Aktivne politike iseljavanja

Prvog dana zasjedanja Hrvatskog sabora 15. rujna na Markovom trgu zastupnike i zastupnice će dočekati mladi udruženi u inicijativu Vrijedim više. Inicijativa koju su u svibnju pokrenuli Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), Matica hrvatskih sindikata (MHS) i Mreža mladih Hrvatske (MMH), upravo prosvjedom Od mjere do barijere – Mladi vrijede više želi podsjetiti saborske zastupnike i zastupnice kako su mladi prioritet ovog društva i to ne samo u predizborno vrijeme. Iako je jedan od ključnih zahtjeva prosvjeda ukidanje mjere stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa (SOR) i vraćanje pripravništva, iz inicijative ističu kako je cilj kreirati kvalitetna i sigurna radna mjesta, aktivne politike zapošljavanja koje će uistinu poboljšati položaj mladih na tržištu rada i dovesti do stvarnog povećanja zaposlenosti. O prosvjedu, položaju mladih i politikama zapošljavanja razgovarali smo s Marinom Živkovićem, suradnikom na programu prava mladih u Mreži mladih Hrvatske.

Praktički otkad je uvedeno stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa (SOR) upozoravate na brojne probleme te mjere za poticanje zapošljavanja. Iako su i istraživanja i evaluacije pokazale kako je riječ o lošoj mjeri, ona se i dalje forsira. Zašto?

Nama je apsolutno nejasno kako je moguće da se jedna mjera, za koju je dokazano da u ovakvom obliku ima niz negativnih makroekonomskih posljedica, još uvijek koristi i to u obujmu koji nadilazi sve druge intervencije. Unatoč tome, nekako se nadziru tri razloga zašto je tome tako. Prvi je razlog što je to najlakši način da se utroše sredstva iz EU. Drugi razlog tome što se sustavno interesi poslodavaca stavljaju ispred interesa Rijetko kada donosioci odluka imaju toliku analitičku podlogu za svoje odluke i onda je stvarno razočaravajuće kada unatoč dokazima i cijelom nizu preporuka koje su proizašle iz vanjske evaluacije, mjere još uvijek stavljaju mlade u gori položaj nego što bi to inače bilimladih, a treći, možda najzastrašujući razlog, jest što donosioci odluka na mlade ne gledaju kao na radnike koji pridonose razvoju ovog društva, već ih se promatra kao jeftinu radnu snagu koja bi trebala biti zadovoljna s mrvicama koje padaju sa stola.

Ako pogledamo oglase za posao jasno je da SOR obuhvaća najviše oglasa. Inicijativa Vrijedim više upravo to navodi kao jedan od razloga zašto se traži ukidanje SOR-a i vraćanje pripravništva. Pomoćnica ravnatelja HZZ-a Marina Nekić izjavila je kako pripravništvo nije ukinuto te da je visoka stopa iskorištavana SOR-a krivnja poslodavaca. Kako to komentirate?

To je klasična zamjena teza. Oni su poslodavcu dali besplatnog radnika i on/ona je kriv/a što ga je uzeo/la, a nije platio/la pripravnika. Država umjesto da potiče zapošljavanje mladih pripravnika aktivno podupire mjeru zbog koje nitko više ne koristi institut pripravništva. Ako napravite pretragu na HZZ-ovim stranicama za pripravnika najčešće će te dobiti jednoznamenkasti broj i za to je kriva država, a ne poslodavci.

U raspravama oko mjera zapošljavanja i to pogotovo zapošljavanja mladih poslodavci prebacuju odgovornost na Vladu, HZZ na poslodavce, Vlada na antipoduzetničku klimu. Ukratko, u čemu je najveći problem?

Smatramo da je najveći krivac za ovu situaciju Vlada. Zato i idemo 15. rujna na Markov trg gdje želimo poručiti da mladi više ovako ne mogu živjeti. Znate, rijetko kada donosioci odluka imaju toliku analitičku podlogu za svoje odluke i onda je stvarno razočaravajuće kada unatoč dokazima i cijelom nizu preporuka koje su proizašle iz vanjske evaluacije, mjere još uvijek stavljaju mlade u gori položaj nego što bi to inače bili. Ukratko, mnogim mladima SOR zapravo ograničava položaj na tržištu rada te ih dovodi u goru situaciju, nego što bi to inače bili. Veliki dio SOR-ovaca bi u stvari trebali biti pripravnici koji bi time imali i veća primanja, sigurniju poziciju te sva prava koja proizlaze iz radnog odnosa.

