U čast Međunarodnog dana žena, u ime nastavka borbe, razgovarale smo sa ženama iz regije Bliskog istoka i Sjeverne Afrike. Dotaknule smo se problema s kojima se žene susreću općenito, ali i specifičnosti položaja žena u pojedinim zemljama Bliskog istoka. Ne pričamo ovdje o često prožvakanom i površnom "objašnjenju" o "nazadnosti" koji nam serviraju zapadnjački mediji, već o kompleksnosti raznih problema koji guše regiju već desetljećima. Između ostalog i - ratu. Zapadnjački mediji ovim temama često pristupaju jednostrano i površno. Uobičajen prikaz "bliskoistočne" žene i pitanja ženskih prava veoma je problematičan. Ne radi se samo o napisanome, već i o slikama koje prate tekstove – vrlo često repetitivnom i jednoličnom kalupu, koji ponekad uopće nije reprezentativan za priču uz koju stoji. Nadamo se da malim koracima možemo promijeniti takve medijske narative. Borba se nastavlja, ali se nastavlja i solidarnost!
Jehan Bseiso: Između žrtava i superjunakinja – prevelik teret
Bseiso je palestinska pjesnikinja, humanitarna radnica i aktivistkinja. Poezija joj je objavljivana u Warscapesu, Funambulistu, Electronic Intifadi, i Mada Masru. Njena knjiga Sjećam se svog imena (2016) pobjednica je u kretivnoj kategoriji nagrade Palestine Books. Bseiso je i jedna od urednica knjige Making Mirrors, nove antologije za, o i od izbjeglica. Trenutno radi i na vlastitoj zbirci pjesama pod nazivom Conversations Continued, kompilaciji stvarnih, krivo zapamćenih i zaboravljenih razgovora. Od 2008. godine radi za Médecins sans Frontières (Doktore bez granica).
U Jordanu i Libanonu, žene i dalje uspijevaju izboriti nove prostore za sebe, i doma i na poslu. Zbilja postoji mnogo nevjerojatnog progresa, ali i posla koji nas još čeka – pogotovo u suprotstavljanju nepravednim zakonima, poput zakona koji dopušta silovatelju da oženi svoju žrtvu, ili zakona koji dozvoljava bratu da puca u sestru u ime "časti" i tjera žene da "obznane trudnoću" kada se prijavljuju za posao.
Žene iz regije Bliskog istoka i Sjeverne Afrike često su u medijima prikazane ili kao žrtve ili kao superjunakinje. To je preveliki teret i mora prestati. Ono obično, svakodnevno, je uistinu izuzetno, a mi na to zaboravljamo. Zapadni mediji su posebno opsjednuti narativom "potlačene Arapkinje muslimanke" do mjere u kojoj ta priča biva krivo predstavljena, te zasjeni sve druge narative.
Kada pričamo o promjenama – svaki korak, koliko god malen on bio, ako je u pravom smjeru – jako je bitan. Borba za promjene i bolji položaj žena u regiji je povijesna i nastavlja se kroz desetljeća. Mnogo je starija od "Arapskog proljeća" i mora se nastaviti i dalje, zajedno sa svim drugim pozivima za sistemske promjene.
Hind Shoufani: Zakonodavstvo protiv žena
Hind Shoufani je redateljica i spisateljica koja radi i živi u brojnim gradovima diljem Bliskog istoka. Roditelji su joj Palestinci, rođena je u Libanonu i u srcu je djevojka iz Bjeruta. Odrasla je u Damasku, ali je živjela i u Jordanu i ima jordansko državljanstvo. Tretnutno živi u Dubaiju, i sva ova mjesta smatra svojima. Shoufani je osnovačica kolektiva Poeticians, koji okuplja pjesnike iz raznih zemalja, koji nastupaju na višejezičnim večerima poezije u Bejrutu i Dubaiju. Svoju je poeziju izvodila diljem Europe, SAD-a i arapskog svijeta. Trenutno radi kao slobodna redateljica, producentica i spisateljica diljem regije.
Osim nasilja nad ženama, problema poput ubojstava iz časti, silovanja i napada koji prolaze neprijavljeni i nekaženjeni, žene u arapskom svijetu najviše pate zbog zakonodavstva koje nije na njihovoj strani. Zakoni su napisani protiv žena, bilo da se radi o onima baziranom na šariji, ili o građanskim zakonima – žene nikada nisu tretirane jednako kao muškarci. Ne možemo nasljeđivati imovinu, zemlju i novac jednako kao mušakrci, ne možemo prenositi svoje državljanstvo djeci ako je otac druge nacionalnosti, kršćankama se mogu oduzeti imovina, novac i djeca, ako se udaju za muslimana i kasnije razvedu, ili on umre. Libanon je upravo ukinuo zakon koji kaže da ako silovatelj oženi ženu koju je napao – neće biti progonjen.
