Europa

U ponedjeljak popodne, 26. travnja 1937. godine, oko 16 i 30 sati oglasila su se na uzbunu crkvena zvona pitoresknog baskijskog gradića Guernice. Nitko nije mogao slutiti da će za koju minutu započeti dotad neviđeni masakr i neselektivno bombardiranje grada. Podsjećanje na osamdesetu godišnjicu Guernice kao upozorenje svima nama nužno je jer je ona postala opći, zajednički simbol početka jednog od najnehumanijih načina ratovanja. Bombardiranja užasa, neselektivna ubijanja i masakri nad civilnim stanovništvom postali su u međuvremenu dio opće prakse ratovanja.

Novim zakonom u Mađarskoj se nalaže privođenje svake osobe koja zatraži azil u zatvore na srpsko-mađarskoj granici. Čak ni oni koji su već predali svoj zahtjev za azil neće se moći slobodno kretati. Prema svjedočanstvima izbjeglica, i hrvatska policija provodi praksu kojom im se onemogućava pristup sustavu međunarodne zaštite. Neprihvatljiva praksa detencije diljem EU-a se normalizira unutar narativa o krizi. Zapravo se radi o krizi europskog sustava azila, koja je rezultat nesposobnosti i nevoljkosti europskih zemalja da pruže potporu ljudima koji traže i trebaju međunarodnu zaštitu.

"Treba nam zemlja nova, da java postanu sni", pjevao je u nedjelju Kralj Čačka na malom dobrotvornom koncertu za izbjeglice u Beogradu. Više od tisuću izbjeglica, uglavnom Afganistanaca, zimu provodi na hladnoći u barakama, između kolodvora koji ih više nigdje ne može odvesti, i Beograda na vodi, zbog kojeg bi se vrlo skoro mogle rušiti i barake i "afganistanski" park. Iz Mađarske se čuju najave kako se više preko granice neće puštati ni dosadašnjih deset osoba dnevno, a s hrvatske granice se ne libe slati pse, tući i zatvarati sve koji pokušaju prijeći granicu.

Dugogodišnji (anti)ratni novinar slovenskoga Dela Boštjan Videmšek, autor knjige Na Begu: moderni eksodus (2005-2016) Izbjeglice i migranti na putu prema voljenim zemljama: "Ovo nije knjiga o njima, ovo je knjiga o nama. Mrzim objektivizam, moje je novinarstvo vezano uz pravdu i solidarnost. Mi novinari, prateći ratne priče polazimo iz svoje zone komfora, biramo kada ćemo ići u ta područja, koliko ćemo ostati, kada ćemo se vratiti. Zato ako nešto radimo, moramo se potruditi da ima utjecaja, u suprotnom je sve samo egosafari."

Građani Velike Britanije tankom su većinom izglasovali izlazak iz Europske unije. I dok strani i domaći mediji šire atmosferu panike i katastrofe zbog takve odluke Britanaca, prof.dr.sc. Tihomir Cipek s Fakulteta političkih znanosti smatra kako nema mjesta ni za kakvu dramu. U središte bitnih tema stavlja problem s dosadašnjim učinkom demokracije u EU.

Tihomir Cipek, profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, u intervjuu za H-Alter tumači značenje 49,7 posto glasova koliko je dobio kandidat za austrijskog predsjednika, radikalno desni Norbert Hofer: FPÖ smatra da su političke i ekonomske elite do kraja ugušile narod, a da su oni ti, njegovi pravi i jedini zastupnici, koji ponovno narod trebaju dovesti na vlast. Po njima, glavni neprijatelji volje naroda su europski birokrati i stranci, odnosno imigranti i muslimani.

Čini se da će svaki novi krizni događaj vezan uz migracije i izbjeglička pitanja jačati postojeće trendove sekuritizacije i kriminalizacije migracija u Europi, što Uniju može voditi samo u smjeru dublje političke krize. Rješenje će se teško postići silom, iako je sila u ovako zadanim normativnim i institucionalnim okvirima jedino što preostaje institucijama Europske unije.

Aleksandar Vučić je vuk, ali vuk koji je sebe napravio potrebnim svijetu, Evropi i Americi. Tomislav Karamarko, naprotiv, nije potreban nikome osim za daljnje izvlačenje bankarskih i drugih profita. U Srbiju barem jednom godišnje dođe velika inozemna investicija, pa iako nisu sve dobre, a neke su i jako loše, to je bolje od Hrvatske gdje ne dođe ništa. Ako je Vučić vuk, Karamarko je ovca, ovca za šišanje.

Marina Škrabalo: "Ovo je politička, pravna i moralna kapitulacija Europske unije."

Rumunjska ovih dana obilježava 160 godina od ukidanja ropstva. Robovi su pola tisućljeća bili Romi, pripadali su plemićima, zemljoposjednicima i manastirima, legalno ih se prodavalo, tjeralo na težak rad i kažnjavalo. Jedino na što su imali pravo bile su osnovna prehrana i odjeća. Zasada se u udžbenicima povijesti pola tisućljeća romskog ropstva u jednoj europskoj zemlji gotovo uopće nije obrađivalo - što je poražavajuće na mnogo razina.