Domagoj Orlić, jedan od najcjenjenijih hrvatskih učitelja joge: "To što jogu danas uglavnom rekreativno vježbaju sredovječne dobrostojeće žene srednje ili više klase ne govori mnogo o jogi samoj, više o kontekstu u kojemu se moderna joga razvila kao jedna od usluga na kapitalističkom tržištu. Joga mora biti dostupna svima, a učitelji svjesni činjenice da joga nije roba ni usluga."

Porast cijena stanovanja doveo je do porasta beskućništva diljem Europe. U Zagrebu je danas ispred Predstavništva Europske komisije predstavljena europska građanska inicijativa Stanovanje za sve. Cijene stanova lete u nebo, a rješavanje stambenog pitanja u postojećim uvjetima kredita za ljude koji nemaju nasljedstvo gotovo je nemoguće. U Hrvatskoj država i gradovi osiguravaju samo 2 posto javnog stambenog prostora, dok je u gradovima poput Beča i do 60 posto takvih prostora. Stručnjaci inicijativom pozivaju građane da se uključe u rješavanje ovih problema. "Stanovanje treba postati društvena briga, a ne sredstvo za profit nekolicine", poručuje Iva Marčetić iz Pravo na grad.

Antonio Šiber, znanstveni savjetnik na Institutu za fiziku u Zagrebu: Često čujemo kako je socijalizam nemoguć, kako je isproban toliko puta bezuspješno - ali ne može se iz sadašnje pozicije, iz sadašnje ekonomije, zaključiti nešto o ekonomiji koja bi mogla biti. Kako znanstvena tehnologija i promišljanje napreduju, utopija prestaje biti utopija. Socijalizam je možda bio utopija prije 250 godina, ali to ne znači nužno da je i dalje utopija. Zato je opasno da se znanosti, i prirodne i društvene, podvrgava ekonomskim mehanizmima pod svaku cijenu.

Iako je razminiranje djelatnost od nacionalnog interesa, država ga je prepustila tržištu.

Fenomen "Radimir Čačić": Za vrijeme Čačićeve političke karijere već smo prešli put od ideje o demokraciji kao vladavini naroda do stvarnosti oligarhije kao vladavine malobrojnih. U nedostatku osmišljenijeg i masovnijeg angažmana "običnih građana", preostaje nam samo da se pripremamo za sljedeći korak – od totalne autarkije jedne vladajuće oligarhije do vladavine jednog autarkičnog oligarhijskog totalitarizma.

Oni koji su spremni za utopijsko mišljenje i mikro-političko djelovanje neće se dati fascinirati hiperkapitalističkim buldožerom, niti će pobjeći pred njim u stranu, pa njima ima još smisla reći: trebalo bi (barem pokušati) poticati bojkot božićne industrije i sistema koji je stvara, gdje god, kad god i koliko god se to može; trebalo bi (barem pokušati) promovirati skromnost, povratak bitnom i
osnovnom