Postoje nastojanja u različitim zemljama - za poboljšanje položaja žena u društvu, kao punopravnih građanki, ali to još uvijek nije ni približno ravnopravnosti s muškarcima. Razlog je uglavnom religija, koja je ključna referenca za većinu arbitraže na sudu, bilo da se radi o pitanjima poroda, razvoda, nasljeđivanja ili braka općenito. Ti zakoni u arapskom svijetu trebaju kompletan remont. Pitanja kao što su nasilje nad ženama su međunarodni problemi i nisu specifični za arapski svijet, ali naš pravni sustav doista treba potpuno izmijeniti. Treba nam razdvajanje "crkve" i države. Nažalost, postoje vrlo jake snage u regiji kojie nas žele vratiti tisuću godina unatrag, a masivni sukob ideologija kojem trenutno svjedočimo u regiji vodi vrlo krvavom i tužnom rezultatu.
Uz sve to, mainstream diskurs je jako uvredljiv za arapske žene. Nitko izvan regije ne razumije koliko su nevjerojatno jake arapske žene. Mi prkosimo nejednakosti i ustrajemo svaki dan, ustajemo iz močvare mržnje, predrasuda, uskogrudnih uvjerenja, nasilja, pravnog sustava koji nas tretira kao inferiorne, unatoč svemu tome živimo i tvorimo život. Mi smo liječnice i pjesnikinje i majke i čistačice i plesačice i učiteljice i ratnice. To osobito vrijedi za palestinske žene koje se okrutnoj okupaciji odupiru više od sedamdeset godina, a od nedavno i sirijske žene - koje rade najbolje što mogu, drže nebesa zajedno za sebe i svoje obitelji raspršene u logorima, zatvorima, izbjegličkim kampovima, za sve beskućne, izbjegle, promrzle, opkoljene i gladne.
Mainstream medijima također promiče jedna važna stvar. Iako postoje stotine tisuća žena koje se bore za bolji život u regiji, postoji i vrlo veliki broj žena koje su rođene slobodne, u obrazovanim, progresivnim i otvorenim obiteljima, koje vode hrabre i uzbudljive živote. Ne borimo se sve protiv ugnjetavanja, nismo sve u kampovima, ne bježimo sve od ISIS-a. Nemamo sve brata ili oca koji nas tuče. Ja osobno znam stotine žena koje imaju visoku stručnu spremu, žive same, zarađuju vlastiti novac i ekonomski su neovisna o roditeljima, biraju svoje ljubavnike, lezbijke su, umjetnice, odvjetnice, medicinske sestre, učiteljice i pjesnikinje. Mnoge su ateistkinje, neke su duhovne, neke muslimanke ili kršćanke. Slobodne. Uopćeni narativi o arapskim ženama rijetko uključuju te priče jer nisu dovoljno seksi.
Roula Baghdadi: Bez mira ne možemo imati ni ljudska ni ženska prava
Roula Baghdadi je sirijska odvjetnica. Dio je pravnog tima u Centru za građanska prava u Siriji, a primarni fokus joj je rad s pravnim timom koji brani zlostavljane žene. Baghdadi trenutno radi i na magisteriju iz javnog prava.
Na Međunarodni dan žena se nadam miru, u čitavom svijetu, za sve ljude. Bez mira ne možemo imati poštivanje ljudskih prava općenito, pa tako ni ženskih.
Žene u regiji su zbilja u najgorem položaju, zbog učinaka religije i islamskog ekstremizma, ali i totalitarnih režima. Naše žene se danas moraju boriti s dugom i snažnom poviješću određenih misli, ratova, siromaštva. Moraju se boriti sa svim tim problemima da bi ostvarile svoja prava. Vjerujem da ženska prava ne mogu biti ispunjena bez demokracije, društvene pravde i poštovanja ljudskih prava općenito – u ustavu i zakonima naših zemalja. Kao odvjetnica, vjerujem da zakoni pomažu evoluciji društva, i u tom nas smislu u regiji još čeka dugačak put ka napretku.
Na Bliskom istoku, žene rade najbolje što mogu. Za rješavanje ovih problema trebat će nam još desetljeća, ali smo na putu prema tome. Odbijamo stare sisteme, diljem svijeta – one u kojima postoji diskriminacija između muškarca i žene, bijelaca i crnaca, bogatih i siromašnih. Odbijamo režime profiliranja, odbijamo tiraniju. To nije lak zadatak.
