Francuski hip-hop već je godinama pod mojim radarom i svaki put, kada krenem malo "filozofskije" razmišljati o njegovom glazbenom izričaju, estetici i poruci, bude mi žao zbog teško premostive jezične barijere koja nas dijeli. Kada ste zaljubljenici u glazbu jedan od bitnih faktora je i dijeljenje iste s drugima, a teško je nekome shvatiti hip-hop čiji tekst uopće ne razumije. Upravo ta jezična prepreka osudila je francuski hip-hop na izolaciju unutar granica zemlje, bez obzira na to da je upravo Francuska drugo najveće svjetsko tržište za hip-hop glazbu. Trap je i više nego spreman da preusmjeri svoju rafalnu paljbu s ulice na establišment, a i čak da ne želi sam po sebi je već kritika, doduše između redova, današnjeg alijeniranog društva
U zadnjih godinu i pol, svoju pažnju sam posvetio "novoj školi" i "novom zvuku" francuskog hip-hopa i ovim člankom bih htio predstaviti, prema mojoj skromnoj ocjeni, glavnu zvijezdu u usponu. Riječ je o Kalash Criminelu.
Kalash pripada novoj generaciji francuskih repera koja se veže uz francuski trap, a ponekad i uz francuski drill zbog agresivnosti deliverya. Naravno, sam trap je već dulje vrijeme prisutan na francuskoj hip-hop sceni koja je inače tradicionalno bila više vezana uz zvuk američke istočne obale. Neki oldschool MC-iji, poput Rim-K (Mafia K'1 Fry, 133) i Boobae (Lunatic), već su davno posegnuli za modernijom produkcijom, dok je trap zvuk lansirao repere poput Kaarisa i Gradura u mainstream i prokrčio put novim naraštajima. Uspon u mainstream ekscentričnog cloud rep dvojca PNL samo potvrđuje trijumf modernog zvuka.
Glazbeni kritičari i oldschool hip-hop fanovi se često s podsmijehom odnose spram trapa. Za njih je to isključivo šund, MC-ijevi ne mogu izvući više od jednog flowa (kojeg su "posudili" od Cheif Keefa, Futurea ili Migosa), a tekstovi pjesama su o totalnim glupostima i bez ikakve poruke. Ovo bih srezao s komentarom kako bi takva kritika bila važeća tek onda kada bi se gangsta rapu (g-funku) zapadne obale pristupilo na isti način kao i trapu. Odnosno - svako vrijeme stvara glazbu koja odgovara trenutnom stanju stvari, a bez obzira na sve, trap je jedini trenutno relevantni zvuk hip-hopa danas.
U moru novih i mladih MC-a zvuk i estetika osigurali su Kalash Criminelu sam vrh piramide. Već me na prvi susret privukla agresivnost njegovih beatova i deliverya, popraća njegovim konstantnim vikanjem "sauvage" (divljak), "sauvagerie" (divljaštvo) i "Africain sauvage" (afrički divljak), licem skrivenim iza fantomke, zajebanom ekipom u trenerkama i dresovima Paris Saint-Germaina te mahanjem zastavama vojne hunte Zaira i Demokratske republike Kongo.No Kalash je iznad klišeja žanra, a tekstovi njegovih pjesama su daleko od pukog testosteronskog grmljenja o uličnoj politici i moralu, te imaju i izrazito osobnu stranu
Iako mnogi od ovih elemenata nisu ništa novo u francuskoj gangsta rep estetici, potrebno je ponovno naglasiti agresivnost same izvedbe, koja je neviđena, a opet nije "šuplja". Primjerice, ako uzmemo mnoge repere "nove škole", poput Niske, 13 Blocka, 40K Ganga, Madranea, Meduse, Trafiquintea ili pak XV Barbara, vrlo jasno možemo iščitati glavne američke utjecaje na njihovu glazbu (Chief Keef, Gucci Mane, Migos, Waka Flocka Flame…) i ulično-romantičku ostavštinu francuskog gangsta repa – okvir koji je izgrađen oko njih i kojega se čvrsto drže (što, zapravo, nije ništa loše!).
