"Ponovno ste u Bruxellesu, a Amerika na globalnoj sceni", snishodljivo se na rubu degutantnog umiljavao predsjednik Europskog vijeća Charles Michel 46. američkom predsjedniku Josephu Robinette "Joe" Bidenu, Jr. za sastanka neki dan na vrhu EU-a i SAD-a kojim je, navodno nakon 17 godina prijepora i Twitteraševa nediplomatskog rusvaja, obnovljeno njihovo savezništvo.

Ekonomski interesi i utjecaji više nisu ekskluzivno pravo najbogatijih tzv. demokracija. Tempi passati, izravno i brzopotezno su poručili Kinezi velikim politikama zaigranoj glumatačkoj družini u Carbis Bayu koja neodgovorno drži kako svojim akumuliranim bogatstvom - nasuprot cca četiri milijarde Zemljana što žive na samom rubu i ispod ruba siromaštva - i enormnim arsenalima za masovno uništenje, uključivo SAD/zapadnu udarnu šaku NATO (iako obesmišljene uloge raspadom komunističkog antipoda Varšavskog pakta i SSSR-a), može i dalje gospodariti cijelim svijetom kako joj se sprdne.

Američko-ruska pripetavanja nisu ništa drugo do suludo teroriziranje zdrave pameti.

Putinova ironija da Biden "pripazi na zdravlje" može se svakako tumačiti.

Kao da je Zeus sam urgirao kako bi od blago napornog iskustva na sjeveru Rusije koje je uključivalo temperature oko -16, snježne mećave i stotine, ako ne i tisuće lokvi, bauljanje, zapinjanje i padanje po snijegu, došlo do nečega pozitivnog. Da saznam za i upoznam novinarku Nastju Dmitrievu koja volontira u sanktpeterburškoj udruzi Nočleška (Ночлежка). "Kako bi svaka osoba imala fizičku i moralnu snagu skloniti se s ulice, istoj je potrebno maknuti se s ulice, spavati na toplom", govore ljudi iz Nočleške. "Postoji uvjerenje da se takvo nešto nikada ne može dogoditi nama, ali zapravo je 'lagano' naći se na ulici", priča mi Nastja.

Priča o obitelji Hačaturjan počinje slično kao mnoge druge priče – godine nasilja i zlostavljanja koje je počelo kao nasilje nad suprugom, pa se prelilo u nasilje nad kćerima. I završava onako kako također često znaju završiti ti slučajevi, smrću. Ovaj put ne smrću sestara Hačaturjan koje su zlostavljane, već nasilnog oca, kojeg djevojke ubijaju. Sestrama se sada se sudi u procesu koji je uzdrmao Rusiju. Počeo se propitivati način na se koji Rusija nosi sa slučajevima nasilja u obitelji - "obiteljskim stvarima" u koje se država ne želi miješati.

Granice. Koliko prijeđenih? Uvijek previše. Samo na ovom putu šest: kinesko-ruska, rusko-kazaška, kazaško-uzbečka, uzbečko-kirgistanska i kirgistansko-kazaška. Vlakovi su jedna od najljepših stvari na svijetu, a Rusi su definitivno ljudi vlakova. Čim se sjedne u vlak, skidaju se čizme i oblače papuče (tapočke) za vlak, kao da su u stanu. Voze se od Vladivostoka do Moskve sedam dana bez da trepnu, nose hranu i spremni su za sve. U vlaku na relaciji Petrozavodsk-Moskva upoznajemo Ruse koji žive u zatvorenom vojnom gradu kraj Murmanska. Oni me nude buterbrodom, otvorenim sendvičem od jedne kriške na koji se obilno maže maslac i slaže dimljena riba, sir, kavijar, povrće.

Riječi koje se ovdje često čuju su propiska i registracija. Rusi, naime, imaju dvije putovnice – jednu za putovanje van države i jednu unutar. Ova unutarnja služi kao identifikacijski dokument, u nju se piše sve, od promjene prebivališta, prezimena, brakovi, razvodi, djeca. Kao i svugdje i u Rusiji se potrebno registrirati; potrebna vam je propiska, koja može biti trajna i privremena. Vrlo dobar način kontrole stanovništva, iako se koristila i prije, svoju je punu primjenu dobila u Sovjetskom savezu.

Što se uopće događalo na summitu NATO-a u Bruxellesu te na sastanku Trumpa i Putina?

Kritika gostovanja sanktpeterburškog kazališta s baletom Giselle u zagrebačkom HNK.