Sirijske žene se još uvijek prodaje na tržnicama, bičuje ih se, uhićuje i otima. Targetirane su i korištene kao oružje u ratu, silovane i prodavane, tjerane na brak – osobito maloljetnice. Sve strane u sirijskom ratu slažu se oko jedne stvari – mete su im žene. Zato još jednom, dok obilježavamo Međunarodni dan žena, ponavljam – radimo na miru, miru, miru. Za čitavo čovječanstvo.
Fatima Idriss: Promjene počinju s malim pobunama u svakodnevnom životu
Fatima Idriss osnivačica je i direktorica Vijeća Tadamon (Egipatskog multikulturanog vijeća za izbjeglice) te je urednica istraživačke publikacije o obrazovanju za izbjeglice, čiji su autori djeca i mladi. Sudjelovala je u brojnim međunarodnim konferencijama diljem Europe i Bliskog istoka. Idris radi na području ljudskih prava od 2001. godine i to s različitim međunarodnim organizacijama u Egiptu.
Činjenica je da se žene diljem svijeta još uvijek bore za ravnopravnost i građanska prava te da ta borba još uvijek nije gotova zbog multidimenzionalnih faktora koji sprječavaju žene da ostvare osnovna prava.
Na Bliskom istoku, posebice u Egiptu, biti žena je svakodnevni problem. Žene na Bliskom istoku su teško podčinjene od strane "branitelja ženskih prava" koji su zapravo puni neprijateljstva i mržnje prema ženama. Ti isti "branitelji ženskih prava" nisu zadovoljni dok žena ne zauzme ulogu u društvu koju oni žele, jer ne mare za ono što žene zapravo žele. Za svako zlostavljanje i nasilje prema ženama i dalje je žena odgovorna, i one su te koje čitavo društvo krivi.
Sloboda nije uvijek pitanje velikih političkih debata, ona često počinje s ljudima koji ističu probleme svakodnevice, s malim pobunama. Kada je u pitanju pravo žene da slobodno odlučuje o svom životu, dominantni diskurs je različit u zemljama na Bliskom istoku. Primjerice onaj u Tunisu je u potpunoj suprotnosti s onim u Egiptu, dok je područje Zaljevskih zemalja sasvim drugačije od ostalih. Kada se propituje dominantni medijski diskurs o ženama kao čin pravednosti naspram realnosti, odgovor je uvijek NE.
Trenutno svjedočimo masovnom pogoršanju ženskih prava u regiji. Od preuzimanja aktivnih uloga kao građanke tijekom Arapskog proljeća vratile smo se opet na pasivnost - zbog ograničenja koja su nam nametnuta kroz promjene u socijalnom, gospodarskom i političkom ozračju. Čitavo društvo je trenuno pod teretom ekonomske situacije (u Egiptu), to ih drži zauzetima svakodnevnim problemima, pukim preživljavanjem. Dakle, ekonomska situacije je prioritet i to je orgraničilo prostor pobune za građane i građanke - stoga su i žene sada puno manje uključene u javni život i imaju manje mogućnosti da budu aktivne.
Nagwan El-Ashwal: Pitanje demokracije
Nawan El-Ashwal je iz Egipta. Doktorandica je Europskog sveučilišnog instituta u Firenci te se bavi istraživanjem džihadističkih pokreta arapske regije. Također, u sklopu doktorskog studija bila je gostujuća istraživačica na Institutu za međunarodne studije Berkelyu u Kaliforniji te je predsjednica Regionalnog centra za medijaciju i dijalog. El-Ashwal je sudjelovala u radu brojnih organizacija koje se bave pravosuđem, jednakosti i demokracijom u Europi i na Bliskom istoku.
Mislim da je glavni problem za žene na Bliskom istoku danas pitanje demokracije i slobode od represivnih režima. Ti režimi su spremni u potpunosti zatvoriti javni prostor kad god su suočeni s bilo kakvom vrstom aktivizma.
Aktivistkinje su u prvim godinama Arapskog proljeća uživale veliku slobodu u javnom prostoru, sudjelovale su u svim političkim aktivnostima i gurale društvo naprijed kako bi ostvarile svoja prava – u smislu političke i ekonomske borbe. Međutim, nakon svega što se dogodilo – bilo u Tunisu, Egiptu, Jemenu ili Libiji, žene uključene u aktivizam se vraćaju natrag, na prvi korak. Situacija je možda malo bolja u Tunisu, ali je i dalje dramatično loša svugdje drugdje.