Kalash se pak pokušava izdići iznad toga, vješto se igrajući s već postojećim klišejima žanra, dodajući svoj tajni začin koji ga je izdigao iz anonimnosti pariškog predgrađa Sevrana. Ovako nešto vidimo i kod, već spomenutih, PNL, ali i mladoga Guy2Bezbara.
Iza Kalasha su dva projekta, odnosno mixtapea, R.A.S (2016.) i Oyoki (2017.), koji na prvo slušanje nemaju gotovo nikakvih dodirnih točaka; izuzev konstantnog: sauvage, sauvage, sauvage – sauvagerie! Oba mixtapea su izašla za Def Jam France. Također, Kalash gostuje i na pjesmi 93 Empire sa Sofianeovog albuma #jesuispassechezso (2017.) te na pjesmi 4Matic sa zadnjeg albuma svog mentora Kaarisa Okou Gnakouri (2016.). Oba ova albuma su dosegnula platinu, prodajući više od sto tisuća "hard copy" primjeraka diljem svijeta. Kaaris je osim Kalasha ugostio i legendarnog Gucci Manea što je pokazalo njegovu važnost, ali i novu energiju i svježinu koju je unio u francuskih hip-hop. Iako mnogi od ovih elemenata nisu ništa novo u francuskoj gangsta rep estetici, potrebno je ponovno naglasiti agresivnost same izvedbe, koja je neviđena, a opet nije "šuplja"
Kalashev prvijenac R.A.S. nazvan je prema akronimu za Rien à Signaler (ništa za prijaviti) koji pripada vojnom žargonu i odmah uspostavlja njegovu dominaciju nad drevnim umijećem repanja. Sam naslov je objašnjen u prvoj uvodnoj stvar Famas, nazvanoj prema francuskoj jurišnoj pušci, gdje Kalash objašnjava i svoj "ulični svjetonazor". A tu je obitelj, krvna ili ulična, na prvom mjestu.
R.A.S. je izbacio nekoliko singlova poput udarnih 10 12 14 Bureau , Tu sais où nous trouver (Znaš gdje nas naći) i Sauvagerie #2 (Divljaštvo #2), suradnje s Kaarisom i njegovog trenutno najpopularnijeg hita Arrêt du coeur (Zastoj srca) s oko 31 milijun pregleda na YouTubeu, party himne Carré VIP (VIP odjeljak) te mračne Sale sonorité (Prljavi zvuk). Sve ove pjesme su popraćene videima.
Govoreći o zvuku samog mixtapea bez ikakvog ustručavanja možemo reći kako je riječ o pariškom drillu. Drill je underground hip-hop zvuk koji vežemo uz Chicago, a eksplodirao je u mainstream 2012. sa Chief Keefovim hitom Don't Like. Karakterizira ga izrazito ljuta, agresivna i bezizražajna izvedba, teme vezane uz besperspektivnost života tinejdžerskih bandi Chicaga, često repanje kroz auto-tune, mračni synth i beatovi pod utjecajem trapa. Premjestimo li jug Chicaga u pariško predgrađe Sevran dobit ćemo zvuk R.A.S.-a koji je stvorio mnoštvo himni za "ulične divljake", ali i ostavio mračnu Sale sonorité koje se ne bi posramio niti jedan drill i trap producent iz SAD-a. Ovaj R.A.S. element je prisutan i njegovom gostovanju 93 Empire, a Kalashev stil je utjecao i na samog Sofianea kroz cijeli album.
