"U Siriji sam kao dijete imao bicikl, ali se pokvario, a nisam imao novca da ga popravim", kaže Odai Ajam, arheolog iz Idliba koji posljednje gotovo dvije godine živi u Zagrebu i postao je pravi zaljubljenik u bicikliranje.
"Kada sam došao u Zagreb vidio sam da ljudi uživaju, da koriste bicikl i kao prijevozno sredstvo i za sport. Sada i ja svuda idem biciklom, i po kiši, i po snijegu, ne mogu više zamisliti život bez bicikla", ispričao nam je Odai koji je sada jedan od polaznika tečaja za izbjeglice i azilante za Biciklopopravljaona kao volonterski kolektiv uspješno djeluje već osam godina u kojih je popravljeno više od šest tisuća bicikala, a u rad s azilantima uključila se sasvim neplaniranopopravljanje bicikala.
Tečaj u Biciklopopravljaoni, volonterskom kolektivu koji djeluje u okviru Zelene akcije, održava se tijekom pet subotnjih radionica. Mi smo ih posjetili na trećoj radionici kada su obrađivali kako centrirati kotače, mijenjati žbice i servisirati konuse. Petero polaznika i polaznica iz Sirije, Iraka i Libije dosad je već naučilo krpati gume, popravljati kočnice, mijenjati sajle i bužire, a čekaju ih još pogoni i mjenjači i upravljački dio.
"To je početnički tečaj koncipiran po principu vrlo uspješnog tečaja za žene koji smo održali u studenom. U pet termina ne može se puno toga naučiti, ali može se naučiti dovoljno da ljudi ako žele mogu početi volontirati četvrtkom, kada je Biciklopopravljaona inače otvorena za sve građane i građanke", kaže Eugen Vuković, i koordinator Biciklopopravljaone i voditelj tečaja koji je financiran kroz EU projekt School of Sustainability.
Za razliku od Odaija koji već duže vremena redovito dolazi u Biciklopopravljaonu sa svojim biciklom, Ahmad A. je za tečaj saznao preko Samo u prošloj godini donirano je stotinjak bicikala azilantima i tražiteljima azila, a neki od njih nastavili su se vraćati pa povremeno i sami pomagati u popravljanjuFacebook grupe Asylum Croatia, gdje tražitelji azila razmjenjuju informacije.
"Prvi put ovako nešto radim, teško je kao i sve što kreneš od početka učiti", kaže ovaj 19-godišnjak iz Damaska. Živi u Velikoj Gorici, a trenutno traži posao i pohađa satove hrvatskog jezika na Filozofskom fakultetu. U Siriji je završio prvi razred srednje škole, a kako se sada u Hrvatskoj vodi kao odrasla osoba srednju školu bi morao plaćati u nekom od učilišta za odrasle što sada nije u mogućnosti.
"Teško da ću uskoro krenuti u školu. Prijavio sam se na ovaj tečaj baš zato jer ovdje imam priliku nešto novo učiti, a inače nemam puno informacija o biciklima", objašnjava Ahmad svoju motivaciju za pohađanje tečaja iako još nema bicikl.
Biciklopopravljaona kao volonterski kolektiv uspješno djeluje već osam godina u kojih je popravljeno više od šest tisuća bicikala, a u rad s azilantima uključila se sasvim neplanirano. Kako kažu, to se dogodilo jer se pokazala potreba za tim kada je veći broj tražitelja azila počeo dolaziti u Zagreb. U početku ljudi koji su i po godinu dana u Dugavama čekali na odgovor vezano uz azil nisu imali pravo na besplatan prijevoz u
U početku ljudi koji su i po godinu dana u Dugavama čekali na odgovor vezano uz azil nisu imali pravo na besplatan prijevoz u Zagrebu te su uglavnom bili vrlo ograničeni u kretanju gradom. To im je još otežavalo duge mjesece neizvjesnog čekanja odgovora hoće li moći ostati u HrvatskojZagrebu te su uglavnom bili vrlo ograničeni u kretanju gradom. To im je još otežavalo duge mjesece neizvjesnog čekanja odgovora hoće li moći ostati u Hrvatskoj. Iako sada tražitelji azila imaju pravo na besplatan prijevoz ZET-om, Biciklopopravljaona je nastavila donirati bicikle, ali i popravljati te bicikle kada bi se ukazala potreba. Samo u prošloj godini donirano je stotinjak bicikala azilantima i tražiteljima azila, a neki od njih nastavili su se vraćati pa povremeno i sami pomagati u popravljanju. Upravo iz tog iskustva proizašla je ideja za održavanje ovakvog tečaja, kaže Vuković.
"Kako su azilanti postali naši vjerni korisnici, zaključili smo da bi bilo korisno da ih uključimo i kao volontere i volonterke. Smatramo da je to i neki doprinos integraciji tih ljudi u lokalnu zajednicu. U Biciklopopravljaonu, naime, dolaze lokalni ljudi svih godišta i socijalnih skupina. To je prilika da radimo na razbijanju predrasuda, jer se veći dio njih nije imao gdje susresti s izbjeglicama i upoznati neke od njih te razbiti sliku koju mediji često stvaraju. Mi nismo imali nikakva negativna iskustva kroz naš rad, predrasude kod lokalnih ljudi apsolutno nestaju. To da ljudi žele pomoći pokazala je i naša kontinuirana akcija doniranja bicikala gdje su brojni građani donirali bicikle upravo za izbjeglice", tvrdi Vuković.
Rad Biciklopopravljaone s biciklima i izbjeglicama prepoznat je i međunarodno. Prošloga tjedna objavljena su, naime, 34 finalista regionalne nagrade SozialMarie koja se dodjeljuje za projekte društvene inovacije među kojima se našla i Biciklopopravljaona, uz još jednu zagrebačku Odai: "Kad popravim bicikl, osjećam se korisno. Dolazit ću i dalje jer volim bicikle i želim pomoći ljudima kao što su oni meni do sada pomagali. Bicikl je sada moj automobil"udrugu, Vestigium s Vrbana koja provodi brojne projekte u lokalnoj zajednici.
"Moguće je da se neko od naših polaznika ili polaznica toliko zagrije za bicikle da jednoga dana i pronađe posao kao serviser bicikla, zašto ne", rekao je Vuković. A na ovim radionicama imaju priliku i vježbati hrvatski jezik. Radionice se, naime, održavaju na dva jezika, hrvatskom i arapskom, uz pomoć sada već dugogodišnjeg volontera Biciklopopravljone Talala Abedrabba.
"Vjerojatno ne postoji druga osoba u Zagrebu koja se razumije i u terminologiju popravljanja bicikala i zna arapski, pa nisam imao izbor"“, smije se Talal dok objašnjava kako se našao u ulozi prevoditelja.
I on je sam postao volonter jer je imao loš bicikl koji je stalno morao popravljati, pa se vraćao u Biciklopopravljaonu. "Korisno je naučiti popravljati bicikle, a i atmosfera je ovdje uvijek dobra", kaže.
A nakon tečaja na volontiranje se ima namjeru vraćati i Odai.
"Kad popravim bicikl, osjećam se korisno. Dolazit ću i dalje jer volim bicikle i želim pomoći ljudima kao što su oni meni do sada pomagali. Bicikl je sada moj automobil", zaključuje Odai.
