Hrvatska će se već od danas radikalno promijeniti: postat će socijalno svjesna i odgovorna država čiji vlastodršci brinu za opće dobro, a ne više za vlastite džepove. Premijer Plenković, koga ćemo morati trpjeti dobar dio nadolazećeg desetljeća, navući će kaput djeda Božićnjaka: pazit će da nikom od ranjivih ništa ne uzmanjka i da vlada svakome od njih pomogne kako bi se izvukao iz nesretnog položaja. Čitamo sve to u Nacionalnoj razvojnoj strategiji do 2030. godine.

Documentino terensko istraživanje života ljudi iz kninskih post-ratnih područja tokom pandemije pokazuje visok stupanj nezadovoljstva i nepovjerenja u institucije Republike Hrvatske u pogledu procesuiranja odgovornih za zločine počinjene tokom devedesetih, kao i ostvarivanja materijalnih i simboličkih reparacija. Nezadovoljstvo i nepovjerenje porodica žrtava u vezi s radom državnih organa i institucija opravdano je i osnovano.

U prvim mjesecima 2020. svijet je zadesila situacija kakvu moderna civilizacija ne pamti. Pojava novog korona virusa izazvala je proglašenje stanja globalne pandemije koja je uskoro radikalno promijenila konture svijeta kakvog smo do tada poznavali. Bez da rekapituliramo kronologiju događaja u proteklih pola godine i do jučer nezamisliv scenarij koji je uslijedio, u jeku ovih zbivanja, uslijed nepredvidljive dinamike širenja virusa te nejasnog trajanja novo uspostavljenih mjera koje su ograničavale kretanje, ekonomsku aktivnost te socijalni kontakt, činilo nam se da nekoć ratom zahvaćenim, povratničkim odnosno potpomognutim područjima i tamošnjem stanovništvu, u kontekstu općeg zaključavanja države, prijeti produbljivanje već postojeće socijalne, ekonomske i geografske isključenosti.

U ratom opustošenim i od države zanemarenim selima i gradovima, lokalne institucije zadaju stanovništvu znatno veću brigu od širenja koronavirusa i pandemije koja je okrenula svijet naopačke. Opće je razmišljanje da članovi lokalne uprave nemaju sluha za elementarne životne potrebe: "Napravi 100 metara asfalta, a treba još 300 metara, on stane napola. Ako glasaš za njega, da ti još 100 metara, ako ne glasaš, maltene bi i to skinuo što je postavio."

"Srce mi je reklo da se moram vratiti. Moram umrijeti tamo gdje sam započela život", objašnjava Snježana Popović svoje motive za povratak u Hrvatsku nakon izbjegličkog života u Srbiji. Za razliku od Snježane i njenog supruga Miće, na tisuće raseljenih obitelji će i ovogodišnji Međunarodni dan izbjeglica dočekati daleko od topline vlastitog doma.

Kula Stojana Jankovića simbol je kulturnog razvitka ravnokotarskog kraja. Nakon rata je spaljena i gotovo uništena do temelja, a sada proživljava neke nove početke. Baš kao i selo Islam Grčki u kojem se nalazi, a koje i dalje nema vodovod, trgovinu, autobusnu liniju, ali ima obilje minskih polja.

Prije rata je živjela u blagostanju, a danas zbog sustavne diskriminacije i nefunkcionirajuće prave države, živi u bijedi. Priča je to Milice Miladinović koja nakon dvanaest godina borbe za vlastitu imovinu, a u kojoj je godinama boravio razvojačeni branitelj, živi od socijalne pomoći u državnoj sobi od dvanaest kvadrata bez tople vode.