Kako je već spomenuto, Kalash se vješto igra klišejima žanra. Na prvi pogled većina njegovih tekstova se bavi klasičnim gansta rep temama: uličnom filozofijom, nasiljem, uličnim poduzetništvom, robnim markama koje dokazuju prestiž na ulici, itd. Osim spomenutih varijanti na Samo ime oyoki je vrlo bitno za razumijevanje samog mixtapea. Oyoki znači razumiješ li? na lingali, Bantu jeziku koji se koristi u Demokratskoj republici Kongo, i predstavlja pitanje koje započinje i završava ovaj mixtapesauvage, Kalash često ponavlja i frazu 10 12 14 Buero, pozivajući neprijatelje da ga posjete na njegovoj adresi, koja se doslovce vidi u spotu za Tu sais où nous trouver. Dodamo li tome gomile oružja i krajolike njegovog kvarta u spotovima – sve je zadovoljeno. Ova jednostavnost, agresivnost i izravnost je upravo glavno tekstualno obilježje čikaškog drilla.
No Kalash je iznad klišeja žanra, a tekstovi njegovih pjesama su daleko od pukog testosteronskog grmljenja o uličnoj politici i moralu, te imaju i izrazito osobnu stranu. U pjesmama Tu sais où nous trouver i Arrêt du cœur Kalash tako progovara tome kako je albino:
"Ja sam albino i divljak kao čarobnjak iz Ratne vještice [film iz 2012.] (divljak, divljak)"
"Ja sam albino jer sam rođen da blistam"
Ako uzmemo u obzir da je on, kako sam sebe naziva, "divljak iz Zaira", odnosno podrijetlom iz današnje Demokratske republike Kongo možemo shvatiti punu snagu ovih riječi. Biti albino u Africi je izrazito opasno, posebice u državama velikih jezera (Burundi, Demokratska republika Što se političkih previranja tiče - koja bi mogla gurnuti Kalasha više prema ovakvoj uličnoj društvenoj kritici - njih nije nedostajaloKongo, Kenija, Ruanda, Tanzanija i Uganda), zbog raširenog praznovjerja o magičnim svojstvima dijelova tijela albino ljudi, a koja razni vračevi koriste u svojim pripravcima. Zbog toga 98 posto albino ljudi u Africi umre prije nego što navrše četrdesetu.
Također, R.A.S. donosi nedvosmislenu i izravnu kritiku političkih prilika u Francuskoj od rasizma, ksenofobije, društvenih nejednakosti i političke korupcije, pa sve do vanjske politike vezane uz njegov Kongo:
"Svijet ide k vragu i postalo je zabrinjavajuće / a vlada je nesposobna / mali vrlo sam brzo shvatio policija ne postoji da bi nas zaštitila"
"Znam mediji se prave da ne znaju da se u Kongu provodi genocid"
"Vidi jel tu sve / ove godine sravnit ću sve / Obama obmana, same muljaže / dok se u Africi opljačkalo sve"
Društvena kritika u potpunosti je izražena na njegovom drugom mixtapeu Oyoki sa glavnim singlom Euphorie (Euforija):
"Pobunjenici u Sjevernom Kivu, tko ih plaća? Tko ih financira? / Evo Donald Trump je prošao, Marine Le Pen se raskalašila / Sloboda, jednakost, mješovitost, to je prava Francuska / a murja u našim getima za njih smo crnčuge i arapčuge / Ja na beatu repam, ubijam, sam u svom svijetu / nisam stigao na Zemlju da bih prosio, bogat kao kralj Salomon / 5 milijardi to mi je dovoljno (eh), 5 milijardi to je dobro (eh) / u zatvoru i dalje nema Sarkozya, a on je ubio Gadafija".
Ili pak u pjesmi Polnareff, nazvanoj prema popularnom francuskom pjevaču iz 60-ih i njegovoj pjesmi On ira tous au paradis (Svi ćemo u raj):
"Lagao nam je Polnareff, nećemo svi u raj / u životu ništa nije sigurno, jedino smrt može nas uništiti / Ne mogu smisliti rasiste i tipove koji mijenjaju se ispred trebe / naravno među prijateljima imam i bjelce samo u spotu viditi ih nećeš / i volim te teško mi je to reći, bez majke teško bi mi bilo živjeti / a šupci koji ti smrt žele, koji žele da umreš od duge bolesti / daj se smiri što misliš tko si ti / To što Francuska Afriku pljačka, to je zato što iskorištava svoja prljava prava / Mračno, kao onaj koji vlada državom čija je metropola Moskva".
