Neracionalnog trošenja proračunskog novca ima posvuda, što nitko sustavno ne propituje. Komercijalni mediji od države dobiju oko 160 milijuna kuna godišnje, HRT-u pripadne oko milijarde, političkim strankama preko 50 milijuna, za "mirovne misije" Hrvatske vojske u sklopu NATO-a izdvaja se preko 140 milijuna godišnje, tajkunu Ivici Todoriću država godišnje pokloni preko 145 milijuna kuna, a Crkvi preko 500 milijuna... gdje su u svemu tome neprofitni mediji?

Vikend od 13. do 15. studenog 2015. bio je bogatiji za jedan zanimljiv događaj koji je bavio temom koja tek ulazi u ove naše prostore: LGBTIQ sport, odnosno povezanost sporta, LGBTIQ identiteta i aktivizma.

Balerine HNK i hokejaši Medveščaka spojili su naizgled nespojivo.

"Čovjek koji počne trčati, počne se naočigled mijenjati. Kada prvi put dođe na nasip, čovjek od 40 godina često izgleda kao starac. Za pola godine iz njega izbija sasvim nešto drugačije, on sjaji. To se sve reflektira i dalje, na zajednicu, na obitelj, na cijelo društvo", opisuje Marija Vrajić Trošić, atletičarka iz Zagreba koja je prije nešto manje od dva tjedna na svjetskom prvenstvu u Nizozemskoj osvojila brončanu medalju u ultramaratonu, trčanju na sto kilometara.

H-Alter je potaknuo na promjenu skandaloznog propisa Vijeća za elektroničke medije koji evidentno diskriminira žene: od 15 događaja od nacionalne važnosti četrnaest su sportske, a samo jedna točka odnosi se na kulturne priredbe. Pet točaka izričito privilegira hrvatske muške seniorske sportske sastave - nogometne, košarkaške, rukometne i vaterpolske. Vijeće za elektroničke medije čitav tjedan ne odgovara na pitanja naše novinarke kako to da je tako nešto moguće.

Posljednjih godina u Hrvatskoj je najvidljiviji rasizam oko nogometa i to ne samo od strane navijača, već i igrača, upozoravaju CMS i udruga navijača Bijeli anđeli novim video spotom.

Slučaj neodoljivo asocira na ono što se odvijalo oko Varšavske i Cvjetnog trga. Gradonačelnik Bandić i njegovi podređenici tvrdili su da se Horvatinčićevom projektu i svekolikom urbanističkom progresu metropole protivi "šačica" neradnika, premda je peticiju protiv takvog projekta potpisalo više od pedeset tisuća građana.

Ivan Ergić, bivši nogometaš, sadašnji marksist: Doživio sam situacije poput onih u filmu The Godfather - sjediš za stolom s vlasnicima kluba koji misle da su bogovi i tretiraju te kao prljavštinu. Profesionalni sportaši često su pod svjetlom javnosti, ali nemaju ništa za reći protiv sustava; ili nisu dovoljno zreli, ili jednostavno nisu još svjesni.

Najveći gubitnici nisu oni kojima je promakla nagrada, već oni za koje kategorija ne postoji ili se proizvoljno dokida. Tako je u sportu osoba s invaliditetom HOO bio spreman dodijeliti samo jednu nagradu bez specifičnog razlikovanja, iako za "regularne" natjecatelje razlikuje muške i ženske i pojedinačno i ekipno.