Osobno sam imala veliku sreću uključiti se u mnoge projekte koji se bave mirovnjačkim aktivizmom, ratnim i poratnim temama. Ti projekti i ti ljudi, o kojima nikada nećete čuti u medijima, pokreću mlade glave da samostalno i kritički promišljaju o tome što se dogodilo. Mi samo želimo živjeti normalan život, ne gledajući tuđu nacionalnost, religiju, spol… Samo želimo živjeti mir. A na miru se mora raditi. Smatram kako više nemamo mogućnost djelovati ili ne. To su imale prijašnje generacije te njihovo (ne)djelovanje mi danas živimo. Ne postoje više mogućnosti, postoje samo odgovornosti.

Zakon je jasan i kada je nepravedan. Pozivanje na "naše" je nejasno i kada je pravedno.

Udruge Trans Mreža Balkan, Trans Aid i Spektra, u suradnji s pojedinkama/cima i zajednicama iz regije, u subotu, 30. ožujka, organiziraju povijesni događaj u Zagrebu - prvi Balkanski Trans Inter Marš. Kako bi najavili Marš i otvorile peti po redu Transpozij_um, danas su točno u podne na Trgu bana Josipa Jelačića izveli performans pod nazivom Maske. Odbijamo živjeti pod maskama koje nam je nametnulo društvo, nećemo dozvoliti da nas se gura na margine - poruka je performansa.

Dvije državne politike, hrvatska i srpska, vode se po borilačkim pravilima ovnova na brvnu, od kojih oba, kao, žele baciti onog drugog u provaliju, što nije moguće. Ali je zato itekako moguće, a već se i dešava, da se nijedno otvoreno pitanje više ne može riješiti.

Kistanje, Bebrina, Andrijaševci, Viljevo, Knin... Što politika nudi takvim mjestima? Jesu li ekonomski deprivilegirane sredine pogodno tlo za neku hrvatsku inačicu Brexita? Ako ih neko uvjeri da je Bruxelles novi krivac za njihove probleme (jer Beograd očito više ne može biti), ove sredine će postati hrvatski ekvivalent Walesa i Sjeverne Engleske.

"Dok gradske vlasti otvoreno i silom pogoduju 'investitorima', na svim ovim prostorima dešava se i široki otpor postupcima vladajućih. Kao učesnici ovakvih otpora i aktivisti/ce koji se bore za opstojanje prostora nezavisnih od galopirajuće komercijalizacije smatramo da je borba za Rog i naša borba", stoji u pismu podrške ljubljanskim kolektivima unutar Tovarne Rog koje prenosimo u cijelosti.

Ivo Žanić, autor studije o sinkronizaciji dječjih crtića: Najnezadovoljniji sinkronizacijama su Splićani, općenito Dalmatinci, zbog onog što oni zovu dominacijom zagrebačkoga govora. Dominacija zaista postoji, ali ne kao svjesni plan, nego kao prirodna posljedica činjenice da su svi distributeri, studiji i glumci u Zagrebu.

Kulturtregersko 'Hrvatsko slovo' toliko se raspištoljilo da je pozaboravljalo i ponešto hrvatskih riječi, pa Jugosferu malo naziva regijom, malo - regionom. Ostalo mu valjda iz devedesetih, kada su na ovom prostoru izvrsno surađivale samo mafije Hrvatske, Srbije i drugih zemalja, te državnici zločinački isprepletenih velikodržavnih ciljeva.