ali i naučile prometna pravila.
Foto: Marina Kelava
Iako ih je većina ovdje u statusu azilanta, iz kolektiva spremno prihvaćaju i druge žene koje žele naučiti pedalirati. Jedna od njih je Hoda, koja radi kao informatičarka u Berlinu.
"One uglavnom nisu navikle na njemački promet. Zato mi u učenje uključujemo i mali test prometnih pravila. To je ponekad izazov veći od učenja vožnje jer neke od njih ne govore uopće njemački, a neke ne poznavaju ni latinicu. Nismo to očekivali kada smo počinjali, ali nekako uspijevamo funkcionirati", kaže Annette.
Iako ih je većina ovdje u statusu azilanta, iz kolektiva spremno prihvaćaju i druge žene koje žele naučiti pedalirati. Jedna od njih je Hoda, koja radi kao informatičarka u Berlinu, ali također nikada nije imala priliku naučiti voziti bicikl.Svaka nova biciklistica u treningu dobije jednu ili dvije volonterke koje ju pridržavaju dok ne nauči održavati ravnotežu i kasnije navijaju za nju
"Kao dijete sam živjela u Saudijskoj Arabiji gdje ženama to nije dozvoljeno, a kasnije u Egiptu me bilo strah padanja i nije bilo nikoga tko me mogao naučiti. Pokazala sam svom ocu video kako bicikliram i on je bio jako sretan što se snalazim u njemačkom društvu. Padove mu nisam pokazala", smije se Hoda.
Nakon tri sata krugova po poligonu, pedaliranja i smijanja i padova, i volonterke i učenice okupljaju se uz čaj i slatkiše, ali i dijele svoje životne priče i doživljaj bicikliranja.
"Bilo me malo strah, ali jako mi se sviđa. Vratit ću se", zaključila je Alaa nakon svog prvog sata vožnje bicikla.
