Ljubitelji Bačvica su kao rijetko koji Splićani, pokazali da građanske inicijative mogu i ovdje biti smišljene i odlučne, ali ostaje pitanje jesu li one rezultat svjesne političke kulture uvažavanja glasa javnosti ili činjenice da je do izbora ostalo tek dva mjeseca.

Organizirani otpor neracionalnoj i kapitalom motiviranoj politici uređenja gradova zasad je najjači u Zagrebu, ali on raste i u Dubrovniku, Splitu i u mnogim manjim mjestima. Većina inicijativa povezala se u Nacionalni forum za prostor, koji od državnih institucija namjerava tražiti više pravednosti u urbanizmu. Ako urbanističke promjene ubuduće ne budu poštovale javni interes, građanske inicijative najavljuju nove prosvjede, još glasnije i masovnije no dosad.

Hrvatski gradovi sa daleko manjim BDP-om od Zagreba neusporedivo su uređeniji od njega. Zapanjujuće neznanje gradskih upravljačkih struktura i njihovo zapuštanje stoljetne zagrebačke urbane baštine urodilo je današnjim snažnim civilnim otporom. U Zagrebu je trajno prisutan koncept megalomanije, a on može nastajati samo na deficitu civilnog društva. U slučaju Zavoda za zaštitu spomenika više se ne radi o iracionalnoj birokraciji koja je karakteristična za totalitarizam, već o marionetskoj birokraciji, kaže za H-alter Saša Poljanec-Borić, znanstvena suradnica na Institutu Ivo Pilar.

Srđan Kera, poglavica dubrovačkih urođenika koji su pod najezdom bijelih osvajača odlučili napustili Grad: Nama, građanima Dubrovnika, dogodilo se isto što se u prošlosti dogodilo Indijancima. Zamolba gradskih vlasti da još par godina malo pretrpimo gužvu nagnala nas je da napustimo Grad tj. rezervat Falsograd. U Dubrovniku nije regulirano koliko smije biti suvenirnica, restorana, pizzerija, konoba, slastičarnica, prehrambenih prodavaonica, zanatlija, zlatara, prodavaonica odjeće, obuće, pa je Grad pretvoren u restoran sa suvenirima. A mi u Gradu živimo 24 sata dnevno, 365 dana u godini. Postavljamo pitanje: što mi imamo od svega toga?