"Ja ne mogu sam popiti čašu vode niti leći u krevet, a imam asistenta samo četiri sata na dan što nije dovoljno", kaže Davor Komar, dugogodišnji korisnik usluge osobne asistencije. Ova bitna socijalna usluga u Hrvatskoj se već 15 godina provodi isključivo kroz projekte udruga, posao je nesiguran, na pola radnog vremena, a plaća iznosi svega 2000 kuna. Dugoočekivani Zakon o osobnoj asistenciji je u izradi, a prema najavi voditeljice radne skupine Zvjezdane Bogdanović mogao bi biti gotov do kraja godine.

"Pjevale smo pjesmicu koja je sadržavala riječ 'stop', kada bismo se na trenutak zaustavili. Taj moment je za Miju bio najdraži. Nakon nebrojeno puta ponovljene pjesme nakon dvije godine rada došao je trenutak kada je ona sama izgovorila 'stop!", prisjeća se muzikoterapeutkinja Irena Magaš jednog od dražih trenutaka u svojem radu, kada je neverbalna djevojčica Mia uz pomoć glazbe progovorila. Iako je muzikoterapija je u svijetu razvijena terapeutska metoda, u Hrvatskoj je tek u počecima.

Zrinka Mach, predsjednica Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga: "Smanjenjem broja trakica za mjerenje šećera u krvi, izgledno je da će kod oboljelih od šećerne bolesti tipa 2 doći do povećanog broja akutnih i kroničnih komplikacija kao što su: moždani udar, srčani udar, oštećenje perifernih živaca, sljepoća, zatajenje bubrega i netraumatske amputacije, te povećanja broja hospitalizacija, gubitka kvalitete života i na žalost, prerane smrti kod oboljelih."

Vojin Perić, ravnatelj Kazališta slijepih i slabovidnih "Novi život": Kod nas je civilno društvo podivljalo. U njega je strpano sve što se moglo strpati, a da nije ustanova ili državna istitucija. Znamo da ono uglavnom zagovara i lobira,da je korektiv društva, ali udruge osoba s invlaiditetom nisu samo to - kroz njih se provode i socijalne usluge. Nisam sretan što socijalne usluge provode udruge, odnosno civilno društvo.

Život u ovisnosti i segregaciji na marginama društva umjesto neovisnog življenja i uključenosti u zajednicu već je godinama svakodnevnica brojnih osoba s intelektualnim teškoćama u Hrvatskoj. Lišeni poslovne sposobnosti oni su bez ikakvog utjecaja na vlastiti život, odrasli ljudi koji često i njegov kraj dočekaju kao "djeca" pod ključem. Hrvatska, naime, ne odustaje od udomljavanja odraslih čime izravno krši njihovu jednakost pred zakonom i UN-ovu Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom.

"Upravo smo danas postavili trampolin pa sam ga išla pogledati", kaže Jasna Lesički, voditeljica Senzornog vrta Centra Stančić. Dok korisnici te ustanove ovdje obavljaju radnu terapiju razvijajući osjetila kroz mirise, dodire i zvukove prirode, u terapijskom vrtu Neuropsihijatrijske bolnice u Popovači korisnici sudjeluju u održavanju vrta i uzgoju povrća. "Oni su ovdje sretniji i veseliji, jača se onaj zdravi dio osobe što je cilj liječenja", ističe Matej Josić.

Suzana Rešetar, udruga Sjena: Smatramo da bi se novac koji je prikupljen sa svrhom zapošljavanja osoba s invaliditetom trebao u tu svrhu i iskoristiti. Sva demagoška objašnjenja koja su nam prezentirana u javnosti su neprihvatljiva. U Hrvatskoj se osobe s invaliditetom i dalje obrazuju za zanimanja koja nisu atraktivna na tržištu rada. Ako i žele zaposliti osobu s invaliditetom, poslodavci moraju proći šumu birokracije pa odustaju.

Nada Vorkapić, predsjednica Udruge invalida rada: Hrvatska je država zapela u legislativnu logičku zamku kad je svim osobama koje su stradale tijekom rata naknadu za ratno stradanje vezala uz postotak tjelesnog oštećenja. To znači da je u naknadu za invaliditet ili tjelesno oštećenje stečeno u ratu ugrađena i nagrada za sudjelovanje u obrani. Naš je stav da se ne smiju raditi nikakve razlike između osoba s invaliditetom. Dapače, to je čak i diskriminatorno.

"Penjanje je 'čista prisutnost i meditacija u pokretu' te od tuda dolaze njegovi terapijski učinci kao podrška tjelesnim te kognitivno - emotivnim neravnotežama i nedostacima", objašnjava Vanja Ilisić, osnivačica varaždinske Udruge za terapijsko i rekreacijsko penjanje Grip. U Varaždinu se penju i djeca i odrasli, dolaze i iz Zagreba, Međimurja, Zagorja… Ovdje cerebralna paraliza ili Downov sindrom nisu nikakva prepreka.

Prošli tjedan održana je javna tribina "COVID 19 i ljudska prava osoba s invaliditetom: Neovisno življenje u vrijeme pandemije" koju je organizirala Udruga za samozastupanje. Tribinu je moderirao Damjan Janjušević, a predavale su Anka Slonjšak, Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, Kristina Urbanc, profesorica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Nataša Kokić iz Europske mreže za neovisno življenje ENIL i Senada Halilčević, osoba s invaliditetom koja već osam godina živi samostalno.