Višestranački sistem u Srbiji  faktički je  prestao da postoji. Jedna partija, Srpska napredna stranka (SNS), i njen lider, Aleksandar Vučić, imaju svu vlast u svojim rukama. Posle izbora na svim nivoima održanim juna ove godine u Narodnoj skupštini, u kojoj ima 250 narodnih predstavnika, samo šest pripada opoziciji, i to poslanika manjinskih bošnjačkih i albanskih partija.

Aleksanar Vučić više nema političku priču kojom bi mogao obmanjivati narod.

Nidžara Ahmetašević, novinarka i aktivistkinja: "Dosta je ljudi neidentifikovano pokopano po lokalnim grobljima duž rute, kako u BiH, tako i u regiji. IOM nema veliku odgovornost, nego je sva odgovornost na njima jer oni zvanično upravljaju kampovima-logorima i primaju većinu donacija. Sada umjesto neuslovnih kampova koji liče na logore, imamo logore u kojima je zatočeno preko 6.000 ljudi. Ljudi o čijim osnovnim pravima nitko ne brine lake su mete. I nasilje hrvatske policije postaje sve okrutnije. Tišina koja dolazi od većeg dijela civilnog društva u Hrvatskoj plaši jednako koliko i nasilje."

"Nemamo hrane i ne možemo podnijeti više boli. Ako nas pokušaju zatvoriti u ovom logoru, umrijet ćemo", stoji u pismu 70 stanara izbjegličkog kampa Miral blizu Velike Kladuše. Uvjeti u kampovima koje vodi IOM u BiH, ali i diljem regije, tijekom pandemije nalikuju onima u koncentracijskim logorima. Među preostalim migrantima u napuštenim zgradama situacija je još gora. Volonteri im donose sapune, a oni poručuju da bi radije komad kruha.

Dušan Šaponja i Dušan Čavić novinari su svakodnevice, pred njihovu kameru mogu stati i staju svi, što kanal Marka Žvaka čini jednim od rijetkih, ako ne i jedinim medijem u regiji koji znatiželjno, otvoreno i solidarno pristupa društvu u kojem živimo i svemu što jedno društvo čini. "Kad smo se upoznali bili smo klinci, bio je rat i bilo je odlično što smo bili izolovani u nekom amaterskom pozorištu, sklonjeni od ludila", priča Čavić. "Neka mantra u početku nam je bila, da snimamo ono što bismo mi voleli da gledamo, a time se rukovodimo i danas", kaže Šaponja.

Prije dva dana, u kamp Krnjača pored Beograda, upale su jake snage žandarmerije. Uz asistenciju Komesarijata za izbeglice Srbije (KIRS), i po njihovom popisu, tražili su i premlaćivali pendrecima štićenike kampa, te ih izložili suzavcu u zatvorenom prostoru. Nakon toga, puna dva autobusa ljudi koji su živjeli u kampu odvedena su u nepoznatom pravcu. Svemu su svjedočila i djeca. "Ne tako davno su ovakvi postupci bili osuđivani kao zločini protiv čovječnosti", upozoravaju iz Transbalkanske solidarnosti.

Izbjeglice i migranti smješteni u Prihvatnom centru u Bujanovcu uputili su prije nekoliko dana pismo državnim vlastima u kojem navode da se stavljaju na raspolaganje za pružanje pomoći tijekom izvanrednog stanja. "Među nama ima bolničara, radnika, poljoprivrednika, ali smo svi prije svega ljudi koji nude svaku vrstu pomoći za koju Vlada smatra da je potrebna – od medicinske, preko raznošenja robe ljudima u karanteni, do čišćenja ulica", poručili su. U centru je organizirano i šivanje maski, za što je zadužen majstor Habib Soheli iz Irana, koji dnevno sašije do 40 maski.

U teškim trenutcima pandemije zemlje Balkana, podržane od strane EU, dižu nove logore. Izbjeglice i migranti u logorima uglavnom nemaju tople vode i sapuna, žive na kruhu i namazu, a prostora za fizičko distanciranje nemaju. Oni za koje nema mjesta u logorima, ove dane provode na snijegu i hladnom betonu, a u mnogim im je mjestima, kao u Bihaću, zabranjen i ulaz u neke markete. "Malo je reći da su nam otežali da nabavimo hranu, treba reći da nas izgladnjuju", komentira nam Faris.

Debitansko dugometražno igrano ostvarenje Marka Đorđevića jedno je od iznimno rijetkih koja su u stanju gledatelja u hipu izvući iz nepojmljivog užasa ljudskog izopačenja. Moj jutarnji smeh je film o Dejanu, tridesetogodišnjem muškarcu iz 21. stoljeća koji još nije imao seksualni odnos s djevojkom. U vremenu pornografije i maničnog seksualiziranja baš svega, u kojemu mašinerije ambicioznih (ne)moćnika svakodnevno smišljaju kako da (se) svi samo što više i brže "troše", Dejan je neka vrsta laičkog jurodivog, suvremenog Idiota, "teška dobričina" koja nema ni taštine ni sebičnosti, a kamo li "muškog ponosa". Najkraće, i najljepše rečeno: nesnađeni.

Inicijativa mladih za ljudska prava - Kosovo (YIHR Kosovo) i Inicijativa mladih za ljudska prava - Srbija (YIHR Srbija) osuđuju i snažno se protive odluci premijera Kosova, Ramuša Haradinaja, da imenuje bivšeg komandanta OVK Sulejmana Selimija za političkog savjetnika. Odluka je uslijedila nekoliko dana nakon što je Selimi pušten na uvjetnuu slobodu. Osuđen je za ratne zločine protiv civilnog stanovništva tijekom 1998. i 1999. godine.