Bez mentalnog zdravlja nema zdravlja i važnost države u razvoju i koordinaciji brige za njega je velika. Hrvatska ni taj zadatak ne shvaća dovoljno ozbiljno, čak niti nakon epidemije i potresa. Posljedice bi mogle biti dalekosežne i bez ikakva pretjerivanja zastrašujuće. Ipak, za mjesec-dva u javno savjetovanje napokon bi trebala nova Nacionalna strategija zaštite mentalnog zdravlja koju Hrvatska čeka već pet godina. Samo još jedan papir ili prvi korak u dobrom smjeru?

Pogledajte snimku webinara koji je održalo Zagrebačko psihološko društvo.

Šok trauma utječe na sve nas. Kako i gdje dobiti psihološku pomoć? Od potresa do izolacije i gubitaka prouzročenih i Covid-19 i potresima, suočeni smo s velikim izazovima za mentalno zdravlje. Šok trauma utječe na sve i krajnje je vrijeme da se destigimizira traženje psihološke pomoći. Donosimo vodič mogućnosti za besplatnu psihološku podršku koji se trenutno nude pogođenima potresom, Covidom, ali i trajnih linija za podršku.

Uoči Svjetskog dana mentalnog zdravlja: Hrvatska već četiri godine nema Nacionalnu strategiju zaštite mentalnog zdravlja. "Strategija znači da imamo viziju kojim ćemo putem krenuti, hoćemo li zadržati postojeće stanje ili ćemo krenuti u proces deinstitucionalizacije. To bi značilo da ćemo usluge organizirati na način da struka pruža usluge u zajednici. No, mi takvu odluku nemamo i kao društvo glavinjamo", ističe Vlatka Ročić Petak iz udruge Ludruga.

Tri su znanstvene grane iznimno potrebne za društveni napredak. Psihijatrija, da pomoću lijekova eliminira patnju i omogući kvalitetniju terapiju. Psihoterapija, kako bismo pacijentu ponudili osjećaj smisla i naveli ga da prepozna toksične odnose koji ga okružuju. Socijalna psihijatrija, koja ukazuje na okvir u kojem je potrebno politički djelovati kako bismo strukturalno smanjili broj suicida i došli do pravednijeg društva.

Sena Puhovski, predsjednica Zagrebačkog psihološkog društva o mentalnom zdravlju u vrijeme epidemije: "Briga o mentalnom zdravlju u Hrvatskoj je prepuštena pojedincima i nevladinom sektoru. Psiholozi u okviru sustava su educirani i kompetentni ljudi no naprosto nas je premalo. Djeca i mladi čekaju po tri do šest mjeseci, i to samo za prvi razgovor s psihologom. Ovakav odnos prema mentalnom zdravlju u ovoj krizi dodatno isplivava na površinu."

Dok smo došli do Napulja, saznali smo da su otkazani Milanski tjedan mode, zadnja dva dana fašnika u Veneciji i tri nogometne utakmice talijanske lige. Prvi put sam na putovanju osjetio panični strah – što ako otkažu i utakmicu na koju smo došli? Napulj nije imao vremena strahovati od korone, svakodnevni život bio je dovoljno sulud. Građane je od korone štitio sveti Diego. Lokalci su likovali što je virus napao sjever države s obzirom da bogati sjevernjaci desetljećima nazivaju južnjake koleričnim i prljavim životinjama. Po povratku iz Italije, sjedim u stanu, u zagrebačkoj verziji Dekamerona. Tako je to kad koronavirus mutira u prenosnika neuroze,

U kolektivnoj svijesti u kapitalizmu za sve više ljudi ljeto funkcionira kao svojevrsna Ustopija (termin koji je skovala Margaret Atwood spajanjem ‘utopije’ i ‘distopije’) - doba godine u kojemu ćemo (navodno) napuniti baterije. Za ljude koji žive s depresijom kao s kroničnom bolešću, ljeto je nažalost 'idealan okidač' za veliku depresivnu epizodu. Imala sam takvu epizodu prije pet godina, a svako sljedeće ljeto dočekivala sa strahom, uočavajući prve simptome i boreći se s njima i njihovim uzrocima. Takvo mi je i ovo ljeto. Ne nudim nikakve savjete, no potrudit ću se da ponudim iskrenost i poruku razumijevanja mentalnog zdravlja kao političkog problema.