Promjena zvuka je jasna već od prve pjesme. Beatovi su manje agresivni, pomalo prigušeni s pokojom sanjarskom dozom, no sve još uvijek u čvrstim okvirima trapa. Sam delivery Kalasha je prilagođen podlozi, te možda u odnosu na R.A.S. zvuči kao režanje kroz prigušivač, no oštrina i "divljaštvo" su još uvijek tu. Sam osjećaj sivila i besperspektivnosti dominira i ovim mixtapeom – iako svoju oštrinu pronalazi negdje drugdje.
Možda bi koji zlobnik komentirao kako proboj u mainstream podrazumijeva i promjenu zvuka, što smo vidjeli kod mnogih američkih drill MC-a (npr. Chief Keef, Lil Durk itd.), no to nije tako u ovom slučaju. Naime, tekstovi pjesma na Oyoki su se radikalizirali u političko-društvenom smislu, ali nisu u potpunosti zamijenili teme ulice (pjesme poput Shootas i Hood to potvrđuju), već su zapravo ove teme prepletene. Što se samog zvuka tiče više je riječ o Klashevoj potrazi za "nečim novim" jer upravo je on onaj koji bi najviše profitirao od toga da se držao agresivnosti.
Što se političkih previranja tiče - koja bi mogla gurnuti Kalasha više prema ovakvoj uličnoj društvenoj kritici - njih nije nedostajalo: od Joustice pour Théo prosvjeda i pobune, koji su nastali kao reakcija na premlaćivanje i sodomiziranje mladića od strane francuske policije (u spotu Europhorie jasno vidimo Kalasha i ekipu u majicama #jousticepourthéo), izbjegličke krize, terorističkih napada i islamofobije, pa sve do predsjedničkih izbora i porasta popularnosti Nacionalne fronte Marie Le Pen. R.A.S. donosi nedvosmislenu i izravnu kritiku političkih prilika u Francuskoj od rasizma, ksenofobije, društvenih nejednakosti i političke korupcije, pa sve do vanjske politike vezane uz njegov Konga
Samo ime oyoki je vrlo bitno za razumijevanje samog mixtapea. Oyoki znači razumiješ li? na lingali, Bantu jeziku koji se koristi u Demokratskoj republici Kongo, i predstavlja pitanje koje započinje i završava ovaj mixtape. Razumiješ li poruku? Razumiješ li promjenu? Razumiješ li situaciju?
Kalash Criminel predstavlja svježinu u francuskom hip-hopu, vješto miješajući modernije zvukove, ali i lirički pristup francuskog oldschool hip-hopa koji miješa uličnu poeziju sa žestokom društvenom kritikom. Upravo je on pokazao kako - da bi hip-hop bio oštar - nije potrebno vraćati se u snobizam i mediokritetnost "neprežaljenih" 80-ih i 90-ih i zastarjele matrice prožete Motownom, reggaeom i funkom. Trap je i više nego spreman da preusmjeri svoju rafalnu paljbu s ulice na establišment, a i čak da ne želi sam po sebi je već kritika, doduše između redova, današnjeg alijeniranog društva.
Dakako, svatko može tražiti dlaku u jajetu i očekivati kojekakvu "prosvjećenost" koja smo njemu/njoj odgovara, no to je tema za drugu raspravu. A do tada, odjava programa uz Kalasha:
"Ostavljamo te na podu, umireš / jebeš carinu, policiju / i sve one koji nas razdvajaju / u potrazi za obećanom zemljom / Ostavljamo te na podu, umireš / jebeš carinu, policiju / svaka je stvar kriminalna (tah tah tah) / i beatmaker je isto kriv".
*Posebna zahvala Matei Krpini na prijevodu tekstova pjesama sa francuskog.
_____________________________________________________________________________________________________