Držimo kako postoji značajan prostor da država potiče takav tip zapošljavanja te da u isto vrijeme može osposobljavati one koji su udaljeniji od tržišta rada i jer im je takva pomoć uistinu potrebna. Nažalost, SOR je udaljio neke od mogućnosti potrage za poslom u struci jer im je izdržljivije raditi na pravoj plaći na razini nižoj od svojeg obrazovanja. Tu su i osobe koje zbog raznoraznih zakonskih ograničenja ne mogu pristupiti SOR-u te su im time i zatvorena sva ostala vrata prema tržištu rada. Također postoji i problem s time što to mladi uistinu i nauče na SOR-u. Iako, naravno, ima svijetlih primjera, pokazuje se da je često, vrlo rano u osposobljavanju osoba spremna za rad te unatoč tome njezino osposobljavanje se nastavlja.

Konstantno slušamo o apokaliptičnim brojkama mladih koji odlaze, obećanjima o novim radnim mjestima i napretku, ali se čini kako nema nekih značajnijih promjena u odnosu na posljednjih nekoliko godina?

Nažalost, u pravu ste. Prema podacima Eurostata trenutno je u Hrvatskoj oko 730.402 mladih osoba (15-29). Od toga je oko 290.700 zaposleno, 297.274 mladih se školuje, a postoji oko 142.428 koje ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih (NEET). NEET populaciju čini 88.379 nezaposlenih i 54.050 neaktivnih tj. 116.134 koji žele raditi i 26.294 onih koji ne žele raditi. Od svih zaposlenih 52 posto ih je zaposleno preko ugovora na određeno. Trenutno je na SOR-u 12.938 od čega je 4.937 je uključeno 2017. godine. Od 2012. godine kada je mjera uvedena, u nju je sveukupno uključeno 77.517 osoba. Prosječna dob napuštanja roditeljskog doma je 31.5., a 83.8 posto mladih živi s roditeljima. S jedne strane vladajućima su puna usta demografije, a s druge strane se gotovo ništa ne radi kako bi se standard života mladih poboljšao. Prva dva razloga odlaska mladih iz zemlje jesu potraga za većim primanjima i boljim radnim uvjetima. Diljem Europe mladi sve više inzistiraju na kvalitetnim radnim mjestima jer nije samo u Hrvatskoj situacija takva da se mladi zapošljavaju na uštrb kvalitete, što u smislu radnih prava, što u smislu primanjaNezaposlenost je tek na trećem mjestu. U isto vrijeme, Vlada upravo koristi činjenicu da mnogi mladi odlaze kako bi se hvalila kako se nezaposlenost smanjuje, iako se u isto vrijeme zaposlenost ne povećava.

Početkom godine predstavljen je "novi paket" mjera za poticanje zapošljavanja, a prije par mjeseci i program Zaželi. Kako ocjenjujete takve mjere zapošljavanja? Stječe se dojam da se stare politike praktički rebrendiraju za neke nove generacije mladih koje izlaze na tržište.

Kako se je novi paket mjera "od mjere do karijere" najavljivao, očekivali smo neku revolucionarnu promjenu. Nažalost, unatoč dvije vanjske evaluacije koje uistinu iznose konstruktivne preporuke kako poboljšati mjere aktivne politike zapošljavanja, od preporuka koje se odnose na ovakav tip reforme, svega tri preporuke su usvojene, osam djelomično, a čak 56 preporuka ni na koji način nije usvojeno. Porazni rezultati govore kako je i ovo jedan od primjera ignoriranja dokaza i istraživanja u kreiranju politika. Osobe koje ulaze na tržište rada umjesto s karijerom susreću se s barijerom i to upravo radi mjera aktivne politike zapošljavanja.

Kada uspoređujemo rad mladih u Hrvatskoj i ostatku Europe, koliko se razlikuju, posebice npr. u Španjolskoj koja jednako kao i Hrvatska ima velikih problema s visokom stopom nezaposlenosti mladih?

Diljem Europe mladi sve više inzistiraju na kvalitetnim radnim mjestima jer nije samo u Hrvatskoj situacija takva da se mladi zapošljavaju na uštrb kvalitete, što u smislu radnih prava, što u smislu primanja. Zapravo, kada pogledamo provedbu mjera u sklopu Garancije mladih tri su prigovora koja se učestalo čuju iz smjera organizacija mladih, ali i iz smjera Komisije - Mjere moraju biti fokusirane na skupine koje su udaljenije od tržišta rada, treba pratiti rezultate intervencija te ponude mladima moraju biti kvalitetne. U Hrvatskoj su izražena sva tri problema.