Povećavanje usluga također ima granice, a danas smo im svjedoci u atomizaciji društva, dezintegraciji građanske kulture, smanjivanju dostupnosti javnih kulturnih dobara, te nedostatku vještina i velikoj bespomoćnosti gotovo cjelokupnog stanovništva. Preostalo je jako malo toga što ne moramo plaćati novcem.

Iako je Hrvatska još u situaciji relativno malog ekološkog otiska i visoke razvijenosti, po indeksu nejednakosti u društvu strmoglavili smo se dublje od Srbije i Crne Gore. Veliki skup o održivom razvoju u lipnju u Rio de Janeiru već miriše na novu propalu priliku za zaokret svijeta prema bilo kakvoj suštinskoj promjeni ekonomskog sustava.

Istina da je postojeći način života neodrživ i da će se urušiti, trebala bi biti očita. Jedino pravo pitanje je što će ostati od svijeta nakon urušavanja, i koliko će stvari biti loše za ljude i neljude koji će doći kasnije.

Žestoke konfrontacije i vrlo učene rasprave sljedbenika raznih ekonomskih apostola poput Karla Marxa, Johna Keynesa ili Miltona Friedmana predstavljaju jedan u nizu igrokaza u kojima glumci zaogrnuti u znanstveno novo ruho izvode obrede snaženja vjere u naš antropogeni sustav i mogućnost tehnološkog dokidanja ekoloških granica rasta.

Zahtjevi automobila za resursima nisu ograničeni samo na bezgranični apetit za naftom. Oni također imaju neograničen apetit za metalima poput čelika i aluminija te drugim materijalima koji se koriste za njihovu proizvodnju - za željezne rude i aluminij moraju se otvarati rudnici, sjeći šume, a urođeničko stanovništvo mora biti raseljeno.

"Cijela kriza je proizvod pohlepe. Pohlepa je danas prevladavajuća vrijednost u svijetu i ako se tako nastavi, s nama je svršeno", upozorava Manfred Max-Neef, čileanski ekonomist koji se zalaže za holistički pristup toj znanosti.

Kad se male ruke slože: Ovoga ljeta u Istri, kod Bala, grupa volontera-prijatelja dovršava kuća od bala slame. U tijeku je završni sloj žbukanja. Volonteri prosijavaju zemlju crljenicu koju su iskopali za buduće jezerce nedaleko kućice od slame. Zatim tu zemlju, koja je ujedno pigment koji daje crvenkastu boju zidovima, u tačkama miješaju s glinom, pijeskom i vapnom, dodavajući vodu kako bi dobili kompaktnu, žitku smjesu koja potom rukama mogu lako nanositi na zidove od slame. No, ništa bez odgovarajućeg omjera...

Nekadašnji ponos različitosti koje se sjedinjuju u zajedničke vrijednosti i politiku koja poštuje socijalna i ljudska prava te zaštitu okoliša, prečesto prijeti izobličiti se u suprotstavljene uskogrudne brloge, gdje caruju lokalni kaprici. U tom smislu strukturalne klimavosti, sporosti povezane s neučinkovitošću te opće neusuglašenosti oko temeljnih pitanja, EU su jedina konkurencija Ujedinjeni narodi. Fora je u tome kako jest točno da je EU manji žderonja od SAD-a, ali da ga i oni vole papati, vole: i energije i stakleničkih plinova, i hrane i pesticida, i čistog neba i jeftinih letova avionom.