Svađa oko prostora za prosvjedovanje ispred Parlementa, pokušaj probijanja "neprijateljskih redova", odgovor palicama, anarhistički molotovljevi kokteli na sindikaliste. Kakva je uloga Sveradničkog borbenog fronta, sindikalnog krila Grčke komunističke partije, u razbijanju socijalnih nemira? I kakva je uloga anarhista?

Razlozi demonstracija kojima smo svjedočili prošloga tjedna isti su ili slični - u Zagrebu su potaknuti nasrtanjem kapitalizma na javni prostor, u Ljubljani na samu domenu rada, dok su u Grčkoj potaknuti njegovim slomom. Analiza, kritika i artikulacija otpora u mnogome se razlikuju, i čini se da su samo u Grčkoj prosvjedi dosegli "totalnost".

Budući da nije moguće odvojiti „dobre" i „loše" strane kapitalizma, moguće je zaključiti da je Grčku, euro i Europsku Uniju napao kapitalizam. Hoće li ga moćnici Europske Unije izopćiti? Hoće li ga proglasiti terorizmom? Hoće li mu suditi po protuterorističkim zakonima? Ne. Radije će i dalje spašavati banke - umjesto da ih podržave.

Niti u jednoj drugoj zemlji borba protiv kapitalizma i vladajuće klase nije tako očito borba protiv policije, bilo službene ili paramilitarne, kao što je to slučaj u Grčkoj. Nemiri su morali stvoriti svoj vlastiti jezik kojim bi se politički artikulirali, a anarhisti su bili jedini koji su taj jezik mogli stvoriti.

Jutrom listajući hrvatske korporacijske novine, čovjek nema što drugo zaključiti osim da sve zlo na ovome svijetu dolazi od Grka