U godini koja prolazi broj biciklista na ulicama hrvatskih gradova dosegao je neku točku nakon koje nema povratka. Shvatili smo to i po policiji koja je počela s brojnim akcijama kažnjavanja biciklista. Dovoljno je biciklista na ulicama da ne prolaze nezamijećeno, a nitko zapravo ne zna koliko nas ima, i koliko koristimo bicikle.
Taj broj mogao bi još značajnije rasti, kada bi gradske vlasti biciklističku infrastrukturu podigle s dna prioriteta. Pokazuje to primjer španjolske Seville gdje još nedaleke 2000. godine gotovo nitko nije vozio bicikl, a danas imaju sedam posto udjela biciklističkog prometa. Na razini grada krenulo se u stvaranje povezanih, praktičnih i sigurnih biciklističkih staza, fizički odvojenih i od ceste i pješačkih staza. Sevilla sada ima više od 160 kilometara staza i 70.000 biciklista dnevno. Također, ovaj španjolski grad pokrenuo je i projekt gradskog biciklističkog sustava. Građani mogu koristiti 2.500 zajedničkih bicikala, broj automobila koji ulaze u centar sa 25 tisuća pao je na 10. I ne namjeravaju stati na tom postotku.
U španjolskoj Sevilli u deset su godina podignuli udio biciklističkog u ukupnom prometu s nula na sedam posto.
Ovo se sve događa u jednoj mediteranskoj zemlji koju ne doživljavamo kao biciklističku, a što je sa zemljama koje su stari prijatelji bicikala? Studija Europske biciklističke federacije uzela je jednu od njih, Dansku, i računala imaju li bicikli potencijal pridonijeti rješavanju smanjenja emisija ugljičnog dioksida. Kada bi svi Europljani koristili bicikle kao Danci, EU bi mogla ispuniti više od četvrtine svoga cilja od 60 posto smanjenja emisije ugljičnog dioksida u prometu do 2050. godine, zaključili su. Polovina EU cilja bi mogla biti dostignuta ako bi Europljani koristili bicikl samo pet kilometara dnevno. UN-ova konferencija u Južnoj Africi ovoga mjeseca opet nije napredovala u rješenju jednog od najvećih problema današnjice, a ova studija prva je u kojoj se netko sjetio baviti utjecajem bicikla na klimatske promjene.
Sigurno je da postoji još ovakvih jednostavnih rješenja koja su zanemarena. Dio problema leži upravo u niskom prioritetu dodijeljenom biciklizmu kao načinu prijevoza te su između 1990. i 2007. godine, emisije stakleničkih plinova iz prometa u Europskoj uniji zapravo porasle za 36 posto, dok su u drugim područjima padale za 15 posto.
U izvještaju je uračunata faza proizvodnje, uključujući i energiju i materijale potrebne za proizvodnju vozila, radna faza, uključujući i proizvodnju goriva i korištenje, te faza održavanja, uključujući i sve aktivnosti potrebne kako bi se vozilo održalo sigurnim.
Od 2007. do 2013. godine, Europska komisija je izdvojila 600 milijuna eura za biciklističku infrastrukturu, samo 0,7 posto od fonda vrijednog 82 milijarde eura. Zašto se u nešto s toliko pozitivnih strana ulaže tako malo?
Također, uzelo se u obzir da se bicikliranjem troši više kalorija te je tako istraživanje uračunalo i aspekte procesa proizvodnje hrane uključujući poljoprivredne strojeve, navodnjavanje, korištenje pesticida i gnojiva, kao i CO2 intenzitet različitih namirnica, te je procijenjeno otpuštanje tog goriva na 21 gram CO2 energije po proputovanom kilometru.
Prepoznata je i činjenica da biciklizam nije opcija "nulte emisije", jer su rudarenje i proizvodnja sirovina poput aluminija, čelika i gume potrebni za stvaranje bicikla.
Studija navodi i niz drugih prednosti bicikla, u području javnog prijevoza, zdravlja, planiranja, vremena, troškova, sigurnosti ulica, prometnog zagušenja, zagađenja zraka, buke i energetske sigurnosti. Ostaje tek pitanje zašto se u nešto s toliko pozitivnih strana ulaže tako malo. Primjerice, od 2007. do 2013. godine, Europska komisija je izdvojila 600 milijuna eura za biciklističku infrastrukturu, samo 0,7 posto od fonda vrijednog 82 milijarde eura.
Dok u proljetnom vremenu i besparici čekamo kraj godine, možemo biti sigurni da će broj biciklista i na hrvatskim ulicama i u sljedećoj godini rasti. Najavljeno znatno poskupljenje javnog prijevoza u Zagrebu, visoka cijena goriva koju si sve manje radnika može priuštiti, najavljene ovrhe i teškoće u plaćanju kredita za automobile, sve će to natjerati dio ljudi da otpušu prašinu sa svojih bicikala u garažama i podrumima. Međutim, bilo bi mnogo ljepše pisati da su nas na korištenje bicikala u gradskom prometu potaknule osviještene gradske uprave kakvu ima Sevilla na primjer, nego krajnje sumorno stanje hrvatskog gospodarstva.
