Snage sigurnosti u subotu su u Bagdadu ubile više prosvjednika i ranile 91 osobu. Deseci tisuća Iračana okupili su se kako bi blokirali ceste koje vode do glavne iračke luke Umm Kasr. Prosvjednici su blokirali sve ceste nakon što su iračke sigurnosne snage preko noći bacale suzavac na okupljene na trgu Tahrir. Prosvjednici se već tjednima okupljaju na središnjem trgu u Bagdadu, zahtijevajući pad političke elite u najvećem valu masovnih prosvjeda od pada Sadama Huseina. Prosvjeduje se mirno, ali je odgovor sigurnosnih snaga na prosvjede brutalan - u listopadu je ubijeno više od 250 ljudi, a tisuće su ozljeđene.

U Libanonu i dalje traju masovni protuvladini prosvjedi. Ceste diljem zemlje su blokirane, banke i škole i dalje su zatvorene. Tijekom posljednjih nekoliko godina na H-Alteru smo imali više reportaža iz Libanona, kao i intervjua s libanonskim povjesničarima i umjetnicima. Kako bi bolje razumjeli trenutnu situaciju i prosvjede koji nisu nastali u vakuumu, donosimo vam pregled tekstova koje smo objavljivali.

Nedavno se s velikom pažnjom diljem svijeta obilježila 50. godišnjica Woodstocka. Ali upravo u rujnu ove godine navršila se i 48. godišnjica održavanja drugog neizmjerno važnog rock festivala, koji je imao ogroman utjecaj na tadašnje generacije mladih čitavog latinskoameričkog područja, a koji je na neshvatljiv i neopravdan način zanemaren. Riječ je o rock festivalu Avandáro, održanom u rujnu 1971. u Meksiku. Mladi su počeli dolaziti dva dana prije koncerta, to je bilo pravo hodočašće - pješke, automobilima i autobusima. Umjesto očekivanih 25 000, okupilo se više od 300 000 ljudi. Nezamisliv broj, pa su ih na kraju organizatori morali sve pustiti besplatno.

Islamski Kairo, središnji dio grada, vremeplov je u pješčanoj boji. Iako naizgled prekrasan, očišćen je od života. Kao da zakoračiš u studio na set povijesnog filma. Dok noću prolazimo kraj piramida, otvaram prozorsko staklo, podbočim se i promatram. Gradnja je neosporivo impresivna, ta spoznaja sposobnosti i znanja koje su ljudi morali imati već tada je zadivljujuća, monumentalnost gotovo da ostavlja bez daha. Ali ipak ne, vraćam taj udah, glavom mi sijevne da gledam u mjesto zločina, u simboliku nepravde. Odričem se zanešenosti u ime istine. Vozimo dalje. Napuštam Kairo u petak, u mirno jutro, a istu večer Tahrir oživljuje spomen na revoluciju.

Pedeset godina od nemira u Parizu 1968., ostaje nam spoznaja da demokracija nije poredak.

Mislite li da je kapitalizam krajnji domet ljudske civilizacije? Promislite dobro.

Bliži se stogodišnjica Oktobarske revolucije, a s njom i neizbježne polemike o značaju misli Vladimira Iliča Lenjina kao mesije marksizma, socijalizma i komunizma, pri čemu je gotovo sigurno da će se ta tri termina koristiti naizmjenično kao da su međusobno zamjenjivi. Tu stvar s terminima je neophodno odmah riješiti da bi bilo jasnije zašto se društvo kojim je desetljećima upravljala komunistička partija uporno nazivalo socijalističkim.

Osvrt na roman Memoari jednog makroa mađarskog autora Lászla Végela.

U jeku tuđmanovske revizionističke ere devedesetih uništeno je ili oštećeno na tisuće antifašističkih spomenika. Umjesto njihovom obnovom, u Hrvatskoj se vlasti - i desne i "lijeve" - bave dizanjem spomenika ustaškim teroristima i proustaškim terorističkim skupinama. Zatiranje sjećanja na NOB u funkciji je zaborava borbe za društvenu pravdu, s kojom je antifašizam u Hrvatskoj i Jugoslaviji bio organski povezan.

Današnja distopijska težnja za totalnom kontrolom mišljenja, djelovanja i stvaranja, suočena sa svjetskim borbama za slobodu, pokazuje da je upravo totalna kontrola utopija. Postoje, naime, brojni ljudi i brojne skupine ljudi koje se ne daju pokoriti, uništiti i iskorijeniti, a ključ njihova uspjeha nisu toliko precizni planovi, mudre strategije i lukave taktike, koliko temeljna odluka da se odbaci uvriježene okvire i okove života te da se živi slobodno, ili barem slobodnije.